Sastanak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i predsjednika Srbije Borisa Tadića u Istambulu i njihovo potpisivanje Deklaracije tokom proteklog vikenda većina bosanskohercegovačkih partija ocjenjuje istorijskim, tim prije što u posljednjih nekoliko godina odnosi između te dvije države nisu na zadovoljavajućem nivou.
Donedavno BiH nije imala ni ambasadora u Beogradu, nije održano niti jedna sjednica Međudržavnog vijeća, a ekonomska i kulturna saradnja na nivou država gotovo da nije ni postojala. Uprkos toj činjenici, vlasti Republike Srpske i tamošnja opozicija Deklaraciju smatraju nevažećom, jer tvrde da je Silajdžić bio u nezvaničnoj posjeti Turskoj. Istovremeno, u tom bh. entitetu vlada bojazan kako će ovom deklaracijom biti pogoršani odnosi između Republike Srpske i Srbije.
Sastanak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i predsjednika Srbije Borisa Tadića u Istambulu i njihovo potpisivanje Deklaracije različito su dočekani u Bosni i Hercegovini. Osnovu same Deklaracije čine opredijeljenost na uvažavanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, saradnja na ekonomskom, međunarodnom i kulturnom planu, a daje se i podrška putu Bosne i Hercegovine ka NATO savezu.
Ni 24 sata od njenog potpisivanja, član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je u Banjoj Luci Deklaraciju proglasio nevažećom, jer, kako je rekao, za njeno potpisivanje nije postojala saglasnost kolektivnog šefa države:
„Haris Silajdžić je, zajedno sa svojim ministrom inostranih poslova Svenom Alkalajem, bio u nezvaničnoj posjeti Istambulu i prema tome nije mogao prihvatiti nikakav dokument u ime BiH.“
Nova era
Predsjedavajući bh. Predsjedništva Haris Silajdžić tvrdi suprotno:
„Ja sam sa predsjednikom Radmanovićem o tome razgovarao prije toga. On je znao za tu deklaraciju, pa ćemo to na Predsjedništvu vidjeti, nije nikakav problem.“
Trojica članova Predsjedništva BiH, čija je nadležnost vanjska politika, i do sada su imali različite poglede na odnose sa zemljama u regiji, a svaki nastup u inostranstvu jednog od njih bio je pod lupom ostale dvojice. Kritike na njihov račun često su iznosili i lideri drugih političkih stranaka, no ovaj put to nije slučaj.
Iako u praksi važe za rivale, predsjednik SDA Sulejman Tihić podržava to što je Haris Silajdžić u Istambulu potpisao Deklaraciju navodeći kako bi bilo dobro da je to i ranije urađeno s obzirom na činjenicu da četiri godine Bosna i Hercegovina i Srbija ne sarađuju. Istovremeno, Tihić je iznenađen negativnim reakcijama koje dolaze iz Republike Srpske, jer, kako navodi, u Deklaraciji su navedeni univerzalni principi saradnje:
„Ne vidim konkretno šta bi u toj deklaraciji moglo da smeta, osim ono što je do sada bilo kada se odnosi između BiH i Srbije svodili na odnose između entiteta i Srbije. Vjerovatno u RS ne postoji želja i spremnost da se unapređuju odnosi između država, nego samo između Srbije i entiteta.“
Zadovoljstvo potpisivanjem Deklaracije ne kriju ni u SDP-u. Član Predsjedništva stranke Damir Mašić ističe da je prvi put nakon četiri godine na sceni zaokret u smirivanju situacije i političkih tenzija između Bosne i Hercegovine i Srbije:
„Nadamo se da ulazimo u jednu eru koja neće biti obilježena kao što su bile obilježene prethodne tri, četiri godine u bespotrebnim raspravama koje nas nisu dovele nidokle, čak su nas vratile unazad.“
Strah od gubljenja ekskluzivnosti?
Predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić:
„Pozdravaljam svaki oblik regionalne suradnje. Tako ocjenjujem ovaj sastanak u Istambulu jer doprinosi regionalnoj stabilnosti. Što se tiče same Deklaracije, s obzirom na reakcije iz samog Predsjedništva koje su se već čule, upitan je legalitet ili legitimitet potpisivanja toga dokumenta.“
I dok predstavnici stranaka u Federaciji Istambulsku deklaraciju ocjenjuju kao preokret u dosadašnjim odnosima BiH i Srbije, u Republici Srpskoj, blago rečeno, vlada panika. U negiranju postignutog dogovora, postojećoj vlasti koju predvodi SNSD pridružila se i opozicija.
Tako predsjednik SDS-a Mladen Bosić tvrdi da će poboljšanje odnosa BiH i Srbije narušiti odnose Republike Srpske i susjedne države:
„Da je to očit dokaz da RS i Srbija nemaju zajedničku spoljnu politiku i nemaju zajedničke interese.“
Negativne reakcije predstavnika vlasti i opozicje iz Republike Srpske analitičarka Tanja Topić smatra apsurdnim, tim prije što su, kako kaže, ti isti političari kritikovali govor Harisa Silajdžića u Mostaru prilikom posljednje posjete tom gradu srbijanskog predsjednika. Na naše pitanje u koji kontekst se mogu dovesti izjave čelnika pozicije i opozicije iz tog bh. entiteta, Topić odgovara:
„Meni se čini da u svemu tome ima i malo straha od gubljenja eksluzivnosti u odnosima sa Srbijom za koje su smatrali predstavnici političkih institucija RS-a da imaju isključivo pravo na to.“
U posljednjih nekoliko godina Republika Srpska ostvarila je putem specijalnih veza sa Srbijom saradnju na ekonomskom i kulturnom polju. Zvanične i privatne posjete Borisa Tadića i Milorada Dodika Banjoj Luci, odnosno Beogradu, u Federaciji BiH gotovo u pravilu su nailazile na neodobravanje zbog ocjene kako saradnja treba biti prvo uspostavljena na državnom, a tek onda na entitetskom nivou.
Takav zategnut odnos rezultovao je da skoro četiri godine BiH nije imala ambasadora u Beogradu, da nije održano niti jedno Međudržavno vijeće, niti riješeno ijedno od otvorenih pitanja između dvije države. Zbog toga ne čudi što potpis kojeg su Tadić i Silajdžić stavili u Istambulu, a koji znači ne samo poboljšanje odnosa već i zakopavanje „ratne sjekire“, mnogi u BiH ocjenjuju istorijskim.
Donedavno BiH nije imala ni ambasadora u Beogradu, nije održano niti jedna sjednica Međudržavnog vijeća, a ekonomska i kulturna saradnja na nivou država gotovo da nije ni postojala. Uprkos toj činjenici, vlasti Republike Srpske i tamošnja opozicija Deklaraciju smatraju nevažećom, jer tvrde da je Silajdžić bio u nezvaničnoj posjeti Turskoj. Istovremeno, u tom bh. entitetu vlada bojazan kako će ovom deklaracijom biti pogoršani odnosi između Republike Srpske i Srbije.
Sastanak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i predsjednika Srbije Borisa Tadića u Istambulu i njihovo potpisivanje Deklaracije različito su dočekani u Bosni i Hercegovini. Osnovu same Deklaracije čine opredijeljenost na uvažavanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, saradnja na ekonomskom, međunarodnom i kulturnom planu, a daje se i podrška putu Bosne i Hercegovine ka NATO savezu.
Ni 24 sata od njenog potpisivanja, član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je u Banjoj Luci Deklaraciju proglasio nevažećom, jer, kako je rekao, za njeno potpisivanje nije postojala saglasnost kolektivnog šefa države:
„Haris Silajdžić je, zajedno sa svojim ministrom inostranih poslova Svenom Alkalajem, bio u nezvaničnoj posjeti Istambulu i prema tome nije mogao prihvatiti nikakav dokument u ime BiH.“
Nova era
Predsjedavajući bh. Predsjedništva Haris Silajdžić tvrdi suprotno:
„Ja sam sa predsjednikom Radmanovićem o tome razgovarao prije toga. On je znao za tu deklaraciju, pa ćemo to na Predsjedništvu vidjeti, nije nikakav problem.“
Trojica članova Predsjedništva BiH, čija je nadležnost vanjska politika, i do sada su imali različite poglede na odnose sa zemljama u regiji, a svaki nastup u inostranstvu jednog od njih bio je pod lupom ostale dvojice. Kritike na njihov račun često su iznosili i lideri drugih političkih stranaka, no ovaj put to nije slučaj.
