Pred početak 21. zimskih olimpijskih igara u Vankuveru, u Kanadi, za RSE govori istaknuti bh. sportski komentator Jovo Dimitrijević, koji danas živi u zemlji - domaćinu Zimske olimpijade.
Svjedok je brojnih velikih događaja, za Radio Sarajevo (danas Radio Bosne i Hercegovine) izvještavao je s Olimpijada širom svijeta, pa tako i sa 14. zimskih olimpijskih igara koje su 1984. godine održane u Sarajevu. Nakon mnogo godina pauze u aktivnom radu, Dimitrijević u ulozi sportskog izvještača kaže: „Sve je spremno za veliku zimsku bajku, i uz velike napore zemlje domaćina.“
Dimitrijević: U Kanadi nema promašaja. Ako vam kažem - da bi sačuvali snijeg, oni su prvo postavljali na zemlju debele slamnate pokrivače, jer zemlja je topla, da bi zaštitili snijeg ne željenoj temeperaturi. Veliki su napori uloženi. I još se uvijek radi na očuvanju staza. Međutim, veći je problem magla. Nadamo se da će i to sada biti u redu. Inače, Kanada je sva u znaku Olimpijade. U svim gradovima se proslavlja taj dan. Jedan vrlo interesantan događaj, ja mislim da to do sada nije zabilježeno - u svim školama Kanade razredi su podijeljeni prema državama učesnicama na Olimpijskim igrama u Vankuveru. I svi nose njihove dresove, uzeli su njihove zastave i održavaju međusobna takmičenja u sportskim dvoranama, a nešto na snijegu, samo da bi se održao taj olimpijski duh.
Dimitrijević: Ja ću ih pratiti za svoju dušu, odnosno već pratim dugo vremena, od kako je stigla baklja u Kanadu. To je najduži put koji olimpijska baklja prolazi, i koja je dosad prolazila kroz sve zemlje. Sjećam se, malo sam uzbuđen, kad smo bili u Grčkoj, kad je bilo paljenje vatre za Zimske olimpijske igre u Sarajevu, pa je baklja išla širom Jugoslavije... Ovaj put prošla je kroz cijelu Kanadu i jučer je došla u Vankuver gdje će biti danas svečano otvaranje i još se ne zna ko će zapaliti vatru. Ovdje je to velika čast. Kad je dolazila prije nepunih 20 dana olimpijska baklja u moj Winnipeg, tu je bilo toliko svijeta, baklju je svako želio da dotakne. Međutim, rijetki su imali sreće da nose baklje tokom njenog puta po cijeloj Kanadi.
Dimitrijević: To najviše zavisi od samih ljudi u Sarajevu i svih nas koji želimo i koji možemo da učinimo nešto da bismo Sarajevu vratili onaj ugled koji je imalo. To ne može niko da nam pokloni. Mi moramo da se dokažemo svojim radom. Evo čitam, nisam imao prilike da vidim, da su mnogi objekti bili srušeni, ali da su sada obnovljeni i da se na njima održavaju takmičenja. Međutim, vidio sam i sliku da je bob staza razrušena. To me jako, jako boli, jer moga prijatelja Gorazda Bučara, projektanta, nažalost umro je, i dan-danas spominju da je unio novinu u bob-stazama, a ta staza je prvo sagrađena bila u Sarajevu, na Trebeviću. Imao sam poziva iz Vankuvera od prijatelja da dođem tamo. Ja sam se dvoumio, ali vjerujte ne znam kako bih to izdržao. Ja, koji sam bio na nekoliko olimpijskih igara, ne znam kako bih to sada sve podnio.
Možda je sad u ovim godinama čovjek nekako emotivan, vraćaju vam se uspomene. Ali ono što je Sarajevo dobilo, to do tada niko nije dobio. Nikad ne mogu zaboraviti riječi lorda Killanina koji je najviše i doprinio a dobijemo Olimpijadu, tada je bio predsjednik Međunarodne olimpijske federacije. Ne mogu zaboraviti nikada u Atini kada smo dobili Olimpijske igre i kada je moja kolega Noka Bilić, bio je tamo, javio „Sarajevo dobilo olimpijske igre!“, i kada je lord Killanin rekao - jer su ostali još Saporo, Geteborg i Sarajevo: „Možemo ići u disperziju igara, to je Švedska. Možemo ići tamo gdje smo već bili, to je Saporo. Ili da otkrivamo nove prostore!“ Otkriveni su novi prostori koji su zadivili cijeli svijet. A verujte, ja iz razgovoru sa ljudima koji su uticajni u toj organizaciji sam saznao da bi oni vrlo, vrlo rado došli u Sarajevo i doživjeli onu atmosferu koja je onda bila u Sarajevu.
