Sportski novinar iz Podgorice, bivši generalni sekretar Olimpijskog komiteta Crne Gore Đorđe Kustudić u intervjuu za RSE, kojem su povod brojni uspjesi crnogorskih mladih sportista na međunarodnim takmičenjima, kaže kako su rezultati sjajni, ali nisu pravi pokazatelj stanja u sportu.
Kustudić: Moram priznati da su me neki od ovih uspjeha i sjajnih rezultata prijatno iznenadili i pored toga što Crna Gora važi za sportsku naciju i državu koja je davala talente u mnogim sportovima, i u okviru stare Jugoslavije, pa i sada kada je samostalna država. Rezultati su sjajni, ne samo na regionalnom, nego i na evropskom i na svjetskom nivou. Mlada ženska reprezentacija će se boriti za bronzanu medalju protiv Koreje, a svjedoci smo da i mladi košarkaši, u dvije različite kategorije, bilježe sjajne rezultate. Možemo reći da je to jedna sjajna slika crnogorskog sporta.Mislim ipak da su ti rezultati nešto čime možemo biti ponosni, ali da oni ipak nisu pravi pokazatelji stanja u crnogorskom sportu, koje je vrlo kompleksno, koje je vrlo složeno i nije lako za razumjeti, naročito za običnog posmatrača. Finansijska situacija, kako u klubovima, tako i u savezima, prilično je loša, negdje čak i alarmantna, a bez prave finansijske podloge i stabilnog finansiranja ne možemo računati na dugoročno velike i sjajne rezultate. U ovom trenutku u Crnoj Gori prvenstveno se država pojavljuje kao glavni finansijer sporta, kako u klubovima, tako i u savezima. Ova godina, plašim se i naredna, bit će cjelokupno oslonjena na sredstva koja država bude izdvojila iz svog budžeta. Znajući kakva je generalna ekonomska situacija, sigurno da se ne možemo nadati prevelikim izdvajanjima, a samim tim i sport će biti jedna od grana koju će takve finansije pratiti. Mislim da su rezultati u ovom trenutku bolji nego što je cjelokupna slika sporta, kako finansijska, tako i organizaciona.
Kustudić: Dešavalo se da gubimo prestižne sportiste, ali tu bih abolirao nadležne sportske institucije jer je uglavnom to bio slučaj mladih ljudi koji sebe nisu vidjeli u dresu crnogorske reprezentacije, već u dresu neke druge države. To je njihovo legitimno pravo. Protiv toga se teško boriti. U Crnoj Gori postoje institucije koje manje-više uspješno brinu o sportu, kako na nivou države, koje se brinu o projekcijama i strategijamacrnogorskog sporta, a tu su i sportski savezi. Tu bi situacija sigurno mogla biti mnogo bolja. Prvi nivo je nivo sportskog menadžmenta, upravljanje tim samim organizacijama jer mi još uvijek nemamo ljude koji su profilisani da stručno i na pravi način vode te organizacije. Ima mnogo improvizacije i mnogo pokušaja da se nekim ad-hok rješenjima, neki ljudi, koji nisu, niti dovoljno obrazovani, niti dovoljno sportski profilisani, pokušaju voditi neke ozbiljne organizacije, kao što je Nacionalni sportski savez ili pak nacionalni Olimpijski komitet.
Druga strana priče su uvijek finansije, za šta takođe treba veliko iskustvo kada je u pitanju sportski menadžment. Po meni, još važnije od toga je stručni trenerski kadar, koji je gorući problem u crnogorskom sportu. U sportovima u kojima postoje tri ili četiri dobra trenera, mi imamo rezultate, kao što je košarka. U nekim drugim sportovima, gdje sa trenerima imamo velikih problema, nemamo ni adekvatne rezultate. Uspjeh atletike je prije svega vezan za Marijin veliki talent, ali i za angažman Dragutina Topića. U rukometu, gdje imamo ogromnu i široku bazu, kao i dobar genetski potencijal, zbog nedostatka pravih trenerskih imena konstantno imamo neke rezultate koji su na limitu onoga što možemo smatrati malim uspjehom. Stručno vođenje Saveza i nacionalnog Olimpijskog komiteta, rad u Ministarstvu finansija i trenerski kadar su osnova na kojoj treba graditi budućnost crnogorskog sporta. Teško je spojiti sve te tri komponente, ne samo za Crnu Goru, već i za i neke veće i bogatije države, ali to je pravac u kojem treba ići.
