Glavni favoriti na predsjedničkim izborima u Iranu sljedećeg mjeseca su dvojica konzervativnih političara, dok reformisti koji su podržavali odlazećeg predsjednika Hasana Rohanija vjerovatno ostaju bez podrške većine Iranaca gnjevnih zbog ekonomskih poteškoća uslijed obnovljenih američkih sankcija, pišu svjetski mediji.
Vaš browser nepodržava HTML5
Čitamo vam: Borba konzervativaca za predsjedništvo u Iranu
Provjere Vijeća čuvara
Šef iranskog pravosuđa Ebrahim Raisi i bivši predsjednik parlamenta Ali Laridžani registrovali su se kao kandidati na predsjedničkim izborima zakazanim za 18. juni, javio je BBC ističući da se dvojica konzervativaca smatraju vodećim kandidatima za nasljednika Rohanija, umjerenog predsjednika koji se ne može kandidovati za treći uzastopni mandat.
Više od 300 drugih kandidata također se prijavilo za izbore i svi će biti podvrgnuti provjeri Vijeća čuvara koje će 27. maja objaviti listu odobrenih kandidata. Vijeće koje čini 12 teologa i pravnika odobrilo je samo šest od više od 1.600 kandidata za posljednje izbore 2017., na kojima je Rohani pobijedio u prvom krugu s 57 odsto glasova. Raisi je tada bio drugi s 38 odsto glasova.
"Došao sam kao nezavisni kandidat da napravim promjene u izvršnom rukovodstvu zemlje i da se borim protiv siromaštva, korupcije, poniženja i diskriminacije", rekao je 60-godišnji Raisi u saopštenju objavljenom u subotu, 15. maja, prije nego što je podnio svoju kandidaturu.
Reformisti i aktivisti za ljudska prava izrazili su zabrinutost zbog Raisijeve prošlosti, posebno zbog njegove uloge u masovnim pogubljenjima nekoliko hiljada političkih zatvorenika 1988. godine. Raisi je, ističe britanski javni servis, rekao da su pogubljenja bila opravdana zato što je pokojni vrhovni vođa ajatolah Ruholah Homeini izdao fatvu, ili vjersku presudu.
Među drugim kandidatima na izborima 18. juna su bivši sekretar Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost i nuklearni pregovarač Said Džalili, i sekretar Vijeća za ekspeditivnost Mohsen Rezai, bivši šef Revolucionarne garde.
Promjena u odnosu na 'reformsku vladu'
Šef pravosuđa Raisi tvrdi da je ponudio "promjenu" u odnosu na Rohanijevu "reformsku" vladu, dok bi njegov najveći rival Laridžani mogao da ujedini umjerene reformističke birače "s onima koji miješaju konzervatizam s pragmatizmom", ukazuje Tajms (The Times).
Iako je 1980-tih, Raisi kao javni tužilac bio duboko nepopularan, on se uzdigao kroz niz centralnih uloga i smatra se potencijalnim vrhovnim vođom, odnosno da bi u budućnosti mogao da preuzme vlast od 82-godišnjeg ajatolaha Alija Hamneija. Pred ovogodišnje predsjedničke izbore, njegov apel upućen siromašnima mogao bi da mu donese naklonost u vrijeme ekonomskih poteškoća izazvanih američkim sankcijama, dodaje list.
Najjači Raisijev rival, Ali Laridžani, bivši je oficir Revolucionarne garde, sekretar Savjeta za nacionalnu bezbjednost i predsjednik parlamenta. On je podržao Rohanija protiv tvrdolinijaša oko vrhovnog vođe i u vodstvu garde, kao i u pregovorima za nuklearni sporazum.
Poslije registracije 15.maja, ističe Tajms, Laridžani je pod sumnju doveo lidere koji su stavili ideološku čistotu i agresivnu retoriku ispred problema s kojima se suočavaju obični ljudi, posebno u smislu egzistencije i ekonomskih problema. "Ekonomija nije ni garnizon ni sud kojim se može upravljati povicima i naređenjima", rekao je on, očigledno aludirajući na Raisija i Revolucionarnu gardu.
Prema pisanju Tajmsa, do sada su se kao kandidati za predsjedničke izbore prijavile ukupno 592 osobe, uključujući 40 žena. Najpoznatiji kandidat je Mahmud Ahmadinedžad, bivši predsjednik koji je postao omražena ličnost na Zapadu prije nego što se posvađao s vrhovnim vođom, napisao je Tajms.
Test legitimiteta klerikalnih lidera
Izbori 18. juna za Rohanijevog nasljednika posmatraju se kao test legitimiteta klerikalnih lidera koji se nadaju velikom odzivu iako, ocjenjuje Rojters (Reuters), interesovanje birača može biti pogođeno rastućim nezadovoljstvom zbog ekonomije osakaćene obnovljenim američkim sankcijama od prije tri godine.