Iako u praksi važe za rivale, predsjednik SDA Sulejman Tihić podržava to što je Haris Silajdžić u Istambulu potpisao Deklaraciju navodeći kako bi bilo dobro da je to i ranije urađeno s obzirom na činjenicu da četiri godine Bosna i Hercegovina i Srbija ne sarađuju. Istovremeno, Tihić je iznenađen negativnim reakcijama koje dolaze iz Republike Srpske, jer, kako navodi, u Deklaraciji su navedeni univerzalni principi saradnje:
„Ne vidim konkretno šta bi u toj deklaraciji moglo da smeta, osim ono što je do sada bilo kada se odnosi između BiH i Srbije svodili na odnose između entiteta i Srbije. Vjerovatno u RS ne postoji želja i spremnost da se unapređuju odnosi između država, nego samo između Srbije i entiteta.“
Vjerovatno u RS ne postoji želja i spremnost da se unapređuju odnosi između država, nego samo između Srbije i entiteta.
„Nadamo se da ulazimo u jednu eru koja neće biti obilježena kao što su bile obilježene prethodne tri, četiri godine u bespotrebnim raspravama koje nas nisu dovele nidokle, čak su nas vratile unazad.“
Strah od gubljenja ekskluzivnosti?
Predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić:
„Pozdravaljam svaki oblik regionalne suradnje. Tako ocjenjujem ovaj sastanak u Istambulu jer doprinosi regionalnoj stabilnosti. Što se tiče same Deklaracije, s obzirom na reakcije iz samog Predsjedništva koje su se već čule, upitan je legalitet ili legitimitet potpisivanja toga dokumenta.“
To je očit dokaz da RS i Srbija nemaju zajedničku spoljnu politiku i nemaju zajedničke interese.
I dok predstavnici stranaka u Federaciji Istambulsku deklaraciju ocjenjuju kao preokret u dosadašnjim odnosima BiH i Srbije, u Republici Srpskoj, blago rečeno, vlada panika. U negiranju postignutog dogovora, postojećoj vlasti koju predvodi SNSD pridružila se i opozicija.
Tako predsjednik SDS-a Mladen Bosić tvrdi da će poboljšanje odnosa BiH i Srbije narušiti odnose Republike Srpske i susjedne države:
„Da je to očit dokaz da RS i Srbija nemaju zajedničku spoljnu politiku i nemaju zajedničke interese.“
Negativne reakcije predstavnika vlasti i opozicje iz Republike Srpske analitičarka Tanja Topić smatra apsurdnim, tim prije što su, kako kaže, ti isti političari kritikovali govor Harisa Silajdžića u Mostaru prilikom posljednje posjete tom gradu srbijanskog predsjednika. Na naše pitanje u koji kontekst se mogu dovesti izjave čelnika pozicije i opozicije iz tog bh. entiteta, Topić odgovara:
„Meni se čini da u svemu tome ima i malo straha od gubljenja eksluzivnosti u odnosima sa Srbijom za koje su smatrali predstavnici političkih institucija RS-a da imaju isključivo pravo na to.“
U posljednjih nekoliko godina Republika Srpska ostvarila je putem specijalnih veza sa Srbijom saradnju na ekonomskom i kulturnom polju. Zvanične i privatne posjete Borisa Tadića i Milorada Dodika Banjoj Luci, odnosno Beogradu, u Federaciji BiH gotovo u pravilu su nailazile na neodobravanje zbog ocjene kako saradnja treba biti prvo uspostavljena na državnom, a tek onda na entitetskom nivou.
Takav zategnut odnos rezultovao je da skoro četiri godine BiH nije imala ambasadora u Beogradu, da nije održano niti jedno Međudržavno vijeće, niti riješeno ijedno od otvorenih pitanja između dvije države. Zbog toga ne čudi što potpis kojeg su Tadić i Silajdžić stavili u Istambulu, a koji znači ne samo poboljšanje odnosa već i zakopavanje „ratne sjekire“, mnogi u BiH ocjenjuju istorijskim.