Hidrolog Slavko Hrvačević u intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori o svojim sumnjama u projekat budućeg regionalnog vodovoda, mogućnostima zaštite od budućih poplava i Vladinom projektu izgradnje velikih hidro-elektrana na rijeci Morači.
Hrvačević: U proteklom vremenu, jedna od glavnih tema u crnogorskoj javnosti je da je Vlada najavila raspisivanje pretkvalifikacionog tendera za izgradnju četiri hidro-elektrane ne rijeci Morači i prije nekoliko dana mimo očekivanja javnosti, objavila tender za gradnju elektrana prije javne rasprave, prije dva važna dokumenta: Studije uticaja na životnu sredinu i Detaljnog prostornog plana, što je suprotno Zakonu o koncesijama. Prema zakonu, prije raspisivanja tendera morala je biti objavljena javna debata o značajnim dokumentima za predstojeći i najosjetljiviji energetski projekat u Crnoj Gori. Ja sam svakako za održivo korišćenje hidro-potencijala u svrhu proizvodnje električne energije, ali pristup koji nadležni imaju u slučaju rijeke Morače mislim da ne ide u tom pravcu. Zbog nesprovođenja ovog jednostavnog mehanizma koji omogućava da se sagladaju sve štete i koristi danas se javljaju mnoge nedoumice i sukobi oko projekta plana hidoelektrana na Morači.
I sada, umjesto da ozbiljno pristupimo analizama i realno sagledamo činjenice, Vlada ipak raspisuje pretkvalifikacioni tender, iako još nijesu urađena sva neopohodna ispitivanja, a time krše i domaće i zakone iz međunarodnih obaveza i dokumenata, pa se postavlja jedno logično pitanje - da li je državni i javni interes u prvom planu. U nacrtu Strateške procjene uticaja na životnu sredinu za hidroelektrane na Morači postoje niz primjedbi. Nedostaju određena istraživanja, nedostatak relevantnih podataka, karata, mnogi podaci su stari već nekoliko decenija, a sve je to potrebno da bi sa zaista sagledalemogućnosti uticaja brane na životnu sredinu i koristi Crne Gore od gradnje ovih objekata. Jednostvno pitanje, šta građani gube, a šta dobijaju ovim projektom. Problem nedostatka validnih podataka ima za posljedicu otežano planiranje mnogo manjih zahvata u prostoru, a kamoli sistem od četiri hidrocentrale.
Projekti za izgranju hidrocentala na Morači su stari nekoliko decenija i bilo je potrebno određenu tehničku dokumentaciju inovirati, ali očevici smo da neko želi da po svaku cijenu sve to proturi u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila i tome slično. Bojim se da ovakav pristup može imati za posljedicu povlačenje nepromišljenih poteza, što mislim da će se odraziti i na ekonomiju Crne Gore. Mnogo toga što se sprovodi oko gradnje navedenih hidroelektrana unosi mnogo nedoumica, kako kod ljudi koji je profesionalno bave ovim poslom, nevladinih organizacija, svakako i kod zainteresovanih građana. Crna Gora, odnosno Vlada mora da obezbijedi najviše standarde u zaštiti prostora, na šta je obavezuje kako domaća zakonska regulativa tako i mnoge evropske konvencije i zakoni. Da li je to tako suvišeno je govoriti, a i očevici smo svih dešavanja.
Hrvačević: Ja sam prepoznatljiv kao kritičar mnogih odluka iz oblasti vodoprivrede. Uvijek sam postavljao pitanja ne samo za ovu oblast, nego i za druge zaista važne objekte u Crnoj Gori. Uvijek tu imamo neke donatore, imamo neke kredite Svjetske banke i tako dalje i uvijek nas neko uslovljava da neko drugi treba da nam bude izvođač, a ja sam uvijek bio taj koji se pitao šta te ljude navodi da dođu tu i koji je njihov lični interes, jer ipak mi odavde gledamo nacionalni interes Crne Gore. To su ljudi koji gledaju svoj profit. Mislim da se tu narod Crne Gore obmanjuje po pitanju neke jeftinije električne energije. Stranac kao stranac, pa nije tu iz neke sentimentalnosti, nego čisto radi svog profita. Pare ne pitaju za granice.
