Sve što radimo u opoziciji, jeste da uključimo javnost i civilni sektor,zajedno ćemo na kraju primorati, bez obzira kakva većina bi bila u Parlamentu, kaže u intervjuu za RSE Goran Danilović, član Odbora za bezbjednost i odbranu iz NSD povodom Vladine verzije zakona o vojsci.
Ove sedmice intenzivna je bila i rasprava na skupštinskom Odboru za odbranu i bezbjednost, nakon što poslije Vladine verzije Zakona o vojsci nije bilo jasno ko će nadzirati, a ko kontrolisati oružane snage Crne Gore. Vlada je amandmanom na postojeći Zakon o vojsci predložila da se funkcija kontrole izmjesti iz Parlamenta i povjeri Savjetu za bezbjednost, što je izazvalo negativne reakcije u opoziciji, ali i u manjoj članici vladajuće koalicije. Tim povodom razgovaramo sa Goranom Danilovićem, članom Odbora za bezbjednost i odbranu iz Nove srpske demokratije.
Danilović: Pokušaj da se izmjesti nešto iz Skupštine i da se Savjet uvede kao nadzorno i kontrolno tijelo nije ozbiljan. Ukoliko SDP slučajno ne odustane od svoga amandmana, smatram da ćemo ipak uspjeti da vratimo u igru ono što nam po Ustavu pripada.
Danilović: Čini mi se da je u posljednjih šest mjeseci očigledna namjera DPS da što je moguće više kontrolnih mehanizama stavi pod svoju direktnu nadležnost i da se izbjegne čak i pouzdani koalicioni partner SDP. Ovo što se dogodilo u posljednjem nastupu DPS-a, od resornog ministarstva, koje je željelo da nama, kao parlamentarnom Odboru otme nadzor i da ga prebaci u Savjet, SDP nema nikakve šanse. Onda se stiče utisak da oni, bez obzira što ih putevi integracije dodatno obavezuju da stvar demokratizujemo do kraja i da sve stavljamo pod oštru lupu Parlamenta i civilnog sektora, žele suprotno tome. Mene zbunjuje da oni se ne plaše suda, ni javnosti, ni međunarodne zajednice.
Danilović: Moja preporuka je dobra i to poznaje savremeno evropsko zakonodavstvo. Mi ne odustajemo tako lako. Imao sam razgovore sa kolegama unutar opozicije i predložio im da u tehničkom smislu sastavim jedna takav prijedlog, da izvršimo sve neophodne prijedloge izmjena i dopuna, te da budemo zajednički akteri prijedloga izmjena, koji će omogućiti specijalizovanog zaštitnika ljudskih prava za sektor bezbjednosti.
Nije sve jednako i nije sve isto, treba naglasiti specifičnost snaga bezbjednosti i toga koliko se u okviru tog dijela sistema znaju narušiti ljudska prava i slobode, pod izgovorom da tako treba i da komandna odgovornost tako zahtijeva. Treba isčitati malo trenutnu međunarodnu praksu i vidjeti da nećemo otkriti toplu vodu ukoliko uradimo takvu stvar.
Smatram da je to dobro rješenje, da taj specijalizovani zaštitnik ljudskih prava u toj oblasti, ombucman, je potreba Crne Gore, kao što je potreba Skupštine Odbor za nadgledanje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Ako uradimo sve te stvari, onda ćemo imati jedan zakonski zaokruženi okvir, neophodan za valjanu borbu protiv korupcije, kriminala i ugrožavanja ljudskih prava i sloboda u sektoru bezbjednosti. Sve je to, čini mi se, neophodno u Crnoj Gori da bi smo na kvalitetan način radili svoj posao.
Smatram da ne treba čekati čak ni redovno zasjedanje Parlamenta. Čini mi se da smo vrlo blizu toga da ćemo prije redovnog zasjedanja, u martu ili u februaru, predložiti jedno vanredno zasjedanje Parlamenta, na kojem će se naći, između ostalih, i ovaj prijedlog o kojem sam govorio. Potrudićemo se iz Nove srpske demokratije da istovremeno taj set zakona koji bi se ticao snaga bezbjednosti i poštovanja ljudskih prava i sloboda, predložimo i Zakon o otvaranju tajnih dosijea.
Danilović: DPS uglavnom iz formalnih razloga radi ovakve stvari. Negdje se zbiraju kontrolna saslušanja i akcije nadležnih skupštinskih odbora i šalje informacija da je sve u redu. Suštinski je stvar mnogo drugačija. Reklo bi se da očigledni prekršaji, očigledni propusti u organima bezbjednosti u Crnoj Gori ne interesuju DPS, nego je samo bitno da se pošalje informacija da se dogodilo saslušanje, da je saopšteno iz Odbora da su svi radili svoj posao kako valja i jedva se čeka da se stvar završi i gurne sa strane.