Kustudić: Upravo su takva takmičenja sjajan ispit, ali na neki način i odličan trening za sve strukture i pojedince koji učestvuju u tome što se naziva crnogorski sport. Kada imate jedno veliko takmičenje, poput evropskog kadetskog prvenstva u rukometu, koji će se održati u Nikšiću i Podgorici od 10. do 22. avgusta, onda svi resursi moraju biti angažovani. Tu se najviše vidi šta nam nedostaje, kako u kadrovskom smislu, tako u organizacionom i infrastrukturnom. I na taj način se podiže svijest o tome šta još treba da imamo, šta nam još nedostaje, da bi bilijoš bolji, a samim tim se i sama infrastruktura dopunjava, kadrovi se na neki način edukuju i školuju, i to u direktnoj praksi. Sve to donosi veliki benifit sportu i u samom sportskom rezultatu. Kad ste domaćin jednog takvog takmičenja i kada organizujete jedno takvo takmičenje, postoji velika vjerovatnoća da budete mnogo uspješniji, nego kada negdje idete kao gost. Takvih takmičenja bi trebalo da bude što više. Crna gora jeste sposobna da ih organizuje. To se pokazalo i ranije u više navrata, a i sada kada smo samostalna država smo postali svjesni da i sami možemo biti domaćini velikih takmičenja.
Sa druge strane postoji i jedan ne manje važan moment, onaj finansijski. Takva takmičenja su projektovana da nacionalnom sportskom savezu, koji je domaćin jednog takvog takmičenja, donese i znatna materijalna sredstva, obzirom da sve reprezentacije koje učestvuju na ovakvom prvenstvu, plaćaju svoje troškove, od matičnih do svjetskih federacija. Imamo određene bonuse. Sve u svemu, takvo takmičenje donosi veliki benifit na svim nivoima i rađa nove talente. Donosi za 20 posto bolji rezultat, nego da igrate negdje drugo. Pri tome vam omogućava da nešto zaradite i unaprijedite svoju infrastrukturu. Tako će nakon ovog prvenstva Nikšić biti bogatiji za jednu multi-funkcionalnu sportsku dvoranu, a Rukometni savez Crne Gore će možda na kraju imati određena sredstva koja će moći da ulaže u razvoj novih talenata, eventualno u edukovanje trenera, tako da će svi od toga imati benifite.
Crna Gora može da to organizuje na pravi način i ovo prvenstvo će to i pokazati. Pokazala su to i neka ranija prvenstva. U svakom slučaju to je put kojim treba ići. Savjet bi trebao da bude agilniji kada je to u pitanju, da konkuriše što više i češće i da svake godine imamo makar jedno veliko takmičenje za mlađe kategorije jer se još uvijek učimo u bilo kom kolektivnom sportu. Mislim da Crna Gora to može i da treba da ide tim putem.
RSE: Mladi crnogorski sportisti su pokazali briljantne sportske uspjehe. Atletičarka Marija Vuković je dobila zlatnu medalju na juniorskom svjetskom prvenstvu u skoku u vis. Naše mlade rukometašice se bore za bronzanu medalju na svetskom prvenstvu u Južnoj Koreji. Tu su i drugi uspjesi juniora u individualnim i kolektivnim sportovima. Možemo li reći da stasava generacija talentovanih sportista koji će Crnu Goru još bolje pozicionirati na sportskoj mapi?
Kustudić: Moram priznati da su me neki od ovih uspjeha i sjajnih rezultata prijatno iznenadili i pored toga što Crna Gora važi za sportsku naciju i državu koja je davala talente u mnogim sportovima, i u okviru stare Jugoslavije, pa i sada kada je samostalna država. Rezultati su sjajni, ne samo na regionalnom, nego i na evropskom i na svjetskom nivou. Mlada ženska reprezentacija će se boriti za bronzanu medalju protiv Koreje, a svjedoci smo da i mladi košarkaši, u dvije različite kategorije, bilježe sjajne rezultate. Možemo reći da je to jedna sjajna slika crnogorskog sporta.
Finansijska situacija, kako u klubovima, tako i u savezima, prilično je loša, negdje čak i alarmantna, a bez prave finansijske podloge i stabilnog finansiranja ne možemo računati na dugoročno velike i sjajne rezultate.
RSE: Koliko su svi ti uspjesi izraz individualnog duha, individualnog napora jednog jakog sportskog duha, kao i umješnosti trenera, a koliko su sa druge strane na organizovani način podržavani od strane sportskih institucija, države i društva? Ako se okrenemo unazad, zbog nemara i neodgovornosti smo gubili prestižne sportiste.
