Za RSE govori bosanskohercegovačka ekonomska analitičarka Svetlana Cenić. Ova ugledna ekonomistica, koja spade u red najotvorenijih i najkritičnijih prema vladajućoj nomenklaturi, iznosi stanovišta o ekonomskim problemima koji pritišću Bosnu i Hercegovinu, te očekivanja u predizbormnom periodu.
CENIĆ: Ako se može upotrijebiti riječ tradicionalno, vrlo su loši ekonomski programi koje stranke dostavljaju. Što se tiče sadašnjeg stanja, situacija je zaista, ne čudna, tragično smiješna, jer u momentu kad zemlja toliko ekonomski tone zadužuju se ti isti koji su nam obećavali svašta - ja vam mogu sad izlistati svaki od programa tih stranaka tačno kako izgleda i ko je kad mijenjao, ali je strašno da sada kad govorimo o zaduženju kod MMF-a, budžetskoj podršci Svjetske banke, katastrofi od ekonomske situacije, niko težište nema na tome osim deklarativno. Ja nigdje nisam vidjela ni strategiju, ni viziju, ni platformu, ni pokazatelje, niti bilo šta, niti iko nudi objašnjenje ovom napaćenom stanovništvu kako ćemo mi to riješiti. Pri tome kad pitam privatno neke od tih lidera gdje je ekonomski program, kako misle riješiti probleme, kažu:“Hajde, bogati, kao da to ko čita.“ To je bukvalno takav odgovor. A to jesmo mi. U ovoj zemlji, ponavljam, niko ne pita uopšte: „ Gdje su moje pare? Šta vi radite sa mojim parama?“
CENIĆ: Ne može biti - da budemo iskreni, da pričamo otvoreno. Mi smo se mnogih godina rastom GDP-a. Prvo startna osnova nam je bila nula, nismo dostigli GDP BiH od prije rata. A nije samo imati rast. Možete vi imati 15 posto rast GDP-a, ali ako on nije usmjeren u razvoj nego je usmjeren na to da se otvori više mjesta u administraciji, onda o kakvom razvoju BiH mi govorimo. Sa ovakvim načinom razmišljanja, sa ovakvim odnosom prema javnom dobru, sa nerazmišljanjem od čega ćemo sutra živjeti i šta ćemo jesti, a da se pri tome prodalo maltene sve ono porodično srebro, pa je sad samo ostalo da mlatimo energetikom kao svjetskim čudom, nemamo mi šta tražiti u jednom takvom društvu.
Štancovanje diploma
CENIĆ: Ne mogu. Ja to zovem tragedijom. Prvo se naobećavalo svašta i veteranima, i invalidima i svima, a onda je rečeno: „ Mi nemamo para.“; jer niko se nije pobrinuo da zaradi te pare da bi ispunio svoja obećanja. Sad samo kažemo da nema. A s druge strane, ko ovdje cijeni obrazovanje? I ko ovdje cijeni obrazovanje u funkciji privrede? Mi štancujemo doktorate, štancujemo diplome. Ako se to favorizuje, ako je to opredjeljenje, kako možete očekivati da će ova garnitura rješavati nagomilane socijalne probleme? U RS se snimi film o velikom vođi na teret budžetskih sredstava, pa još se zakupljuju termini po televizijama na teret budžetskih sredstava. Što ne bi to dobio neko ko zaista ima socijalne potrebe? Drugo, nije samo obećati nekom: „Dobićeš socijalnu pomoć“, nego treba dati pare da se otvore radna mjesta u jednom partnerskom odnosu sa privredom, u favorizovanju znanja, struke, u povezivanju privrede i obrazovanja, a ne da štancuju nešto što privredi uopšte ne treba.
CENIĆ: Mi šaljemo taj mladi svijet da čisti tanjire, da uređuje bašte, da šeta pse - i moramo se s tim suočiti. Jer koje to priznanje imaju te diplome? Recite mi zemlju koja tamo prepoznaje diplomu npr. menadžera nevladinog sektora. Naravno, da se na to politika, odnosno vlast ne obaziru, jer znaju da su trajno ovakvim obrazovanim sistemom osakatili te mlade ljude. Ja ne znam uopšte do kog koljena ćemo to trpjeti.
CENIĆ: Hoću da kažem da se može uraditi mnogo toga ako se smanji korupcija, ako hoće ozbiljno da se radi - i da ozbiljno kažemo ljudima koliko ima para, koliko nema para, a ne da im šarene laže šaljemo svaki dan. Dok god je profitabilno širiti tenzije, strah, mržnju, netrpeljivost, pričati o glupostima, dotle će nam ovako biti, dotle će ekonomija samo tonuti dublje i dublje. Vraćamo se opet na početak priče - koga znate uopšte od glasača da je pročitao ekonomski program, da zna kud ta stranka goni, vodi i šta je? I sad na sceni opet gledamo borbu za opstanak na vlasti i s druge strane borbu da se dođe na kandidatsku listu, borbu gdje će se naći taj koji će povući glasove da bi što više njih ušlo u parlament. Samo ono što ne vidimo jeste - daj da vidimo rješenja koja su.
RSE: Iako još uvijek zvanično nije počela predizborna kampanja, uočljivo je da se predstavnici političkih stranaka nekoliko mjeseci prije izbora bave pitanjima Ustava. Niko od njih ne pominje da li će i kada obezbijediti otvaranje novih radnioh mjesta. Zbog čega - prema vašoj ocjeni?