Hrvačević: Ideja o tom malim elektranama je decenijama prisutna, pogotovo u stručnim službama Elektroprivrede. Nijesam ja kao neko ko se bavi vodnim potencijalom, neki veliki zagovornik tih ideja da će nam to riješiti te probleme. Evo, činjenica je da već skoro ima i više od dvije godine kako je raspisan tender. Mislim da je osam lokacija data privatnim licima za određena istraživanja i koliko sam upućen od toga ništa još nije rađeno na tim lokacijama. To ne može nešto povećati i poboljšati neku našu situaciju što se tiče električne energije, ali pristalica sam da se uvijek nešto radi, ali sam uvijek i prigovarao. Mislim da je trebalo da Elektroprivreda na veće vodotoke to uradi zato što već stručne službe Elektroprivrede za takve objekte imaju ljude, imaju kapaciteta da sve to sprovedu shodno zakonskoj regulativi kako našo domaćoj, tako i evropskim stadardima, a vjerujte da je dosta zakonske regulative usklađeno po već važećim evropskim standarima.
Hrvačević: Glavni razlog svih tih poplava je Skadarsko jezero. Područje Skadarskog jezera ima veoma izražen ekološki, vodoprivredni i turistički značaj za Crnu Goru. To je jedinstven sistem sa rijekom Bojanom kojom vode jezera otiču u more. Crnoj Gori pripadaju dvije trećine Skadarskog jezera, a ostatak Albaniji. Jezero se prvenstveno puni rijekom Moračom, a tu su neke ostale pritoke rijeke Zete, Orahovštice... Sa albanske strane imamo dvije rijeke to je Kir i Đardi. Pražnjenje jezera se odvija rijekom Bojanom i tu nadolaze neki problemi o kojima će biti malo više riječi. Da napomenem da na Drimu u Albaniji postoje tri značajne akumulacije Valdejs, Fijerza i Komana. MIslim da sam njihova imena pravilno izgovorio. Zahvaljujući svojoj veličini se očekivalo da će se ove akumulacije sa dvije manje, na najuzvodnijem dijelu Drima u Makedoniji, značajnije promijene vodni režim na Bojani i jezeru. Naime, akumuliranje vode u ovim akumulacijama su veće od akumulacije vode Skadarskog jezera pri srednjim vodostajima. Radi se o zaista velikim akumulacijama. Onda se postavlja pitanje zašto dolazi do poplava.
Hidrološki kompleks Skadarskog jezera sa Moračom, Bojanom i Drimom je veoma složen i upravljanje ovim sistemom zahtjeva jedinstven pristup, posebno ako se imaju u vidu posljedice koje imamo u periodu javljanja ekstremnih meteoroloških uslova, bilo da se radi o velikim vodama, bilo o nekim sušnim periodima godine. Očevici smo da je krajem decembra 2009. i početkom 2010. godine, a već i ovih dana opet su bile poplave u Skadarskom jezeru, rijeke Bojane i desile su se velike poplave izazvane obilnim padavinama kako u Crnoj Gori tako u Albaniji. Manifestovala su se pljavljenja priobalnog dijela u opštini Ulcinj, priobalju Skadarskog jezera, na teritoriji Crne Gore, a takođe i u oblasti Skadra u Albaniji.
Hrvačević: U svakom slučaju tu bih naveo onoliko koliko sam upoznat to svakako može. To znači zajedničko upravljenje ovim jedinstvenim hidrološkim sitemom. Prije neku godinu Crnogorska akademija nauka i umjetnosti u saradnji sa svojim kolegama iz Albanije pristupila je izradi pojekta, mislim da se zove Projekat uređenja vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane. Nije mi poznato dokle se stiglo u realizaciji ovog projekta. Očito je da se hitno mora nastaviti sa realizacijom ovog navedenog projekta, da se obezbjede uslovi za funkcionisanje hidrološko osmatračkog sistema koji će biit dostupan obijema hidrološkim službama jer se radi o zajedničkom hidrološkm kompleksu kojim se ne može odvijati upravljanje na što, uostalom, upućuje i Evropska direktiva o vodama.
Hrvačević: Nažalost, u Crnoj Gori je širok taj dijapazon oblasti vodoprivrede. Nemamo tako nekih sjajnih stvari da nam se dešavaju da možemo da se pohvalimo. Još neki biser oko regionalnog vodovoda. Mnogo građana Crne Gore je upućeno na probleme vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja, upućeni su osnivanjem nekada ranije Javno preduzeće Regionalni vodovod, potrošeni su neki milioni i na kraju opet je to krenulo prije dvije godine. Donesen je zakon u Skupštini Crne Gore i tako dalje. U svakom slučaju, bio sam zagovornik svega toga. Projekat regionalnog vodovoda je poslije auto-puta najznačajniji projekat za budućnost i razvoj Crne Gore. Sa auto-putem znamo kako ide. Šta će biti sa regionalnim vodovodom još ne znamo.Nadamo se najbolje, ali što bi premijer rekao - zebemo.