Pročitajte i ovo:
Vratiti olimpijski duh
Počinje zimska sportska bajka u Vankuveru
Svjedok je brojnih velikih događaja, za Radio Sarajevo (danas Radio Bosne i Hercegovine) izvještavao je s Olimpijada širom svijeta, pa tako i sa 14. zimskih olimpijskih igara koje su 1984. godine održane u Sarajevu. Nakon mnogo godina pauze u aktivnom radu, Dimitrijević u ulozi sportskog izvještača kaže: „Sve je spremno za veliku zimsku bajku, i uz velike napore zemlje domaćina.“
RSE: Šta biste rekli kao sportski novinar, komentator, da li je sve spremno za početak 21. zimskih olimpijskih igara, a prije svega imajući u vidu mali nedostatak za potpunu čaroliju - nedovoljno snijega?
Dimitrijević: U Kanadi nema promašaja. Ako vam kažem - da bi sačuvali snijeg, oni su prvo postavljali na zemlju debele slamnate pokrivače, jer zemlja je topla, da bi zaštitili snijeg ne željenoj temeperaturi. Veliki su napori uloženi. I još se uvijek radi na očuvanju staza. Međutim, veći je problem magla. Nadamo se da će i to sada biti u redu. Inače, Kanada je sva u znaku Olimpijade. U svim gradovima se proslavlja taj dan. Jedan vrlo interesantan događaj, ja mislim da to do sada nije zabilježeno - u svim školama Kanade razredi su podijeljeni prema državama učesnicama na Olimpijskim igrama u Vankuveru. I svi nose njihove dresove, uzeli su njihove zastave i održavaju međusobna takmičenja u sportskim dvoranama, a nešto na snijegu, samo da bi se održao taj olimpijski duh.
RSE: Zimske olimpijske igre u zemlji, u kojoj posljednjih godina živite, izazov su za brojne posjetioce borilišta, ali i za milone TV gledalaca. Da li i za vas?
Dimitrijević: Ja ću ih pratiti za svoju dušu, odnosno već pratim dugo vremena, od kako je stigla baklja u Kanadu. To je najduži put koji olimpijska baklja prolazi, i koja je dosad prolazila kroz sve zemlje. Sjećam se, malo sam uzbuđen, kad smo bili u Grčkoj, kad je bilo paljenje vatre za Zimske olimpijske igre u Sarajevu, pa je baklja išla širom Jugoslavije... Ovaj put prošla je kroz cijelu Kanadu i jučer je došla u Vankuver gdje će biti danas svečano otvaranje i još se ne zna ko će zapaliti vatru. Ovdje je to velika čast. Kad je dolazila prije nepunih 20 dana olimpijska baklja u moj Winnipeg, tu je bilo toliko svijeta, baklju je svako želio da dotakne. Međutim, rijetki su imali sreće da nose baklje tokom njenog puta po cijeloj Kanadi.
RSE: Uz 21. igre i vi ćete, kao i mnogi drugi, biti bar djelimično u mislima na 14. ZOI Sarajevo ’84. Šta mislite, može li BiH biti ponovo domaćin Olimpijade?
Ne mogu zaboraviti nikada u Atini kada smo dobili Olimpijske igre i kada je moja kolega Noka Bilić, bio je tamo, javio „Sarajevo dobilo olimpijske igre!“
Možda je sad u ovim godinama čovjek nekako emotivan, vraćaju vam se uspomene. Ali ono što je Sarajevo dobilo, to do tada niko nije dobio. Nikad ne mogu zaboraviti riječi lorda Killanina koji je najviše i doprinio a dobijemo Olimpijadu, tada je bio predsjednik Međunarodne olimpijske federacije. Ne mogu zaboraviti nikada u Atini kada smo dobili Olimpijske igre i kada je moja kolega Noka Bilić, bio je tamo, javio „Sarajevo dobilo olimpijske igre!“, i kada je lord Killanin rekao - jer su ostali još Saporo, Geteborg i Sarajevo: „Možemo ići u disperziju igara, to je Švedska. Možemo ići tamo gdje smo već bili, to je Saporo. Ili da otkrivamo nove prostore!“ Otkriveni su novi prostori koji su zadivili cijeli svijet. A verujte, ja iz razgovoru sa ljudima koji su uticajni u toj organizaciji sam saznao da bi oni vrlo, vrlo rado došli u Sarajevo i doživjeli onu atmosferu koja je onda bila u Sarajevu.
Pročitajte i ovo:
Vratiti olimpijski duh
Počinje zimska sportska bajka u Vankuveru