Kandidat Raisi je vjerski starješina srednjeg ranga u iranskom šiitskom establišmentu kojeg je vrhovni vođa Ali Hamnei imenovao za šefa pravosuđa u martu 2019. i koji se istaknuo kao jedna od najmoćnijih ličnosti u zemlji, naglašava Rojters.
"Došao sam da formiram jaku narodnu vladu za snažan Iran" uz pomoć "hrabre omladine", rekao je Raisi, očigledno aludirajući na nedavne Hamneijeve komentare kada je kazao da očekuje da na vlast dođe "sposobna i energična vlada". Raisi je također rekao da njegova vlada "neće izgubiti ni trenutak da ukine represivne sankcije".
Prema pisanju Fajnenšl tajmsa (The Financial Times), popularni šef pravosuđa smatra se borcem protiv korupcije i vodećim kandidatom na iranskim predsjedničkim izborima kojeg će nastojati da ospore pro-reformski političari na listi koju u narednim danima provjerava ustavno nadzorno tijelo Vijeće čuvara.
Nekada žestoko kritikovan, Raisi se ponovo predstavio kao populista, vodio je kampanju protiv korupcije, razgovarao s običnim ljudima o njihovim sudskim procesima i putovao u udaljene provincije tokom pandemije. Fokusiran je na domaću proizvodnju, ali ne i na bolje međunarodne odnose.
Nasuprot njemu su reformisti koji se, ukazuje londonski list, moraju izboriti za podršku Iranaca koji su glasali za Rohanija na izborima 2017., ali koji su rekli da više nikada neće glasati za njih u znak protesta zbog ekonomskih teškoća. Rohani se kockao oko dogovora o nuklearnom sporazumu sa svjetskim silama 2015, no odluka Donalda Trampa (Trump) da povuče SAD iz nuklearnog sporazuma 2018. i uvede stroge sankcije bila je ogroman udarac za njega i reformske snage.
Jedan od glavnih reformskih kandidata za ovogodišnje izbore je prvi potpredsjednik Ešak Džahangiri koji je 15. maja kazao kako je povjerenje javnosti u vladajuće institucije opalo i da mnogi ljudi više ne vjeruju da bi njihovi glasovi mogli da naprave promjenu. On je upozorio Irance da je situacija u zemlji alarmantna i da može da se pogorša ako ostanu pasivni."Nemamo drugog izbora nego da oživimo glasačke kutije", rekao je.
Najveći izazov izbora je, ističe Fajnenšl tajms, očekivano slab odziv birača, koji bi se smatrao odbijanjem Islamske Republike. Vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamnei izjavio je 11. maja da je njegov prioritet veliki odziv koji će "pomoći da se poveća moć zemlje, pruži sigurnost i kredibilitet".
Potencijalna komplikacija za Bajdena
Kandidatura konzervativnog tvrdolinijaša Ebrahima Raisija potencijalno komplikuje razgovore američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) i Islamske Republike oko iranskog nuklearnog programa, ukazuje Njuzvik (The Newsweek).
Bajden želi da obnovi Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA) postignut 2015. godine koji je obećao Teheranu ekonomske podsticaje za suzbijanje nuklearnog programa, a kojeg je Tramp poništio. Tekući razgovori u Beču između Teherana i grupe zemalja 'P4 + 1' oživjeli su nade i u pogledu novog nuklearnog sporazuma, kao i zbližavanja Irana i Sjedinjenih Država.
Međutim, Raisi se prethodno ustremio na uslove nuklearnog sporazuma koji je postigao sadašnji predsjednik Rohani. Tokom predsjedničke kampanje 2017. koju je izgubio, Raisi je kritikovao Rohanijeve "slabe napore" u pregovorima sa JCPOA, napisao je Arapski nedjeljnik, prenosi Njuzvik naglasivši da je publikacija također izvijestila da Raisi ima podršku širokog spektra konzervativaca i tvrdolinijaša, koji žele da prošire nuklearni program Irana.
Potezi za postizanje sporazuma o nuklearnom programu Irana dolaze usred pozitivnijeg stava prema SAD u Iranu od kada je Bajden preuzeo dužnost. Istraživanje kompanije 'IranPoll' u saradnji sa Univerzitetom u Merilendu CISSM u februaru pokazalo je da je većina (51 odsto) Iranaca odobrila JCPOA, no jasna većina (69 odsto) je rekla da Iran ne bi trebalo da se miješa u nuklearne razgovore dok se SAD ne vrate u sporazum i ne ispune svoje obaveze.
Također, ističe Njuzvik, očekuje se da će na izborima 18. juna, na kojima više od 59 miliona ljudi ima pravo glasa, doći do slabog odziva zbog ekonomskih problema, međunarodne izolacije i nedostatka osnovnih sloboda, saopštilo je ovog mjeseca Atlantsko vijeće ukazujući da je neizvjesno hoće li predsjednik uopšte imati uticaj na iransku vanjsku politiku.