CENIĆ: Ako se može upotrijebiti riječ tradicionalno, vrlo su loši ekonomski programi koje stranke dostavljaju. Što se tiče sadašnjeg stanja, situacija je zaista, ne čudna, tragično smiješna, jer u momentu kad zemlja toliko ekonomski tone zadužuju se ti isti koji su nam obećavali svašta - ja vam mogu sad izlistati svaki od programa tih stranaka tačno kako izgleda i ko je kad mijenjao, ali je strašno da sada kad govorimo o zaduženju kod MMF-a, budžetskoj podršci Svjetske banke, katastrofi od ekonomske situacije, niko težište nema na tome osim deklarativno. Ja nigdje nisam vidjela ni strategiju, ni viziju, ni platformu, ni pokazatelje, niti bilo šta, niti iko nudi objašnjenje ovom napaćenom stanovništvu kako ćemo mi to riješiti. Pri tome kad pitam privatno neke od tih lidera gdje je ekonomski program, kako misle riješiti probleme, kažu:“Hajde, bogati, kao da to ko čita.“ To je bukvalno takav odgovor. A to jesmo mi. U ovoj zemlji, ponavljam, niko ne pita uopšte: „ Gdje su moje pare? Šta vi radite sa mojim parama?“
Možete vi imati 15 posto rast GDP-a, ali ako on nije usmjeren u razvoj nego je usmjeren na to da se otvori više mjesta u administraciji, onda o kakvom razvoju BiH mi govorimo.
RSE: Činjenica je, također, da BiH zaostaje za zemljama u regiji kada je riječ o ekonomskom razvoju. Može li sa ovakvim GDP-om biti konkurenatn u regiji i u budućnosti dio EU?
CENIĆ: Ne može biti - da budemo iskreni, da pričamo otvoreno. Mi smo se mnogih godina rastom GDP-a. Prvo startna osnova nam je bila nula, nismo dostigli GDP BiH od prije rata. A nije samo imati rast. Možete vi imati 15 posto rast GDP-a, ali ako on nije usmjeren u razvoj nego je usmjeren na to da se otvori više mjesta u administraciji, onda o kakvom razvoju BiH mi govorimo. Sa ovakvim načinom razmišljanja, sa ovakvim odnosom prema javnom dobru, sa nerazmišljanjem od čega ćemo sutra živjeti i šta ćemo jesti, a da se pri tome prodalo maltene sve ono porodično srebro, pa je sad samo ostalo da mlatimo energetikom kao svjetskim čudom, nemamo mi šta tražiti u jednom takvom društvu.
Štancovanje diploma
RSE: Je li jedna od posljedica svega što ste nabrojali gubitak radnih mjesta. Kako uopšte ojačati tu socijalnu komponentu i mogu li to ovdašnji političari?
CENIĆ: Ne mogu. Ja to zovem tragedijom. Prvo se naobećavalo svašta i veteranima, i invalidima i svima, a onda je rečeno: „ Mi nemam
Ko ovdje cijeni obrazovanje? I ko ovdje cijeni obrazovanje u funkciji privrede? Mi štancujemo doktorate, štancujemo diplome. Ako se to favorizuje, ako je to opredjeljenje, kako možete očekivati da će ova garnitura rješavati nagomilane socijalne probleme
RSE: Statistike pokazuju da većina mladih ljudi žele napustiti BiH, otići u inostranstvo jer ne mogu nakon završenog fakulteta naći posao. Zbog čega se političari na to ne obaziru i kakva je uopšte perspektiva mladih ljudi u BiH?
CENIĆ: Mi šaljemo taj mladi svijet da čisti tanjire, da uređuje bašte, da šeta pse - i moramo se s tim suočiti. Jer koje to priznanje imaju te diplome? Recite mi zemlju koja tamo prepoznaje diplomu npr. menadžera nevladinog sektora. Naravno, da se na to politika, odnosno vlast ne obaziru, jer znaju da su trajno ovakvim obrazovanim sistemom osakatili te mlade ljude. Ja ne znam uopšte do kog koljena ćemo to trpjeti.
RSE: Kada će Bosanci i Hercegovci u ekonomskim smislu moći osjećati sigurnost? Ima li neka eventualno procjena koliko je to godina?
CENIĆ: Hoću da kažem da se može uraditi mnogo toga ako se smanji korupcija, ako hoće ozbiljno da se radi - i da ozbiljno kažemo ljudima koliko ima para, koliko nema para, a ne da im šarene laže šaljemo svaki dan. Dok god je profitabilno širiti tenzije, strah, mržnju, netrpeljivost, pričati o glupostima, dotle će nam ovako biti, dotle će ekonomija samo tonuti dublje i dublje. Vraćamo se opet na početak priče - koga znate uopšte od glasača da je pročitao ekonomski program, da zna kud ta stranka goni, vodi i šta je? I sad na sceni opet gledamo borbu za opstanak na vlasti i s druge strane borbu da se dođe na kandidatsku listu, borbu gdje će se naći taj koji će povući glasove da bi što više njih ušlo u parlament. Samo ono što ne vidimo jeste - daj da vidimo rješenja koja su.