Glumica i direktorka podgoričke knjižare „Karver“, Varja Đukić, u intervjuu za RSE govori o projektima preko-granične saradnje u kulturi, u kojima učestvuju umjetnici, predstavnici institucija kulture i civilnog sektora iz Crne Gore, Albanije i Hrvatske.
Takođe, teme su kulturna razmjena u regionu i instrumentalizacija kulture uoči predstojećeg popisa u Crnoj Gori.
Đukić: Prvi projekt sa Albanijom je iz domena kulture i obrazovanja. On se dotira kao mjera ljudi – ljudima iz nekog manjeg fonda budžeta ili manjih budžeta koji se iz ovih fondova dobijaju. Projekt smo uradili u saradnji sa Univerzitetom u Skadru iz Albanije. Naši partneri su Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina u Crnoj Gori. Partner Univerziteta u Skadru je jedna mala nevladina organizacija koja se bavi izdavaštvom. Projekt traje godinu dana i bit će jako interesantan jer će u okviru toga biti niz veoma zanimljivih aktivnosti. Otvorili smo dvojezični web site i formiramo bazu podataka koja će biti na njemu prezentirana. Pripremamo i šaljemo prevodiocima materijale za prevođenje. Objavljivanje dvije dvojezične knjige gdje ćemo prezentirati savremeno albansko i crnogorsko stvaralaštvo. Planiramo dvije tribine, jednu u Skadru i jednu u Podgorici, na temu književnog prevodilaštva i savremene albanske književnosti u Crnoj Gori, kao i savremene crnogorske književnosti u Albaniji. Na kraju će doći i promocija knjiga, koje će se, kada ih objavimo, naći u bibliotekama u Albaniji i Crnoj Gori.
Drugi projekt je veoma sličan. Lider aplikant je biblioteka u Kotoru. U Hrvatskoj je partner Dubrovačke knjižnice. Partneri su Matica Hrvatska, ogranak za Dubrovnik, a u Crnoj Gori smo to mi.
Đukić: Ako mislite da se saradnja intenzivira, ne bih se složila sa Vama. Mislim da se dešava jedan proces prilično loš za sve kulture i sredine, a to je posljedica, prije svega, finansijskih problema jer oni produkuju sve ove druge situacije. Od kada je ekonomska kriza na sceni, čini mi se da se smanjio broj projekata koji na taj način rade u okviru saradnji institucija.
S druge strane se može vidjeti boljitak. U okviru nekih festivalskih različitih produkcija, pa i izdavačkih, se pojedinačno ljudi vrlo spretno u tome snalaze. Znaju da ako traže mogućnost za finansiranje projekata iz dva izvora, da će vjerovatno uspjeti da dobije podršku jer su i ministarstva kulture prilično opredijeljena na koprodukcije. To se odnosi i na filmsku produkciju.
Drugi Balkan 2011.
Đukić: To je knjižara koja već šest godina ide tragom neke početne ideje koja na žalost u toj mjeri nije jasna kao što je bila ideja koju je ustanovila i započela knjižara Baybook iz Sarajeva. Ideja ove knjižare je finansirana i osnovana iz međunarodnog projekta za razvoj tržišta knjiga u regionu. Sve programe koje ovdje radimo su i logični. Postoji uporište u autorima i u promociji izdavača koji objavljuju autore.
U međuvremenu se desila promjena na izdavačkoj sceni. Autori su osvojili svoje pozicije i mjesta, ne samo u zemljama iz kojih potiču, nego su i izdavači iz drugih zemalja počeli da ih objavljuju, što je veoma važno. Meni je to jako drago jer ako sada organizujemo bilo šta, neku promociju u okviru festivala ili slično, autori se nalaze kod nekoliko izdavača. Čak je paradoksalno da mi imamo u knjižari jednog autora kojeg su objavili izdavači iz Hrvatske, iz Srbije i iz Crne Gore. Cijene knjiga su različite, ali je autor isti i njegovo djelo je isto. Niko ne prevodi jezik na kojem autor piše, tako da je to jako zanimljivo.
