U Tuzli je održan VII Susret pisaca za djecu - Vezeni most. Tim povodom razgovarali smo sa jednim od najznačajnijih pjesnika za mlade i najagilnijeg kulturnog aktivistu iz ove oblasti - Šimom Ešićem. Ešić više od 40 godina piše za djecu i boljeg bi sagovornika teško bilo naći.
Ešić: Jeste. Prvo smo uvezali ljude dobre volje sa ovih prostora, a onda i umjetnosti, kojima se ti dobri ljudi obraćaju djeci.
Ešić: Došlo je osam nominiranih pisaca za nagradu Mali princ, koja se dodjeljuje za najbolju dječju knjigu u regionu, iz četiri države u kojima se govori istim jezikom. To su:
Bosna i Hercegovina: Valerija Skrinjar - Tvrz (S one strane duge), Zejćir Hasić (Hajde da opet šutimo)
Crna Gora: Dejan Đonović (Ptice suglasnice), Dušan Đurišić (Crtam kišu)
Hrvatska: Nada Mihelčić (Zeleni pas), Ivona Šajatović (Pazite kako igrate)
Srbija: Vesna Aleksić (Cimet meda), Robert Takarič (Menjam pubertet za bilo šta! Povoljno!)
Osim njih, tu je još dvadesetak pisaca iz regiona, onih koji su dugogodišnji prijatelji ove jedinstvene manifestacije.
Tu je i nekoliko zanimljivih likova iz onog dijela koji je neodvojiv od knjige, a to je likovni. Među njima je najvažnija gošća, ilustratorka, Marsele Hajdinjak, jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih ilustratorki iz Hrvatske, koja je otvorila izložbu ilustracija u Bosanskom kulturnom centru. Time smo i počeli ovu lijepu manifestaciju.
To je jedan dio kulturnih događanja koji nedostaje na prostoru Bosne i Hercegovine. Koliko znam, ilustracija se, kao umjetnički proizvod, već pomalo gasi na prostoru Bosne i Hercegovine, odlaskom velikih predstavnika te umjetnosti. U novoj generaciji ima talenata, ali oni, zbog okolnosti u kojima živi dječja knjiga u Bosni i Hercegovini, nemaju prilike da se javno dokažu i dobiju šansu da pokažu svoj talenat.
Ešić: Svake godine organiziramo konkurs za literarne radove učenika sa ovog prostora. Odziv je izuzetan. Tema je Pismo malom princu. Dječji radovi su tako impresivni da svaki puta neko od djece rasplače cijelu salu, u kojoj se pročitaju nagrađeni radovi, ili nas razvedre, da se cijela sala grohotom nasmije. Dječja zapažanja i otvaranje njihovih duša jednom zamišljenom junaku iz njihove literature, Malom princu, toliko su indikativna, da bi se od toga mogla napraviti jedna prekrasna studija o tome kako žive djeca na ovom našem području i kakav je inače društveni sistem u kome odrastaju.
Vrijednošću se možemo mjeriti sa susjedima
Ešić: Svake godine u okviru Vezenog mosta pokušavamo da se prisjetimo onih ljudi koji su u dječjoj literaturi ostavili trag. Počeli smo sa 200. godinom rođenja Andersena. Zatim smo obilježili 100 godina rođenje autorice Pipi duge čarape. Pa smo obilježili 65. godišnjicu prvog objavljivanja kultne knjige dječje literature - Malog princa. Obilježili smo godišnjice i naših pisaca, Nasihe Kapidžić Hadžić. Prije dvije godine smo se sjetili i moje 40. godišnjice.
Ove godine je došao na red Šukrija Pandžo, koji je rodonačelnik dječje literature u Bosni i Hercegovini i koji je prvi bosansko-hercegovački dječji pisac, kome se navršava 100 godina od rođenja. Imali smo prekrasno veče posvećeno tom čovjeku. Emitirali smo jedan kratki dokumentarni film o njegovom životu i radu. Tom prilikom promovirali smo njegova Izabrana djela za djecu i mlade, koje je objavila Bosanska riječ iz Tuzle u pet knjiga.
Ešić: Upravo nakon tog filma, u kome smo imali prilike čuti i samog Šukriju, došli smo u poziciju da poredimo ono i ovo vrijeme. Mogu reći da je ono vrijeme bilo neuporedivo pogodnije, lagodnije i u svakom pogledu bolje za dječjeg pisca, nego ovo. Postojale su redakcije i sistemi, u kojima su se vrednovale stvari na pravi način, pa se kroz to vrednovanje i profilirao kvalitet.
