Iranska strategija na Bliskom istoku u biti je preuzimanje stare poslovice: Dajte svojim proksi snagama (posrednicima) i partnerima oružje i moći ćete izdržati njihove bitke jedan dan. Naučite ih da izrade oružje i moći će se boriti s vašim neprijateljima cijeli život.
S militantnim grupama koje podržava Iran i koje preuzimaju odgovornost u borbi Islamske republike protiv Izraela i Sjedinjenih Država, Teheran uviđa kako se njegov trud da im pomogne u sticanju vlastitih kapaciteta za proizvodnju oružja isplatio, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Iran je uspostavio mrežu saveznika i partnera širom Bliskog istoka, od Huta u Jemenu, do proiranskih grupa u Iraku, od proiranskih grupa u Siriji, Hezbolaha u Libanu, do Hamasa u Gazi", rekao je Samuel Bendett iz Centra za pomorske analize sa sjedištem u Virdžiniji. "I (Teheran) u suštini tamo direktno hrani dio svoje tehnologije, ili pruža komplete i dijelove i drugu pomoć lokalnim voditeljima iz tih jedinica, iz tih grupa i ili im daje obuku u Iranu ili ih obučava na njihovoj lokaciji."
Militantne grupe koje podržava Teheran sve se više okreću oružju koje su same proizvele, često na osnovu iranskih nacrta ili proizvedenih ili sastavljenih uz pomoć Irana. "Te grupe sada imaju puno znanja i iskustva koje im je pružio Iran", rekao je Bendett. "I sada ih koriste protiv SAD i njenih saveznika u regiji."
Islamski pokret otpora koji podržava Iran - poznatiji kao Hamas i koji Sjedinjene Države i Evropska unija smatraju terorističkom organizacijom - upotrijebio je široku lepezu domaće proizvedenog oružja i primijenio napredne taktike na bojnom polju tokom svog iznenadnog višestrukog napada na Izrael 7. oktobra u kojem je poginulo oko 1.200 ljudi.
Izraelske odbrambene snage rekle su da su pronašle minobacače iranske proizvodnje i eksplozive koje je koristila palestinska ekstremistička grupa nakon napada, a izraelski vojni zvaničnici su navodno procijenili da je do 10 posto oružja korištenog u napadu proizvedeno u Iranu.
Međutim, većinu je proizveo ili doradio Hamas autohtono u Pojasu Gaze, uključujući jurišne puške, projektile, rakete, minobacače, granate i municiju, saopštili su izraelski odbrambeni zvaničnici.
Neki od najmanje 19 iranskih proksi snaga i partnera u regiji koji čine iransku takozvanu osovinu otpora također su koristili oružje iranskog porijekla ili autohtono proizvedeno oružje uz pomoć Teherana protiv Izraela, kao i američkih trupa stacioniranih u regiji.
Ove militantne grupe mogu se pohvaliti različitim nivoima vatrene moći u svojim arsenalima koji se sastoje od oružja iz sovjetske ere, ruskog, iranskog i oružja domaće proizvodnje temeljenog na iranskom dizajnu. Iako Iran poriče direktnu isporuku oružja skupinama, mnoge rakete i drugo oružje slično je onima koje proizvodi Iran.
Libanski Hezbolah može se pohvaliti najstrašnijim arsenalom projektila među teheranskim proksi snagama – uključujući autohtono proizvedene ili prepravljene projektile i rakete. Od 7. oktobra, Hezbolah je lansirao stotine raketa i projektila na Izrael.
Huti pobunjenici u Jemenu, koje podržava Iran, tvrde da su lansirali balističke i krstareće projektile, kao i dronove na Izrael. Pentagon je 8. novembra objavio da su Huti oborili američku vojnu bespilotnu letjelicu za osmatranje kod obale Jemena.
Kao očigledan odgovor na američku podršku izraelskoj kopnenoj invaziji i zračnom bombardovanju pojasa Gaze kojim upravlja Hamas, iranske proksi snage u Iraku i Siriji izvele su 58 napada na američke snage u posljednjih mjesec dana, saopštio je Pentagonu.
Teheran je negirao umiješanost u napad Hamasa, a početkom novembra iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei je navodno pritisnuo lidera Hamasa Ismaila Hanijeha da ušutka one koji pozivaju Iran i libanski Hezbolah da se pridruže ratu Izrael i Hamasa.
Ajatolah Ali Hamenei pozdravlja lidera Hamasa Ismaila Hanijeha (lijevo) tokom sastanka u Teheranu 2012. godine.
Prema izvorima na koje se poziva Reuters, Hamenei je tokom sastanka s Hanijehom u Teheranu rekao da će Iran nastaviti da nudi političku i moralnu podršku, ali da neće direktno ulaziti u sukob.
Međutim, Iran se javno hvalio vojnom pomoći koju je pružao Hamasu posljednjih godina. Uprkos međunarodnim sankcijama i morskoj i kopnenoj blokadi pojasa Gaze koju su Izrael i Egipat uveli 2005. godine, stručnjaci kažu da je jasno da je Teheran pružao pomoć za jačanje Hamasovih borbenih kapaciteta.