Važno je u cijeloj ovoj priči da ne izostane interesovanje javnosti. Sve što radimo u opoziciji, jeste da uključimo javnost i civilni sektor. Zajedno ćemo na kraju primorati, bez obzira kakva većina bi bila u Parlamentu, da on sam počne da kažnjava one koji zloupotrebljavaju svoje položaje u sektoru bezbjednosti jer drugačije neće moći. Ne može se ni u kom slučaju prihvatiti da je normalno da neko bude pritvoren, a da potom, kao pritvorenik, doživi užasno batinanje, koje se graniči sa najnecivilizovanijim odnosom prema zatvorenicima i da potom imate, ili ćutanje, ili nikakvu reakciju, nikakvu sankciju od strane nadležnih. To su za sada ogromni problemi.
Reklo bi se da je DPS negdje na početku. Oni žele da simuliraju demokratiju, a opozicija želi da se stvari suštinski promijene. Imamo jedan sistemski problem. Vrlo ljubomorno se čuva mjesto predsjedavajućeg Odbora za bezbjednost i obranu. Strogo se vodi računa da se uvijek ima većina za bilo šta. Smatram da će vrlo brzo doći vrijeme kada će DPS shvatiti, da sve to na čemu mi insistiramo, prije svega na tome da odborom presjedava opozicionar, da se možda uvede paritet među poslanicima, je dobro za njih jer kad-tad, koliko god bili uspješni, ili manje uspješni u vršenju vlasti, moraće jednom kormilo da prepuste nekome drugome. Danas, kao vlast, se bore za sebe, a sutra kao opozicija. Što to prije shvate, prije će nam svima biti bolje.
Ove sedmice intenzivna je bila i rasprava na skupštinskom Odboru za odbranu i bezbjednost, nakon što poslije Vladine verzije Zakona o vojsci nije bilo jasno ko će nadzirati, a ko kontrolisati oružane snage Crne Gore. Vlada je amandmanom na postojeći Zakon o vojsci predložila da se funkcija kontrole izmjesti iz Parlamenta i povjeri Savjetu za bezbjednost, što je izazvalo negativne reakcije u opoziciji, ali i u manjoj članici vladajuće koalicije. Tim povodom razgovaramo sa Goranom Danilovićem, članom Odbora za bezbjednost i odbranu iz Nove srpske demokratije.
RSE: Da li očekujete da će Vladina verzije Zakona o Vojsci, na koji ozbiljne rezerve ima opozicija, pa i SDP, ipak biti usvojena, ili će DPS uvažiti amandman svog koalicionog partnera koji predviđa da se naglasi kontrolna uloga Parlamenta u odnosu na oružane snage, a koja izvorno proizlazi iz samog Ustava?
Danilović: Pokušaj da se izmjesti nešto iz Skupštine i da se Savjet uvede kao nadzorno i kontrolno tijelo nije ozbiljan. Ukoliko SDP slučajno ne odustane od svoga amandmana, smatram da ćemo ipak uspjeti da vratimo u igru ono što nam po Ustavu pripada.
RSE: Prokomentarisali ste na Odbori kako bi usvajanje postojeće verzije Zakona, koja predviđa prenošenje kontrolne uloge Skupštine na Savjet za odbranu i bezbjednost, a koji čine predstavnici Skupštine i Vlade, praktično značilo jednopartijsku kontrolu nad odbrambenim snagama, a ne njenu veću efikasnost. Ako je takva namjera Vlade, kako vi smatrate, nije li to malo paradoksalno, obzirom na to da bi poslije prijema Crne Gore u predvorje NATO trebalo očekivati veću civilnu kontrolu Vojske, a ne njeno smanjenje?
Danilović: Čini mi se da je u posljednjih šest mjeseci očigledna namjera DPS da što je moguće više kontrolnih mehanizama stavi pod svoju direktnu nadležnost i da se izbjegne čak i pouzdani koalicioni partner SDP. Ovo što se dogodilo u posljednjem nastupu DPS-a, od resornog ministarstva, koje je željelo da nama, kao parlamentarnom Odboru otme nadzor i da ga prebaci u Savjet, SDP nema nikakve šanse. Onda se stiče utisak da oni, bez obzira što ih putevi integracije dodatno obavezuju da stvar demokratizujemo do kraja i da sve stavljamo pod oštru lupu Parlamenta i civilnog sektora, žele suprotno tome. Mene zbunjuje da oni se ne plaše suda, ni javnosti, ni međunarodne zajednice.
RSE: U Ministarstvu odbrane su odbacili opaske da bi nova verzija Zakona značila dodatno zatvaranje Armije, kao institucije u čiji rad javnost ne bi imala potpuni uvid. Sa druge strane, ministar Vučinić je rekao da u Zakonu o Vojsci nema mjesta za rješenje koje ste vi predložili, po kojem bi se birao poseban ombucman za sektor bezbjednosti, a koji bi sprečavao zloupotrebu ljudskih prava zaposlenih u tom sektoru. Kakav je vaš komentar na to?
