Protekle sedmice u Sarajevu je održana konferencija pod nazivom „Zapadni Balkan - regresija, stagnacija ili progres?“, na kojoj su stručnjaci iz regije, Evrope i SAD-a govorili o tome kako i koliko napreduju zemlje bivše Jugoslavije na evroatlantskom putu.
Organizator konferencije bila je Američko-bosanska fondacija, čiji je predsjednik Saša Toperić, svjetski poznati pijanista, koji je u proteklih nekoliko godina bio na dužnosti specijalnog izaslanika Predsjedništva BiH u SAD-u i savjetnik u Stalnoj misiji BiH u UN-u.
Kako on vidi budućnost regije u njenom približavanju Evropskoj uniji i NATO savezu, te da li Sjedinjene Države i Evropska unija imaju iste ili različite poglede na evroatlantsku budućnost zemalja Zapadnog Balkana, neka su od pitanja o kojima Toperić govori u intervjuu za naš radio.
Toperić: Ja sam lično kao osoba uvijek optimista, nepopravljivi optimista. Možemo reći da se većina sugovornika složila da ipak pojam regresije nije više adekvatan za područje Zapadnog Balkana. Cilj je mogući izboriti se sa pojmom stagnacija koja bi se pretočila u jedan kontinuirani progres.
Toperić: Mi smo u suštini tek pokrenuli jedan dugoročniji projekat, institucionaliziran u John Hopkins Size centru za transatlantske odnose, koji će se intenzivno baviti organizacijom panela, podrškom kako u Briselu, tako u Vošingtonu, a onda, naravno, u cijeloj našoj regiji upravo bržim euroatlantskim procesima integracija.
dijalogu u svijetu, uvijek su postojale i uvijek će postojati između SAD i određenih članica EU. Bio bih osobno jako sretan da vidim malo opušteniji i povjerljiviji dijalog unutar BiH. Moje kolege i prijatelji koji su stranci upravo osjećaju ovdje fobičnost. I BiH i inače cijela regija, kao što je rečeno nebrojeno puta, neće dobiti bjanko potpisani ulazak ni u NATO ni u EU. Na nama je, kao što smo nebrojeno puta rekli, pokušati ubrzati, pokušati pomoći. Ali, što je pomoćnik državne tajnice Phil Gordon rekao - potreban je partner. A u suštini, nama je potrebno promatrati i EU i zvanični Vošington kao partnere, a da mi ovdje pokušamo malo sami, unutrašnjim snagama, ljudskim snagama i kapacitetima pokrenuti ovo naše društvo naprijed.
Glas civilnog društva
Toperić: Jako mnogo. Civilno društvo je upravo onaj glas bez čijeg aktivnog, jakog, snažnog i uistinu uvaženog glasa društvo ne može funkcionirati na demokratskim principima.
Toperić: Postavili ste izuzetno mučno pitanje. Ja promatram koliko mi imamo kapaciteta, koliko BiH ima kvalitetnih mladih ljudi. Ali ja isto tako hoću reći – kvalitetni mladi ljudi podrazumijevaju jedan kontinuirani rad, kontinuirano učenje, kontinuirani razvoj. Ja od svojih šest jezika, učim sada sedmi zato što ne mogu si dozvoliti da mentalno, i pored obveza, ne budem u procesu učenja. Svakodnevno čovjek uči. Ono što je problem ovdje je pitanje upravo što svi znamo šanse koliko je zaista moguće u cijeloj ovakvoj klaustrofobičnosti čuti jedan normalan, demokratski glas, i koliko ti mladi zaista imaju mogućnost naučiti kako svijet uistinu funkcionira.
Toperić: Nemam mogućnost zakazati koncerte zato što nisam u situaciji zbog stvari kojima se bavim, koje nisu samo BiH. Jednostavno ne mogu sebi dozvoliti dati termin tri mjeseca unaprijed da ću tog i tog datuma biti u toj i toj dvorani i održati koncert. Ali da regularno vježbam - da, izuzev kad ovako imam intenzivna putovanja, ali to je zanemarljivo. I kao što je Condoleezza Rice bila državna tajnica SAD-a i vrsna pijanistica, i kao što je James Olefson predsjednik Svjetske banke bio i vrstan čelista, kao što je, kočano, i predsjednik susjedne nam Hrvatske Josipović kompozitor - drago mi je vidjeti i osobno podražavam u svijetu što više svojih kolega da kroz institucije, da li zvanične ili nevladine, doprinesu današnjem izuzetno globaliziranom svijetu.
Organizator konferencije bila je Američko-bosanska fondacija, čiji je predsjednik Saša Toperić, svjetski poznati pijanista, koji je u proteklih nekoliko godina bio na dužnosti specijalnog izaslanika Predsjedništva BiH u SAD-u i savjetnik u Stalnoj misiji BiH u UN-u.
Kako on vidi budućnost regije u njenom približavanju Evropskoj uniji i NATO savezu, te da li Sjedinjene Države i Evropska unija imaju iste ili različite poglede na evroatlantsku budućnost zemalja Zapadnog Balkana, neka su od pitanja o kojima Toperić govori u intervjuu za naš radio.