Bliskoistočni politički analitičar Ahmed Fouad Alkhatib rekao je za RSE da je Hamas izgradio svoj arsenal pljačkajući oružje iz bivših zaliha Palestinske uprave ili ga je prije nekoliko decenija ilegalno kupovao od izraelskih izvora preko prodaje slame, krijumčarenjem oružja i materijala preko granice sa Egiptom i domaće proizvodnje dronova, raketa i razne municije.
Međutim, malo je dokaza da je bilo ikakvog pomorskog krijumčarenja oružja otkako je Hamas preuzeo vlast u Pojasu Gaze 2007. godine, rekao je on. A krijumčarenje iz Egipta koje je dostiglo vrhunac nakon egipatske revolucije 2011. naglo je opadalo nakon što je tamošnja vlada Muslimanskog bratstva zbačena 2013. i od tada je "svedeno na tanki mlaz".
Ipak, rekao je Alkhatib, "oružje i arsenal koji Hamas trenutno ima gradio je više od jedne decenije" i imao je koristi od hiljada tona krijumčarenog oružja i materijala koji bi se mogli koristiti za proizvodnju vlastitog oružja.
"Čak i ako je krijumčarenje prestalo, oni su i dalje značajni i dovoljno veliki da ponude Hamasu i drugim grupama mogućnost nanošenja štete kao što smo vidjeli 7. oktobra i kao što vidimo u njihovoj odbrambenoj borbi s izraelskim kopnenim trupama", rekao je Alkhatib, koji je američki državljanin iz Gaze.
Dok se Hamas historijski fokusirao na stvaranje zaliha pušaka i mitraljeza, on je svoju pažnju usmjerio na razvoj kinetičkih kapaciteta - uključujući mine, ciljane eksplozivne bojeve glave, improvizovane eksplozivne naprave, protivtenkovske projektile i granate na raketni pogon.
Hamas je također uložio velika sredstva u razvoj raketa većeg dometa i mogućnosti navođenja i ciljanja, kao i niza bespilotnih letjelica, uključujući avione s fiksnim krilima i naoružane komercijalne dronove.
Hamas se zavadio s Teheranom, između ostalog I zbog podrške grupe sirijskoj pobuni 2011. godine, kaže Alkhatib. Ali Jahja Sinvar, Hamasov vođa u Gazi, preusmjerio je organizaciju ka Teheranu "jer su shvatili da bez Irana njihovi vojni kapaciteti neće imati šanse za dalji razvoj".
Poravnanje "sa Iranom, sa sirijskim režimom i svakako sa (libanskim) Hezbolahom", dodao je, "direktno je povezano s Hamasovim potrebama i oslanjanjem na Iran u nabavci materijala i, što je još važnije, u eri ograničenog na krijumčarenje, tehnologije i znanja, na sisteme domaće proizvodnje (oružja)".
Uz pomoć iranskih nacrta oružja i upotrebe modernih digitalnih platformi za obuku na daljinu, Hamas je naučio kako nadograditi stare rakete i projektile kako bi proširio njihov domet i smrtonosnost, rekao je.
Krijumčarenje kroz tunele ispod granice između Egipta i Gaze sada je poput "tankog mlaz".
Iranska Islamska revolucionarna garda (IRGC) i libanski Hezbolah također su bili u mogućnosti da daljinski podučavaju Hamas borbenim taktikama i kako da razviju svoju masivnu mrežu tunela. "I, što je još važnije, Iran također uči Hamas kako da koristi strateške kapacitete", kao što je kako integrisati dronove na bojnom polju, rekao je Alkhatib.
"Ono što je bilo posebno spektakularno u vezi s napadom 7. oktobra," rekao je Alkhatib, "je da je Hamas po prvi put pokazao kombinovani pristup gerilskom ratu, pri čemu je obavještajna služba bila povezana s artiljerijskom baražom, sa zračnim mogućnostima upotrebe paraglajdera, sa kopnenim trupama koje su uključivale elitne snage, sa logističkim mrežama za transport talaca nazad u Gazu i za slanje napada u talasima uz internu operativnu sigurnost".
"Ovo je bio kvalitativni iskorak u Hamasovoj borbenoj doktrini. I mogao se naučiti i razviti samo uz pomoć Irana I, konkretnije, njegovih posrednika i oružja u regiji kao što su Hezbolah i IRGC", dodao je on.
Drugdje na Bliskom istoku, iranska podrška proksijima i njihovo učešće u sirijskom građanskom ratu sada ostavlja Teheran sa značajnim brojem iskusnih boraca spremnih za buduće sukobe.
Alkhatib napominje da je Iran podržao stotine hiljada šiitskih militantnih grupa i boraca u Iraku i Siriji, kako bi podržali vladu predsjednika Bašara al-Asada u Siriji, i kako da se bore protiv ekstremističke grupe “Islamska država” (IS) zajedno sa sirijskim pobunjenicima i iračkim vladinim snagama.
"Sada kada su i jedni i drugi u velikoj mjeri poraženi - IS i sirijski pobunjenici - Iranu su ostale ove moćne, borbeno prekaljene, dobro obučene, dobro organizovane oružane grupe koje nisu imale šta da rade", rekao je Alkhatib.
"I tako ih je IRGC reciklirao i prenamijenio kako bi dodatno ojačao takozvanu osovinu otpora i koristio ih u potencijalnoj borbi protiv Izraela i Sjedinjenih Država."