Obezbjeđenje dovoljnih količina kvalitetne vode omogućava, nam ne samo razvoj, nego uspostavljanje Crne Gore kao turističke destinacije. U svakom slučaju, tu su se javili određeni problemi. Prošle godine u dvanestom mjesecu objavio sam jedan autorski tekst povodom pres koferencije čelnih ljudi iz regionalnog vodovoda. Tu sam iznio niz promjedbi. Do danas nije bilo nikakvih reakcija iz određenih državnih struktura. Ipak je ovo jedan projekat čija će investicija biti sigurno blizu sto miliona. Nije mi jasno zašto do toga nije došlo, ali je trabalo reagovati. To što je Javno preduzeće Regionalni vodovod raskinulo ugovor sa austrijskim kompanijom "Strabag" za izvođenje radova na postavljanju cijevi od izvorišta u Đurmanima i tako dalje, pohvalno je samo za neupućene, ali najosnovnije inženjersko znanje, pažljivo čitanje izjava odgvornih lica nesumnjivo ukazuje da su interesi Crne Gore ozbiljno ugroženi, ali od obje ugovorne strane. Realizacija značajnih crnogorskh projekata se odvija na, blago rečeno, živopisan način.
Prvo se nađe inostrana finansijska institucija koja pod javnost nepoznatim uslovima kreditno obezbjedi sredstva, zatim se pojavi inostrani izvođač koga promivišu inostrani finansijeri i koji dobija posao. Zatim, inostrani izvođač nalazi lokalne proizvođače koji završavaju kompletan posao, a što se dešava između ugovorene sume iznose koji se isplaćuju proizvođačima to znaju samo Vlada kao nosilac kredita i inostarni izvođač i finansijer. Lako je obići trasu regionalnog vodovoda i vidjeti koliko mašina sa oznakom "Gintaša", "Alpine" ili prozvanog "Strabaga" ima na gradilištu. Prvo, sam prijekat je diskutabilan i pored toga što je star preko trideset godina. U njega se ušlo nepripremljeno i sa nedovoljno podataka. Iz dosadašnjih aktivnosti Javnog preduzeća Regionalni vodovod nijesam ubijeđen da njihovi kadrovski potencijali omogućavaju kvalitetan rad, nadzor i razvoj sistema. Sjetimo se kada je to preduzeće osnovano i koji su mu dosadašnji dometi, a transformacije u zaista dugoj istoriji poslovanja.
Hrvačević: Ja sam u njega vjerovao. Zaista sam ga zagovarao, pošto su tu bila u pitanju neka racionalnija rješenja, ali ako ćemo da budemo turistička zemlja, turizmu kao grani privrede moralo bi se ozbiljnije pristupiti. Sumnjam u proceduru samih tendera. Meni nije jasno da li se radi o donatorskim ili kreditnim sredstvima. Kod nas je postalo pravilo da infrastrukturne objekte ne mogu da rade, bar ne kao glavni izvođači, crnogorske firme. Mislim da je osnovni razlog prekoračenje vremenskih i finansijskih rokova, izvođači koji nijesu opterećeni nacionalnim interesima, kompanije koje su za Crnu Goru prolazno zainteresovane, isključivo u finansijskom smislu.
RSE: Gospodine Hrvačeviću, Vlada je usvojila nacrt Detaljnog prostornog plana za višenamjenske akumulacije na rijeci Morači i nacrt Strateške procjene uticaja na životnu sredinu za taj plan. O ovim dokumentima će se saznati tek nešto više tokom javne rasprave, ali kako vi generalno ocjenjujete Vladin pristup izgradnji hidroelektrana na Morači?