Đukić: Čini mi se da bi prvorazredno sve trebalo staviti u nekakav politički ili politizovani red da bi se došlo do neke ravnomjernosti. Kultura je shvaćena u zavisnosti od potrebe i onda tu nastaju problemi. U svim zemljama fali da neke političke partije shvate do koje mjere je rad na savremenom stvaralaštvu i očuvanju baštine bitno. Pogotovo u okolnostima u kojim se sve države bore na neki drugi način sa drugim problemima, da ne govorim koliko su mediji uzeli neki primat i koliko se tu može suditi medijima jer se bave isključivo informacijama iz toga domena, a druge informacije marginalizuju. Znamo koliko mediji osvajaju publiku i do koje mjere su ljudi usmjereni na te medije, pogotovo elektronske, gdje im je mnogo lakše i dostupnije da prate sadržaje koji se na medijima mogu prikazati. Zato se vide da mediji instrumentalizuju svoju poziciju.
U okviru festivala koji će se održati krajem juna mjeseca ove godine, planirali smo i koncipirali jedan projekt koji već sada zvuči zaista sjajno. Nadam se da ćemo skrenuti pažnju, ne samo naše crnogorske publike, već i regiona i šire. Festival se zove Drugi Balkan 2011. godine. Pozvali smo fantastične, sjajne, odlične, posebne goste, koji su u svojim oblastima vrhunski. Smatram da je jako bitno da okupimo ovdje jedan relevantan broj sociologa, autora, izdavača, ljudi koji se bave iskonski i suštinski stvaralaštvom i koji mogu na drugi način da imenuju su-odnose Balkana i Evrope, da malo razbijemo pojednostavljeni jezik, kojim god da govorimo, da se neke stvari malo drugačije artikulišu i da se iz toga stvori neka bolja energija. Čini mi se da to jesu putevi upravo neke drugačije artikulacije tema kojima se, možda redovno, bave naši zaduženi za sprovođenje kulturne i ekonomske politike, turizma privrede i tako dalje.
Takođe, teme su kulturna razmjena u regionu i instrumentalizacija kulture uoči predstojećeg popisa u Crnoj Gori.
RSE: Od decembra prošle godine realizujete dva projekta – oba u domenu preko-granične saradnje – jedan s Albanijom, drugi sa Hrvatskom. Vašu ideju je kao veoma značajnu podržala Evropska komisija. O kakvim je projektima riječ i ko je sve uključen iz Crne Gore i pomenute dvije susjedne zemlje?
Đukić: Prvi projekt sa Albanijom je iz domena kulture i obrazovanja. On se dotira kao mjera ljudi – ljudima iz nekog manjeg fonda budžeta ili manjih budžeta koji se iz ovih fondova dobijaju. Projekt smo uradili u saradnji sa Univerzitetom u Skadru iz Albanije. Naši partneri su Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina u Crnoj Gori. Partner Univerziteta u Skadru je jedna mala nevladina organizacija koja se bavi izdavaštvom. Projekt traje godinu dana i bit će jako interesantan jer će u okviru toga biti niz veoma zanimljivih aktivnosti. Otvorili smo dvojezični web site i formiramo bazu podataka koja će biti na njemu prezentirana. Pripremamo i šaljemo prevodiocima materijale za prevođenje. Objavljivanje dvije dvojezične knjige gdje ćemo prezentirati savremeno albansko i crnogorsko stvaralaštvo. Planiramo dvije tribine, jednu u Skadru i jednu u Podgorici, na temu književnog prevodilaštva i savremene albanske književnosti u Crnoj Gori, kao i savremene crnogorske književnosti u Albaniji. Na kraju će doći i promocija knjiga, koje će se, kada ih objavimo, naći u bibliotekama u Albaniji i Crnoj Gori.
Drugi projekt je veoma sličan. Lider aplikant je biblioteka u Kotoru. U Hrvatskoj je partner Dubrovačke knjižnice. Partneri su Matica Hrvatska, ogranak za Dubrovnik, a u Crnoj Gori smo to mi.
RSE: Nakon dugogodišnje oseke, kulturna razmjena na teritoriji ex Jugoslavije je opet uzima zalet. Da li je to samo privid ili zaista kulturni poslanici sa ovog prostora sve više sarađuju u zajedničkim projektima?
Od kada je ekonomska kriza na sceni, čini mi se da se smanjio broj projekata koji na taj način rade u okviru saradnji institucija.
Đukić: Ako mislite da se saradnja intenzivira, ne bih se složila sa Vama. Mislim da se dešava jedan proces prilično loš za sve kulture i sredine, a to je posljedica, prije svega, finansijskih problema jer oni produkuju sve ove druge situacije. Od kada je ekonomska kriza na sceni, čini mi se da se smanjio broj projekata koji na taj način rade u okviru saradnji institucija.