U današnje vrijeme skoro svako može objaviti knjigu, a to zbunjuje, ne samo čitaoca, nego i ljude koji se ozbiljno bave literaturom. U poplavi različitih izdanja, ti biseri ne mogu da se istaknu i pokažu, pošto nema više tih časopisa, nema redakcija, nema književne kritike koja će pomno pratiti i usmjeravati razvoj dječje literature u Bosni i Hercegovini. To je ono na šta neprekidno ukazujem, ali me slabo ko čuje.
Ešić: U 2009. godini je u Srbiji objavljeno preko 160 novih dječjih knjiga, u Hrvatskoj oko 140, a u Bosni i Hercegovini 13, a od tih 13, Bosanska riječ je objavila 10. Možda je baš u tom poređenju najlakše pronaći mjeru, ali ne vrijednosti.
Ovih osam knjiga, koje su nominirane iz sve četiri države, vrlo su ujednačene vrijednosti. U Bosni i Hercegovini se stvara dobra literatura i od ovih sedam nagrada Mali princ, tri su dobili bosansko-hercegovački pisci. To je pokazatelj da se vrijednošću možemo mjeriti sa susjedima, ali ni s čim drugim, ni tretmanom knjige, ni pažnjom koja joj se društveno poklanja, niti čitalački, pošto je ovo naše tržište ugroženo, ali to je neka druga tema.
Ešić: Vezeni most postoji zbog toga da bismo i roditeljima i svima ukazali na to da odrastanje u ovome vremenu, bez duhovnosti, koje nudi dječja knjiga, nije zdravo odrastanje. To će se pokazati sigurno kasnije, ali će to možda biti kobno, kasno i prekasno. Nadam se da će entuzijasti, ne samo u Bosni i Hercegovini, okupljeni oko Vezenog mosta, tomu doprinijeti i da će to možda nekim makar malim rezultatom i rezultirati.
RSE: U Vezeni most je što-šta uvezeno?
Ešić: Jeste. Prvo smo uvezali ljude dobre volje sa ovih prostora, a onda i umjetnosti, kojima se ti dobri ljudi obraćaju djeci.
RSE: Ko je to došao da se ovoga puta u Tuzli obrati djeci?
Ešić: Došlo je osam nominiranih pisaca za nagradu Mali princ, koja se dodjeljuje za najbolju dječju knjigu u regionu, iz četiri države u kojima se govori istim jezikom. To su:
Bosna i Hercegovina: Valerija Skrinjar - Tvrz (S one strane duge), Zejćir Hasić (Hajde da opet šutimo)
Crna Gora: Dejan Đonović (Ptice suglasnice), Dušan Đurišić (Crtam kišu)
Hrvatska: Nada Mihelčić (Zeleni pas), Ivona Šajatović (Pazite kako igrate)
Srbija: Vesna Aleksić (Cimet meda), Robert Takarič (Menjam pubertet za bilo šta! Povoljno!)
U novoj generaciji ima talenata, ali oni, zbog okolnosti u kojima živi dječja knjiga u Bosni i Hercegovini, nemaju prilike da se javno dokažu i dobiju šansu da pokažu svoj talenat.
Tu je i nekoliko zanimljivih likova iz onog dijela koji je neodvojiv od knjige, a to je likovni. Među njima je najvažnija gošća, ilustratorka, Marsele Hajdinjak, jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih ilustratorki iz Hrvatske, koja je otvorila izložbu ilustracija u Bosanskom kulturnom centru. Time smo i počeli ovu lijepu manifestaciju.
To je jedan dio kulturnih događanja koji nedostaje na prostoru Bosne i Hercegovine. Koliko znam, ilustracija se, kao umjetnički proizvod, već pomalo gasi na prostoru Bosne i Hercegovine, odlaskom velikih predstavnika te umjetnosti. U novoj generaciji ima talenata, ali oni, zbog okolnosti u kojima živi dječja knjiga u Bosni i Hercegovini, nemaju prilike da se javno dokažu i dobiju šansu da pokažu svoj talenat.
RSE: Kakav je bio odaziv djece?