Hrvačević: U proteklom vremenu, jedna od glavnih tema u crnogorskoj javnosti je da je Vlada najavila raspisivanje pretkvalifikacionog tendera za izgradnju četiri hidro-elektrane ne rijeci Morači i prije nekoliko dana mimo očekivanja javnosti, objavila tender za gradnju elektrana prije javne rasprave, prije dva važna dokumenta: Studije uticaja na životnu sredinu i Detaljnog prostornog plana, što je suprotno Zakonu o koncesijama. Prema zakonu, prije raspisivanja tendera morala je biti objavljena javna debata o značajnim dokumentima za predstojeći i najosjetljiviji energetski projekat u Crnoj Gori. Ja sam svakako za održivo korišćenje hidro-potencijala u svrhu proizvodnje električne energije, ali pristup koji nadležni imaju u slučaju rijeke Morače mislim da ne ide u tom pravcu. Zbog nesprovođenja ovog jednostavnog mehanizma koji omogućava da se sagladaju sve štete i koristi danas se javljaju mnoge nedoumice i sukobi oko projekta plana hidoelektrana na Morači.
I sada, umjesto da ozbiljno pristupimo analizama i realno sagledamo činjenice, Vlada ipak raspisuje pretkvalifikacioni tender, iako još nijesu urađena sva neopohodna ispitivanja, a time krše i domaće i zakone iz međunarodnih obaveza i dokumenata, pa se postavlja jedno logično pitanje - da li je državni i javni interes u prvom planu. U nacrtu Strateške procjene uticaja na životnu sredinu za hidroelektrane na Morači postoje niz primjedbi. Nedostaju određena istraživanja, nedostatak relevantnih podataka, karata, mnogi podaci su stari već nekoliko decenija, a sve je to potrebno da bi sa zaista sagledale
Projekti za izgranju hidrocentala na Morači su stari nekoliko decenija i bilo je potrebno inovirati ih, ali očevici smo da neko želi da po svaku cijenu sve to proturi u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila...
Projekti za izgranju hidrocentala na Morači su stari nekoliko decenija i bilo je potrebno određenu tehničku dokumentaciju inovirati, ali očevici smo da neko želi da po svaku cijenu sve to proturi u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila i tome slično. Bojim se da ovakav pristup može imati za posljedicu povlačenje nepromišljenih poteza, što mislim da će se odraziti i na ekonomiju Crne Gore. Mnogo toga što se sprovodi oko gradnje navedenih hidroelektrana unosi mnogo nedoumica, kako kod ljudi koji je profesionalno bave ovim poslom, nevladinih organizacija, svakako i kod zainteresovanih građana. Crna Gora, odnosno Vlada mora da obezbijedi najviše standarde u zaštiti prostora, na šta je obavezuje kako domaća zakonska regulativa tako i mnoge evropske konvencije i zakoni. Da li je to tako suvišeno je govoriti, a i očevici smo svih dešavanja.
RSE: Kako ocjenjujete Vladinu otvorenost i spremnost za prihvatanje sugestija potencijalnih investitora kojima svakako nije prioritet crnogorski nacionalni, ekonomski i uopšte društveni interes, već prije svega ostvarivanje što većeg profita. Da li je takav način upravljanja vodnim resursima ispravan?
Hrvačević: Ja sam prepoznatljiv kao kritičar mnogih odluka iz oblasti vodoprivrede. Uvijek sam postavljao pitanja ne samo za ovu oblast, nego i za druge zaista važne objekte u Crnoj Gori. Uvijek tu imamo neke donatore, imamo neke kredite Svjetske banke i tako dalje i uvijek nas neko uslovljava da neko drugi treba da nam bude izvođač, a ja sam uvijek bio taj koji se pitao šta te ljude navodi da dođu tu i koji je njihov lični interes, jer ipak mi odavde gledamo nacionalni interes Crne Gore. To su ljudi koji gledaju svoj profit. Mislim da se tu narod Crne Gore obmanjuje po pitanju neke jeftinije električne energije. Stranac kao stranac, pa nije tu iz neke sentimentalnosti, nego čisto radi svog profita. Pare ne pitaju za granice.
RSE: Kakvo je vaše mišljenje o gradnji malih, odnosno mini hidroelektrana u Crnoj Gori i da li je to dobar način u korišćenju vodnih resursa?
Hrvačević: Ideja o tom malim elektranama je decenijama prisutna, pogotovo u stručnim službama Elektroprivrede. Nijesam ja kao neko ko se bavi vodnim potencijalom, neki veliki zagovornik tih ideja da će nam to riješiti te probleme. Evo, činjenica je da već skoro ima i više od dvije godine kako je raspisan tender. Mislim da je osam lokacija data privatnim licima za određena istraživanja i koliko sam upućen od toga ništa još nije rađeno na tim lokacijama. To ne može nešto povećati i poboljšati neku našu situaciju što se tiče električne energije, ali pristalica sam da se uvijek nešto radi, ali sam uvijek i prigovarao. Mislim da je trebalo da Elektroprivreda na veće vodotoke to uradi zato što već stručne službe Elektroprivrede za takve objekte imaju ljude, imaju kapaciteta da sve to sprovedu shodno zakonskoj regulativi kako našo domaćoj, tako i evropskim stadardima, a vjerujte da je dosta zakonske regulative usklađeno po već važećim evropskim standarima.
