Kako privodi iranska policija za moral

Ilustracije: Huan Carlos Herrera

Brojne žene privedene su u Iranu posljednjih sedmica jer nisu nosile obaveznu islamsku maramu, dok vlasti intenziviraju provđenje kontroverznog zakona o hidžabu u zemlji i obračunavaju se s navodnim prekršiteljima.

To je pitanje koje je bilo u središtu protesta koji su potresli Iran 2022., piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Homa (nije njeno pravo ime), 42-godišnja majka dvoje djece, govorila je za Radio Farda RSE o tome kako je biti pometen u represiji.

'Uvukli me unutra'

Vraćala sam se iz mamine kuće i obavila kupovinu. U jednoj ruci sam držala vrećice za kupovinu, a u drugoj ključeve da otvorim vrata. Marama mi je skliznula.

(Muškarac) na motociklu je prošao i rekao: "Gospođo, vratite maramu na glavu." Rekla sam, "ne." On je ponovo rečenicu, ali sam ga ignorisala. Zatim je izvadio telefon i fotografisao me. Kombi moralne policije se odmah zaustavio.

Motociklista, vozač kombija i dvije žene su krenule prema meni. Zamolila sam ih da mi barem dopuste da kupljene stvari stavim unutra, ali su mi rekli da sve ponesem sa sobom. Rekla sam im da nije kao da ste uhvatili lopova. Da nisam ušla u kombi, najvjerovatnije bi me uvukli unutra.

Mislim da je u kombiju bilo osam žena, uključujući i mene. Nije bilo mjesta pa sam sjela na naslon za ruke. Osim mene i još jedne žene koja je također imala više od 40 godina, svi ostali su bili mladi. Majka i kćerka su rekle da su jele u restoranu kada su privedene. Nije im bilo dozvoljeno ni da pojedu do kraja.

'Pokušao nas je uplašiti'

Odveli su nas u policijsku stanicu. Izašli smo iz kombija i otpratili su nas do hale gdje su nas sve postrojili uza zid. Napravili su grupnu fotografiju i rekli nam da sjednemo i čekamo ispred sobe.

U međuvremenu, nekoliko studentica je plakalo. (Policajac) im je rekao da ne brinu jer se pritvor neće pojaviti u njihovoj kaznenoj evidenciji.

U sobi su za stolom sjedili tri muškarca i žena. Dali su mi dokument da potpišem. Rekla sam im da ga prvo želim pročitati. U obrascu je pisalo da sam skinula maramu i postupila protivno javnoj skromnosti. Pročitala sam to s prijezirom, nasmijala se, potpisala i pečatirala otiskom prsta.

Onda su mi rekli da trebam nekoga ko će garantovati za mene. Rekla sam da sam dovoljno stara i da mogu da garantujem za sebe. Odbili su i insistirali da moj muž, otac, majka ili član porodice moraju da dođu u stanicu. Također su mi rekli da moram da predam identifikacione dokumente i da se sutradan pojavim na sudu.

Svi policajci su bili sarkastični i pokušali su nas uplašiti. Bila je jedna djevojka koja je tražila da vidi fotografiju na kojoj su je snimili [prilikom pritvaranja). Policajac se okrenuo i podrugljivo rekao: "Biće to vaša profilna slika (u našem sistemu.)" Svi policajci su bili mlađi od 30 godina.

'Vjerovatno ću to ponoviti'

Otišli smo na sud. Tamo je bilo dosta ljudi koji su bili privedeni dan ranije. Bilo je oko 15 žena. Mnogi su bili tamo jer su im automobili zaplijenjeni (kao kazna) jer nisu nosili hidžab. Meni je auto zaplijenjen dva puta.

Dugo smo čekali u hodniku (prije nego što smo ušli u sudnicu). Osoblje se smijalo. Sve mlade studentice bile su uplašene.

Nakon što je dosije osobe unesen u sistem, ona dobija šifru i biva poslana kod sudije. Ispred sudijskih odaja bila je gužva. Neke od žena žalile su se da proces predugo traje. Sekretar sudije je sam obrađivao neke predmete.

U nekim slučajevima, sudijski sekretar je sam popunjavao formulare. Napisao je fraze poput "Žao mi je i neću to više uraditi" i rekao (ženama) da to jednostavno potpišu. Rekla sam sekretaru sudije da ne piše da mi je žao, jer nije i vjerovatno ću to ponoviti.

Nisam kažnjena. Međutim, studentice su dobile još jedan dokument na potpisivanje. Bacila sam pogled i vidjela cifru od 5.000.000 riala (osam dolara).

'Pritisak se pojačava'

Pritisak se pojačava. Tjeraju očeve, braću, cijelu porodicu, čak i majke, da učine više da žene nose hidžab.

Prijateljica mi je rekla da je zamolila svog prijatelja iz policije da joj objasni kako je stalno dobijala novčane kazne uprkos tome što je živjela i radila na mjestu bez sigurnosnih kamera.

Prijatelj policajac joj je rekao da na ulicama ima ljudi koji, kad ugledaju ženu bez marame, prate je do njenog automobila i zapisuju registarske tablice.

*Tekst je uređen radi dužine i jasnoće.

Napisao Kian Sharifi na temelju intervjua Roye Maleki s Radio Farda RSE. Ilustrovao Juan Carlos Herrera