Danilović: Moja preporuka je dobra i to poznaje savremeno evropsko zakonodavstvo. Mi ne odustajemo tako lako. Imao sam razgovore sa kolegama unutar opozicije i predložio im da u tehničkom smislu sastavim jedna takav prijedlog, da izvršimo sve neophodne prijedloge izmjena i dopuna, te da budemo zajednički akteri prijedloga izmjena, koji će omogućiti specijalizovanog zaštitnika ljudskih prava za sektor bezbjednosti.
Nije sve jednako i nije sve isto, treba naglasiti specifičnost snaga bezbjednosti i toga koliko se u okviru tog dijela sistema znaju narušiti ljudska prava i slobode, pod izgovorom da tako treba i da komandna odgovornost tako zahtijeva. Treba isčitati malo trenutnu međunarodnu praksu i vidjeti da nećemo otkriti toplu vodu ukoliko uradimo takvu stvar.
Čini mi se da je u posljednjih šest mjeseci očigledna namjera DPS da što je moguće više kontrolnih mehanizama stavi pod svoju direktnu nadležnost i da se izbjegne čak i pouzdani koalicioni partner SDP.
Smatram da je to dobro rješenje, da taj specijalizovani zaštitnik ljudskih prava u toj oblasti, ombucman, je potreba Crne Gore, kao što je potreba Skupštine Odbor za nadgledanje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Ako uradimo sve te stvari, onda ćemo imati jedan zakonski zaokruženi okvir, neophodan za valjanu borbu protiv korupcije, kriminala i ugrožavanja ljudskih prava i sloboda u sektoru bezbjednosti. Sve je to, čini mi se, neophodno u Crnoj Gori da bi smo na kvalitetan način radili svoj posao.
Smatram da ne treba čekati čak ni redovno zasjedanje Parlamenta. Čini mi se da smo vrlo blizu toga da ćemo prije redovnog zasjedanja, u martu ili u februaru, predložiti jedno vanredno zasjedanje Parlamenta, na kojem će se naći, između ostalih, i ovaj prijedlog o kojem sam govorio. Potrudićemo se iz Nove srpske demokratije da istovremeno taj set zakona koji bi se ticao snaga bezbjednosti i poštovanja ljudskih prava i sloboda, predložimo i Zakon o otvaranju tajnih dosijea.
RSE: Aktuelna su pitanja policijske torture nad pritvorenim licima, gdje se kao drastičan pominje slučaj Pejanović. Učestala su u posljednje vrijeme na Odboru za obranu i bezbjednost bila konsultativna i kontrolna saslušanja direktora Uprave policije, kao i Agencije za nacionalnu bezbjednost, na kojima se pod lupu stavljao rad tih institucija koje čine okosnicu državnog aparata. Koliko Skupština tu ima efektivnu kontrolu i moć da mijenja stvari, ili imamo samo puko poštovanje procedure bez suštinskog značaja?
Danilović: DPS uglavnom iz formalnih razloga radi ovakve stvari. Negdje se zbiraju kontrolna saslušanja i akcije nadležnih skupštinskih odbora i šalje informacija da je sve u redu. Suštinski je stvar mnogo drugačija. Reklo bi se da očigledni prekršaji, očigledni propusti u organima bezbjednosti u Crnoj Gori ne interesuju DPS, nego je samo bitno da se pošalje informacija da se dogodilo saslušanje, da je saopšteno iz Odbora da su svi radili svoj posao kako valja i jedva se čeka da se stvar završi i gurne sa strane.
Važno je u cijeloj ovoj priči da ne izostane interesovanje javnosti. Sve što radimo u opoziciji, jeste da uključimo javnost i civilni sektor. Zajedno ćemo na kraju primorati, bez obzira kakva većina bi bila u Parlamentu, da on sam počne da kažnjava one koji zloupotrebljavaju svoje položaje u sektoru bezbjednosti jer drugačije neće moći. Ne može se ni u kom slučaju prihvatiti da je normalno da neko bude pritvoren, a da potom, kao pritvorenik, doživi užasno batinanje, koje se graniči sa najnecivilizovanijim odnosom prema zatvorenicima i da potom imate, ili ćutanje, ili nikakvu reakciju, nikakvu sankciju od strane nadležnih. To su za sada ogromni problemi.
Reklo bi se da je DPS negdje na početku. Oni žele da simuliraju demokratiju, a opozicija želi da se stvari suštinski promijene. Imamo jedan sistemski problem. Vrlo ljubomorno se čuva mjesto predsjedavajućeg Odbora za bezbjednost i obranu. Strogo se vodi računa da se uvijek ima većina za bilo šta. Smatram da će vrlo brzo doći vrijeme kada će DPS shvatiti, da sve to na čemu mi insistiramo, prije svega na tome da odborom presjedava opozicionar, da se možda uvede paritet među poslanicima, je dobro za njih jer kad-tad, koliko god bili uspješni, ili manje uspješni u vršenju vlasti, moraće jednom kormilo da prepuste nekome drugome. Danas, kao vlast, se bore za sebe, a sutra kao opozicija. Što to prije shvate, prije će nam svima biti bolje.