RSE: Crna Gora se ove zime suočava sa poplavama uslijed velikih kiša. Dugotrajnih kišnih perioda je bilo i do sada, ali čini se da je ovaj problem postao veći usljed otvaranja brana u Albaniji što je svakako legitiman i logičan potez u njihovom nastojanju da se odbrane od poplava, ali da li se može nešto preduzeti i u Crnoj Gori da bi se takvi talasi amortizovali, a stanovništo se zaštitilo od poplava?
Hrvačević: Glavni razlog svih tih poplava je Skadarsko jezero. Područje Skadarskog jezera ima veoma izražen ekološki, vodoprivredni i turistički značaj za Crnu Goru. To je jedinstven sistem sa rijekom Bojanom kojom vode jezera otiču u more. Crnoj Gori pripadaju dvije trećine Skadarskog jezera, a ostatak Albaniji. Jezero se prvenstveno puni rijekom Moračom, a tu su neke ostale pritoke rijeke Zete, Orahovštice... Sa albanske strane imamo dvije rijeke to je Kir i Đardi. Pražnjenje jezera se odvija rijekom Bojanom i tu nadolaze neki problemi o kojima će biti malo više riječi. Da napomenem da na Drimu u Albaniji postoje tri značajne akumulacije Valdejs, Fijerza i Komana. MIslim da sam njihova imena pravilno izgovorio. Zahvaljujući svojoj veličini se očekivalo da će se ove akumulacije sa dvije manje, na najuzvodnijem dijelu Drima u Makedoniji, značajnije promijene vodni režim na Bojani i jezeru. Naime, akumuliranje vode u ovim akumulacijama su veće od akumulacije vode Skadarskog jezera pri srednjim vodostajima. Radi se o zaista velikim akumulacijama. Onda se postavlja pitanje zašto dolazi do poplava.
Ja sam prepoznatljiv kao kritičar mnogih odluka iz oblasti vodoprivrede. Uvijek sam postavljao pitanja ne samo za ovu oblast, nego i za druge zaista važne objekte u Crnoj Gori...
Hidrološki kompleks Skadarskog jezera sa Moračom, Bojanom i Drimom je veoma složen i upravljanje ovim sistemom zahtjeva jedinstven pristup, posebno ako se imaju u vidu posljedice koje imamo u periodu javljanja ekstremnih meteoroloških uslova, bilo da se radi o velikim vodama, bilo o nekim sušnim periodima godine. Očevici smo da je krajem decembra 2009. i početkom 2010. godine, a već i ovih dana opet su bile poplave u Skadarskom jezeru, rijeke Bojane i desile su se velike poplave izazvane obilnim padavinama kako u Crnoj Gori tako u Albaniji. Manifestovala su se pljavljenja priobalnog dijela u opštini Ulcinj, priobalju Skadarskog jezera, na teritoriji Crne Gore, a takođe i u oblasti Skadra u Albaniji.
RSE: Da li se može nešto preduzeti da bi se takvi slučajevi preduprijedili?
Hrvačević: U svakom slučaju tu bih naveo onoliko koliko sam upoznat to svakako može. To znači zajedničko upravljenje ovim jedinstvenim hidrološkim sitemom. Prije neku godinu Crnogorska akademija nauka i umjetnosti u saradnji sa svojim kolegama iz Albanije pristupila je izradi pojekta, mislim da se zove Projekat uređenja vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane. Nije mi poznato dokle se stiglo u realizaciji ovog projekta. Očito je da se hitno mora nastaviti sa realizacijom ovog navedenog projekta, da se obezbjede uslovi za funkcionisanje hidrološko osmatračkog sistema koji će biit dostupan obijema hidrološkim službama jer se radi o zajedničkom hidrološkm kompleksu kojim se ne može odvijati upravljanje na što, uostalom, upućuje i Evropska direktiva o vodama.
RSE: Tokom nedavnih poplava, naročito je bilo ugrožene područje oko Skadarskog jezera koje je interesantno i zbog još jednog potpuno drugog pitanja, konačno rješenje snabdijevanja primorja pitkom vodom kroz projekat regionlnog vodovoda kojim bi se voda crpjela upravo iz Skadarskog jezera?