Ešić: Svake godine organiziramo konkurs za literarne radove učenika sa ovog prostora. Odziv je izuzetan. Tema je Pismo malom princu. Dječji radovi su tako impresivni da svaki puta neko od djece rasplače cijelu salu, u kojoj se pročitaju nagrađeni radovi, ili nas razvedre, da se cijela sala grohotom nasmije. Dječja zapažanja i otvaranje njihovih duša jednom zamišljenom junaku iz njihove literature, Malom princu, toliko su indikativna, da bi se od toga mogla napraviti jedna prekrasna studija o tome kako žive djeca na ovom našem području i kakav je inače društveni sistem u kome odrastaju.
Vrijednošću se možemo mjeriti sa susjedima
RSE: Ove godine ste obilježili i 100. godinu rođenja utemeljitelja naše dječje literature - Šukrije Pandže.
Ešić: Svake godine u okviru Vezenog mosta pokušavamo da se prisjetimo onih ljudi koji su u dječjoj literaturi ostavili trag. Počeli smo sa 200. godinom rođenja Andersena. Zatim smo obilježili 100 godina rođenje autorice Pipi duge čarape. Pa smo obilježili 65. godišnjicu prvog objavljivanja kultne knjige dječje literature - Malog princa. Obilježili smo godišnjice i naših pisaca, Nasihe Kapidžić Hadžić. Prije dvije godine smo se sjetili i moje 40. godišnjice.
Ove godine je došao na red Šukrija Pandžo, koji je rodonačelnik dječje literature u Bosni i Hercegovini i koji je prvi bosansko-hercegovački dječji pisac, kome se navršava 100 godina od rođenja. Imali smo prekrasno veče posvećeno tom čovjeku. Emitirali smo jedan kratki dokumentarni film o njegovom životu i radu. Tom prilikom promovirali smo njegova Izabrana djela za djecu i mlade, koje je objavila Bosanska riječ iz Tuzle u pet knjiga.
RSE: Da li je Šukriji bilo laganije pisati za djecu, nego li je vama sljedbenicima?
Ešić: Upravo nakon tog filma, u kome smo imali prilike čuti i samog Šukriju, došli smo u poziciju da poredimo ono i ovo vrijeme. Mogu reći da je ono vrijeme bilo neuporedivo pogodnije, lagodnije i u svakom pogledu bolje za dječjeg pisca, nego ovo. Postojale su redakcije i sistemi, u kojima su se vrednovale stvari na pravi način, pa se kroz to vrednovanje i profilirao kvalitet.
U današnje vrijeme skoro svako može objaviti knjigu, a to zbunjuje, ne samo čitaoca, nego i ljude koji se ozbiljno bave literaturom. U poplavi različitih izdanja, ti biseri ne mogu da se istaknu i pokažu, pošto nema više tih časopisa, nema redakcija, nema književne kritike koja će pomno pratiti i usmjeravati razvoj dječje literature u Bosni i Hercegovini. To je ono na šta neprekidno ukazujem, ali me slabo ko čuje.
RSE: Kakva je slika regiona kada je u pitanju objavljivanje za djecu?
U poplavi različitih izdanja, ti biseri ne mogu da se istaknu i pokažu, pošto nema više tih časopisa, nema redakcija, nema književne kritike koja će pomno pratiti i usmjeravati razvoj dječje literature u Bosni i Hercegovini.
Ovih osam knjiga, koje su nominirane iz sve četiri države, vrlo su ujednačene vrijednosti. U Bosni i Hercegovini se stvara dobra literatura i od ovih sedam nagrada Mali princ, tri su dobili bosansko-hercegovački pisci. To je pokazatelj da se vrijednošću možemo mjeriti sa susjedima, ali ni s čim drugim, ni tretmanom knjige, ni pažnjom koja joj se društveno poklanja, niti čitalački, pošto je ovo naše tržište ugroženo, ali to je neka druga tema.
RSE: Nadam se da dolaze bolji dani za našu knjigu uopšte, za dječju literaturu posebno, da će se otvarati specijalizirane biblioteke, biblioteke u školama, da će biti veći otkup, da neće biti PDV-a na knjigu.
Ešić: Vezeni most postoji zbog toga da bismo i roditeljima i svima ukazali na to da odrastanje u ovome vremenu, bez duhovnosti, koje nudi dječja knjiga, nije zdravo odrastanje. To će se pokazati sigurno kasnije, ali će to možda biti kobno, kasno i prekasno. Nadam se da će entuzijasti, ne samo u Bosni i Hercegovini, okupljeni oko Vezenog mosta, tomu doprinijeti i da će to možda nekim makar malim rezultatom i rezultirati.