RSE: Predsjednik ste Američko - bosanske fondacije koja je nedavno u Sarajevu bila domaći konferencije „Zapadni Balkan - regresija, stagnacija ili progres?“. Koji od ova tri pojma najviše odgovara Zapadnom Balkanu?
Toperić: Ja sam lično kao osoba uvijek optimista, nepopravljivi optimista. Možemo reći da se većina sugovornika složila da ipak pojam regresije nije više adekvatan za područje Zapadnog Balkana. Cilj je mogući izboriti se sa pojmom stagnacija koja bi se pretočila u jedan kontinuirani progres.
U cijelom ovome dijalogu, ne samo po pitanju Zapadnog Balkana, uvijek su postojale i uvijek će postojati određene podvojenosti između SAD i određenih članica EU.
RSE: Cilj konferencije bio je pomoći i ubrzati proces integracije zemalja Zapadnog Balkana u NATO i EU. Prema vašoj ocjeni, gdje se na tom putu nalazi BiH?
Toperić: Mi smo u suštini tek pokrenuli jedan dugoročniji projekat, institucionaliziran u John Hopkins Size centru za transatlantske odnose, koji će se intenzivno baviti organizacijom panela, podrškom kako u Briselu, tako u Vošingtonu, a onda, naravno, u cijeloj našoj regiji upravo bržim euroatlantskim procesima integracija.
RSE: Ono što se moglo čuti na konferenciji ipak jeste da SAD i EU imaju različite poglede na BiH i često nemaju zajednički stav.
Sa konferencije o Zapadnom Balkanu, Saša Toperić, Daniel Hamilton, Patrick Moon, Michael Haltzel, Sarajevo, juni 2011
Toperić: Mislim da u cijelom ovome dijalogu od različitih mišljenja EU prema, ne samo Balkanu nego općenito u multilateralnoj politici, do određenih podvojenosti ne samo po pitanju Zapadnog Balkana, koje su normalne u političkom
dijalogu u svijetu, uvijek su postojale i uvijek će postojati između SAD i određenih članica EU. Bio bih osobno jako sretan da vidim malo opušteniji i povjerljiviji dijalog unutar BiH. Moje kolege i prijatelji koji su stranci upravo osjećaju ovdje fobičnost. I BiH i inače cijela regija, kao što je rečeno nebrojeno puta, neće dobiti bjanko potpisani ulazak ni u NATO ni u EU. Na nama je, kao što smo nebrojeno puta rekli, pokušati ubrzati, pokušati pomoći. Ali, što je pomoćnik državne tajnice Phil Gordon rekao - potreban je partner. A u suštini, nama je potrebno promatrati i EU i zvanični Vošington kao partnere, a da mi ovdje pokušamo malo sami, unutrašnjim snagama, ljudskim snagama i kapacitetima pokrenuti ovo naše društvo naprijed.
Glas civilnog društva
RSE: Prema vašoj ocjeni, koliko civilno društvo u tome može pomoći?
Toperić: Jako mnogo. Civilno društvo je upravo onaj glas bez čijeg aktivnog, jakog, snažnog i uistinu uvaženog glasa društvo ne može funkcionirati na demokratskim principima.
RSE: Oni koji bi mogli da doprinesu progresu u BiH su mladi ljudi. Međutim, nažalost, njih oko 70 posto želi napustiti BiH. Kako poboljšati njihov status, iz vaše perspektive?
Toperić: Postavili ste izuzetno mučno pitanje. Ja promatram koliko mi imamo kapaciteta, koliko BiH ima kvalitetnih mladih ljudi. Ali ja isto tako hoću reći – kvalitetni mladi ljudi podrazumijevaju jedan kontinuirani rad, kontinuirano učenje, kontinuirani razvoj. Ja od svojih šest jezika, učim sada sedmi zato što ne mogu si dozvoliti da mentalno, i pored obveza, ne budem u procesu učenja. Svakodnevno čovjek uči. Ono što je problem ovdje je pitanje upravo što svi znamo šanse koliko je zaista moguće u cijeloj ovakvoj klaustrofobičnosti čuti jedan normalan, demokratski glas, i koliko ti mladi zaista imaju mogućnost naučiti kako svijet uistinu funkcionira.
RSE: U Jerusalemu ste završili muzičku akademiju, a doktorat iz muzike u Hrvatskoj, svjetski ste poznati pijanista. Koliko danas imate vremena za muziku?
Toperić: Nemam mogućnost zakazati koncerte zato što nisam u situaciji zbog stvari kojima se bavim, koje nisu samo BiH. Jednostavno ne mogu sebi dozvoliti dati termin tri mjeseca unaprijed da ću tog i tog datuma biti u toj i toj dvorani i održati koncert. Ali da regularno vježbam - da, izuzev kad ovako imam intenzivna putovanja, ali to je zanemarljivo. I kao što je Condoleezza Rice bila državna tajnica SAD-a i vrsna pijanistica, i kao što je James Olefson predsjednik Svjetske banke bio i vrstan čelista, kao što je, kočano, i predsjednik susjedne nam Hrvatske Josipović kompozitor - drago mi je vidjeti i osobno podražavam u svijetu što više svojih kolega da kroz institucije, da li zvanične ili nevladine, doprinesu današnjem izuzetno globaliziranom svijetu.