Hrvačević: Nažalost, u Crnoj Gori je širok taj dijapazon oblasti vodoprivrede. Nemamo tako nekih sjajnih stvari da nam se dešavaju da možemo da se pohvalimo. Još neki biser oko regionalnog vodovoda. Mnogo građana Crne Gore je upućeno na probleme vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja, upućeni su osnivanjem nekada ranije Javno preduzeće Regionalni vodovod, potrošeni su neki milioni i na kraju opet je to krenulo prije dvije godine. Donesen je zakon u Skupštini Crne Gore i tako dalje. U svakom slučaju, bio sam zagovornik svega toga. Projekat regionalnog vodovoda je poslije auto-puta najznačajniji projekat za budućnost i razvoj Crne Gore. Sa auto-putem znamo kako ide. Šta će biti sa regionalnim vodovodom još ne znamo.
Obezbjeđenje dovoljnih količina kvalitetne vode omogućava, nam ne samo razvoj, nego uspostavljanje Crne Gore kao turističke destinacije...
Obezbjeđenje dovoljnih količina kvalitetne vode omogućava, nam ne samo razvoj, nego uspostavljanje Crne Gore kao turističke destinacije. U svakom slučaju, tu su se javili određeni problemi. Prošle godine u dvanestom mjesecu objavio sam jedan autorski tekst povodom pres koferencije čelnih ljudi iz regionalnog vodovoda. Tu sam iznio niz promjedbi. Do danas nije bilo nikakvih reakcija iz određenih državnih struktura. Ipak je ovo jedan projekat čija će investicija biti sigurno blizu sto miliona. Nije mi jasno zašto do toga nije došlo, ali je trabalo reagovati. To što je Javno preduzeće Regionalni vodovod raskinulo ugovor sa austrijskim kompanijom "Strabag" za izvođenje radova na postavljanju cijevi od izvorišta u Đurmanima i tako dalje, pohvalno je samo za neupućene, ali najosnovnije inženjersko znanje, pažljivo čitanje izjava odgvornih lica nesumnjivo ukazuje da su interesi Crne Gore ozbiljno ugroženi, ali od obje ugovorne strane. Realizacija značajnih crnogorskh projekata se odvija na, blago rečeno, živopisan način.
Prvo se nađe inostrana finansijska institucija koja pod javnost nepoznatim uslovima kreditno obezbjedi sredstva, zatim se pojavi inostrani izvođač koga promivišu inostrani finansijeri i koji dobija posao. Zatim, inostrani izvođač nalazi lokalne proizvođače koji završavaju kompletan posao, a što se dešava između ugovorene sume iznose koji se isplaćuju proizvođačima to znaju samo Vlada kao nosilac kredita i inostarni izvođač i finansijer. Lako je obići trasu regionalnog vodovoda i vidjeti koliko mašina sa oznakom "Gintaša", "Alpine" ili prozvanog "Strabaga" ima na gradilištu. Prvo, sam prijekat je diskutabilan i pored toga što je star preko trideset godina. U njega se ušlo nepripremljeno i sa nedovoljno podataka. Iz dosadašnjih aktivnosti Javnog preduzeća Regionalni vodovod nijesam ubijeđen da njihovi kadrovski potencijali omogućavaju kvalitetan rad, nadzor i razvoj sistema. Sjetimo se kada je to preduzeće osnovano i koji su mu dosadašnji dometi, a transformacije u zaista dugoj istoriji poslovanja.
RSE: Razumio sam da nijeste baš optimista kada je ovaj projekat u pitanju?
Hrvačević: Ja sam u njega vjerovao. Zaista sam ga zagovarao, pošto su tu bila u pitanju neka racionalnija rješenja, ali ako ćemo da budemo turistička zemlja, turizmu kao grani privrede moralo bi se ozbiljnije pristupiti. Sumnjam u proceduru samih tendera. Meni nije jasno da li se radi o donatorskim ili kreditnim sredstvima. Kod nas je postalo pravilo da infrastrukturne objekte ne mogu da rade, bar ne kao glavni izvođači, crnogorske firme. Mislim da je osnovni razlog prekoračenje vremenskih i finansijskih rokova, izvođači koji nijesu opterećeni nacionalnim interesima, kompanije koje su za Crnu Goru prolazno zainteresovane, isključivo u finansijskom smislu.