Cenić: Socijalni balast BiH je ogroman

Liberty intervju: Svetlana Cenić

(Gost emisije je ekonomistica Svetlana Cenić. Razgovarala: Mirna Sadiković)

Dok ekonomska kriza u svijetu jenjava, u BiH kulminacija tek predstoji, a vladajuće strukture ne poduzimaju dovoljno da spriječe narastajuću bijedu i siromaštvo svojih birača.

Uprkos svakodnevnim upozorenjima ekonomskih stručnjaka, vlast u BiH i dalje troši novac budućih generacija. Prekomjerna javna potrošnja nije smanjena, nova radna mjesta nisu otvorena, privreda je u kolapsu. O stvarnim uzrocima trenutne ekonomske krize u BiH, ali i načinu izlaska iz krize, za RSE govori ekonomistica Svetlana Cenić.

RSE: Mnogo puta ste upozoravali na ono što nam se upravo dešava. Jaz između bogatih i siromašnih je sve veći, ne otvaraju se nova radna mjesta, privreda je gotovo mrtva. Kako izaći iz ove krize?

Cenić: Ako bismo sad išli nekim mjerama „drži vodu dok majstori odu“, to smo već imali na sceni i zato je do ovoga i došlo. Trošilo se kao da to pada negdje s neba. Niko nije razmišljao da su preuzete obaveze dugoročne. A da ne kažem da je struktura bruto domaćeg proizvoda ono što treba pažljivo posmatrati - kakva nam je struktura domaćeg bruto proizvoda, zatim da vidimo šta je to na šta treba da se usredsredimo. Manimo se nekih strategija koje svi pišu na sto strana, to niko ne čita. Takođe podsjećam, socijalna politika je na entitetima. Znači treba voditi računa i to izbalansirati šta su potrebe države. A tu inventuru očigledno neće niko da napravi. Jedni se bune protiv države, a zapošljavaju rodbinu u državu - pa ne znam šta će biti kad ostanu bez radnog mjesta, pri tome ne razmišljajući da sijeku granu na kojoj sjede, zato što su te državne institucije neophodne za ovu privredu koja traži adresu, koja traži certifikat, koja traži izlaz na vanjsko tržište. Obrazovanje smo srozali na nulu. Katastrofa je kakav kadar imamo sada i kakav produkujemo, a ne ulaže se u istraživanje i razvoj. Sve ovo govorim zato da konačno vlast povede računa da se ni trava ne uzgaja preko noći, znači da ipak to mora njegovano, da je to dugoročan proces, da štednja i neke mjere koje bi se sad preduzele, to je smanjenje javne potrošnje, moraju biti urađene, a onda dobro odmjerene. Jer ne možemo sada svu onu partijsku kamarilu koja se naprimala po institucijama izbaciti na ulicu. To je onda veći broj nezaposlenih pošto nova mjesta nisu stvorili. Mora se napraviti jedan partnerski odnos sa privredom, a ne partnerski odnos sa pet firmi, a ostale stradavaju i čak ne smiju da se bune. Govorim da nema neke politike kratkog daha. Ovdje se ipak trči - ekonomija je nešto što se trči na duge staze.

RSE: Iz zemalja EU često dolaze i prijedlozi na koji način bismo mogli prevazići ovu situaciju kakva je danas, pa je tako održan nedavno i jedan skup, na kojem ste i vi učestvovali, gdje su njemački ekonomisti predlagali da se možda u BiH primijeni model socijalne tržišne ekonomije, barem jednog njenog dijela, koliko je moguće ovdje primijeniti. Vi ste također zagovornik upravo te socijalne tržišne ekonomije. Imamo li mi kapacitet da barem jedan dio toga primjenimo ovdje?

Cenić: Kad čovjek ne zna rješenje, onda treba da ide da pita pametne, ili one koji imaju rezultate. Zagovornik jesam zato što socijalni balast BiH je ogroman. Sami smo ga produkovali - nisu nama siromašni pali sa neba, nego smo ih sami isprodukovali. Uvijek sam bila protiv te nedomjerene liberalizacije, gdje je ono kao da malo dijete izbacite na ulicu da trči maraton sa ljudima od 30 godina. To jednostavno ne može. Ali zagovornik sam da država trebada učini sve. Ne da bude poslodavac najbolji, nego da učini sve da stvori prvo jedno pravno okruženje u kome će funkcionisati ta privreda, jednu pravni sigurnost za sve građane, za privredu i kapital takođe. Zatim država treba da bude tu da kad dođe do poremećaja tržišta interveniše. Država je tu da obezbijedi te pretpostavke za ulaganje, partnerskim odnosom sa privredom, a onda će imati i rezultate, jer će imati manje siromašnih, više radnih mjesta i nećemo doživlljavati ovo - jer poražavajuća je anketa na ulici kad neko kaže.“Jao, divno je što sad prodaju jučerašnji hljeb.“ To je poražavajuće. Socijalna politika koja se vodi prvo je loša, a druga stvar je što u časovima ovakvim kad vlast hoće da smakne krivicu sa sebe, odnosno kreatori ekonomske politike, onda težište bace na banke, na veletrgovce kao da su oni tu da rješavaju socijalu. Ne, tu je regulator. Ali tu je i onaj ko treba da stvori sve pretpostavke. Samim tim tržište drugačije reaguje, odnosno manje je siromašnih i manji je ovaj jaz.

RSE: Imamo li mi institucije koje mogu napraviti bolje socijalne programe i zaštiti građane da se ovakve stvari više ne dešavaju?

Cenić: Ti socijalni programi znate kako se kod nas prave. To je strašno. Najmanje dođu do onog kome najviše trebaju. A druga stvar, mi moramo promijeniti i ovo skorojevićko, ovo nešto što je isplivalo katastrofalno na površinu - ovdje nije sramota krasti, ali je sramota biti siromašan. I s prezrenjem se ljudi odnose. I to upravo oni skorojevići koji su se jučer dočepali para. Kako riješiti? Socijalna politika je na entitetima i kantonima. Nema neke velike koordinacije. I ne možemo sa sindikatima jer se sindikat bori samo za platu, topli obrok ili prevoz, a ne razmišlja o uslovima rada, ili jednoj dugoročnoj politici gdje treba da pitaju vlast kad im dozvoli povećanje plata hoće li se to moći ispoštovati i za 10 godina. Sve ono što je sada, do sutra ne valja - i zato nam ovakav jaz postoji.