Kustudić: Dešavalo se da gubimo prestižne sportiste, ali tu bih abolirao nadležne sportske institucije jer je uglavnom to bio slučaj mladih ljudi koji sebe nisu vidjeli u dresu crnogorske reprezentacije, već u dresu neke druge države. To je njihovo legitimno pravo. Protiv toga se teško boriti. U Crnoj Gori postoje institucije koje manje-više uspješno brinu o sportu, kako na nivou države, koje se brinu o projekcijama i strategijama
Ima mnogo improvizacije i mnogo pokušaja da se nekim ad-hok rješenjima, neki ljudi, koji nisu, niti dovoljno obrazovani, niti dovoljno sportski profilisani, pokušaju voditi neke ozbiljne organizacije, kao što je Nacionalni sportski savez ili pak nacionalni Olimpijski komitet.
Druga strana priče su uvijek finansije, za šta takođe treba veliko iskustvo kada je u pitanju sportski menadžment. Po meni, još važnije od toga je stručni trenerski kadar, koji je gorući problem u crnogorskom sportu. U sportovima u kojima postoje tri ili četiri dobra trenera, mi imamo rezultate, kao što je košarka. U nekim drugim sportovima, gdje sa trenerima imamo velikih problema, nemamo ni adekvatne rezultate. Uspjeh atletike je prije svega vezan za Marijin veliki talent, ali i za angažman Dragutina Topića. U rukometu, gdje imamo ogromnu i široku bazu, kao i dobar genetski potencijal, zbog nedostatka pravih trenerskih imena konstantno imamo neke rezultate koji su na limitu onoga što možemo smatrati malim uspjehom. Stručno vođenje Saveza i nacionalnog Olimpijskog komiteta, rad u Ministarstvu finansija i trenerski kadar su osnova na kojoj treba graditi budućnost crnogorskog sporta. Teško je spojiti sve te tri komponente, ne samo za Crnu Goru, već i za i neke veće i bogatije države, ali to je pravac u kojem treba ići.
RSE: Predstoji kadetsko prvenstvo za rukometaše koji se održava u Crnoj Gori. Vi ste član Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore. Koliko se Crna Gora može u budućnosti pokazati kao dobar domaćin i organizator značajnih regionalnih i međunarodnih sportskih manifestacija? Koliko imamo kapaciteta, iskustva i sposobnosti za organizaciju tako velikih takmičenja?
Kustudić: Upravo su takva takmičenja sjajan ispit, ali na neki način i odličan trening za sve strukture i pojedince koji učestvuju u tome što se naziva crnogorski sport. Kada imate jedno veliko takmičenje, poput evropskog kadetskog prvenstva u rukometu, koji će se održati u Nikšiću i Podgorici od 10. do 22. avgusta, onda svi resursi moraju biti angažovani. Tu se najviše vidi šta nam nedostaje, kako u kadrovskom smislu, tako u organizacionom i infrastrukturnom. I na taj način se podiže svijest o tome šta još treba da imamo, šta nam još nedostaje, da bi bili
Nakon ovog prvenstva Nikšić će biti bogatiji za jednu multi-funkcionalnu sportsku dvoranu, a Rukometni savez Crne Gore će možda na kraju imati određena sredstva koja će moći da ulaže u razvoj novih talenata
Sa druge strane postoji i jedan ne manje važan moment, onaj finansijski. Takva takmičenja su projektovana da nacionalnom sportskom savezu, koji je domaćin jednog takvog takmičenja, donese i znatna materijalna sredstva, obzirom da sve reprezentacije koje učestvuju na ovakvom prvenstvu, plaćaju svoje troškove, od matičnih do svjetskih federacija. Imamo određene bonuse. Sve u svemu, takvo takmičenje donosi veliki benifit na svim nivoima i rađa nove talente. Donosi za 20 posto bolji rezultat, nego da igrate negdje drugo. Pri tome vam omogućava da nešto zaradite i unaprijedite svoju infrastrukturu. Tako će nakon ovog prvenstva Nikšić biti bogatiji za jednu multi-funkcionalnu sportsku dvoranu, a Rukometni savez Crne Gore će možda na kraju imati određena sredstva koja će moći da ulaže u razvoj novih talenata, eventualno u edukovanje trenera, tako da će svi od toga imati benifite.
Crna Gora može da to organizuje na pravi način i ovo prvenstvo će to i pokazati. Pokazala su to i neka ranija prvenstva. U svakom slučaju to je put kojim treba ići. Savjet bi trebao da bude agilniji kada je to u pitanju, da konkuriše što više i češće i da svake godine imamo makar jedno veliko takmičenje za mlađe kategorije jer se još uvijek učimo u bilo kom kolektivnom sportu. Mislim da Crna Gora to može i da treba da ide tim putem.