S druge strane se može vidjeti boljitak. U okviru nekih festivalskih različitih produkcija, pa i izdavačkih, se pojedinačno ljudi vrlo spretno u tome snalaze. Znaju da ako traže mogućnost za finansiranje projekata iz dva izvora, da će vjerovatno uspjeti da dobije podršku jer su i ministarstva kulture prilično opredijeljena na koprodukcije. To se odnosi i na filmsku produkciju.
Drugi Balkan 2011.
RSE: Čini se da u Crnoj Gori književna scena prednjači u promociji kulturne razmjene sa regionom. Najpozitivniji primjer jeste knjižara Karver, koja je publici u Crnoj Gori, u posljednje vrijeme, približila gotove sve značajnije autore sa prostora Balkana.
Đukić: To je knjižara koja već šest godina ide tragom neke početne ideje koja na žalost u toj mjeri nije jasna kao što je bila ideja koju je ustanovila i započela knjižara Baybook iz Sarajeva. Ideja ove knjižare je finansirana i osnovana iz međunarodnog projekta za razvoj tržišta knjiga u regionu. Sve programe koje ovdje radimo su i logični. Postoji uporište u autorima i u promociji izdavača koji objavljuju autore.
Autori su osvojili svoje pozicije i mjesta, ne samo u zemljama iz kojih potiču, nego su i izdavači iz drugih zemalja počeli da ih objavljuju, što je veoma važno.
U međuvremenu se desila promjena na izdavačkoj sceni. Autori su osvojili svoje pozicije i mjesta, ne samo u zemljama iz kojih potiču, nego su i izdavači iz drugih zemalja počeli da ih objavljuju, što je veoma važno. Meni je to jako drago jer ako sada organizujemo bilo šta, neku promociju u okviru festivala ili slično, autori se nalaze kod nekoliko izdavača. Čak je paradoksalno da mi imamo u knjižari jednog autora kojeg su objavili izdavači iz Hrvatske, iz Srbije i iz Crne Gore. Cijene knjiga su različite, ali je autor isti i njegovo djelo je isto. Niko ne prevodi jezik na kojem autor piše, tako da je to jako zanimljivo.
RSE: Znam da Vas politika mnogo ne interesuje, ali kako kao kulturni poslanik, ali i kao građanka, gledate na ponovnu balkanizaciju prilika u Crnoj Gori pred popis? Imamo karnevale u Crnoj Gori koji navodno promovišu kulturu naroda koji žive u njoj, a svima je jasno da to ima političku pozadinu. Koliko je Balkan debalkanizovan i koliko kultura tu može da pomogne ili da odmogne?
Đukić: Čini mi se da bi prvorazredno sve trebalo staviti u nekakav politički ili politizovani red da bi se došlo do neke ravnomjernosti. Kultura je shvaćena u zavisnosti od potrebe i onda tu nastaju problemi. U svim zemljama fali da neke političke partije shvate do koje mjere je rad na savremenom stvaralaštvu i očuvanju baštine bitno. Pogotovo u okolnostima u kojim se sve države bore na neki drugi način sa drugim problemima, da ne govorim koliko su mediji uzeli neki primat i koliko se tu može suditi medijima jer se bave isključivo informacijama iz toga domena, a druge informacije marginalizuju. Znamo koliko mediji osvajaju publiku i do koje mjere su ljudi usmjereni na te medije, pogotovo elektronske, gdje im je mnogo lakše i dostupnije da prate sadržaje koji se na medijima mogu prikazati. Zato se vide da mediji instrumentalizuju svoju poziciju.
U okviru festivala koji će se održati krajem juna mjeseca ove godine, planirali smo i koncipirali jedan projekt koji već sada zvuči zaista sjajno. Nadam se da ćemo skrenuti pažnju, ne samo naše crnogorske publike, već i regiona i šire. Festival se zove Drugi Balkan 2011. godine. Pozvali smo fantastične, sjajne, odlične, posebne goste, koji su u svojim oblastima vrhunski. Smatram da je jako bitno da okupimo ovdje jedan relevantan broj sociologa, autora, izdavača, ljudi koji se bave iskonski i suštinski stvaralaštvom i koji mogu na drugi način da imenuju su-odnose Balkana i Evrope, da malo razbijemo pojednostavljeni jezik, kojim god da govorimo, da se neke stvari malo drugačije artikulišu i da se iz toga stvori neka bolja energija. Čini mi se da to jesu putevi upravo neke drugačije artikulacije tema kojima se, možda redovno, bave naši zaduženi za sprovođenje kulturne i ekonomske politike, turizma privrede i tako dalje.