Tim povodom naš gost je glavni urednik nedjeljnika Monitor, Esad Kočan, koga smo prvo pitali da li nalazi zajednički imenitelj, odnosno nit, koja sve te događaje spaja?
KOČAN: Sve te slučajeve povezuje autoritarna svemoćna vlast koja slobodu, kao i one ostatke slobodne i kritičke svijesti, vidi kao prijetnju sebi.
RSE: Možemo li nakon serije sudskih presuda crnogorskim novinarima, nakon serije fizičkih napada na njih, zaključiti da je atmosfera straha već proizvedena i da će njene posljedice biti još jača autocenzura koja vodi ka zamrzavanju javne riječi, što je pogubno za demokratski razvoj jednog društva, a korisno za uski krug ljudi?
KOČAN: To je direktan cilj ovoga što se organizovano radi u Crnoj Gori i čemu je lični pečat dao svojom izjavom premijer Đukanović. On hoće da strah zavlada Crnom Gorom i da kod ljudi, novinara posebno, umjesto njih i njihovih profesionalnih standarda odlučuje njihov strah. Autocenzura je zveket lanaca, gotovo prirodni rezultat ovakvog pritiska. Samo hoću da vjerujem i da se nadam da oni ljudi koji znaju o čemu se radi i koji znaju da se ovakvi režimi hrane strahom, koji još više pritišću kada osjete da strah daje rezultate, neće pristati na to da strah odlučuje umjesto njih.
RSE: U kakvoj su poziciji novinari u Crnoj Gori koji se pridržavaju profesionalnih standarda i lične savjesti? Često se govori o tome da, kao što postoje oni koji rade za vlast, jednako tako postoje i oni koji rade za opoziciju. Da li je tu ostalo malo međuprostora i ko ga, po vama, popunjava?
KOČAN: Dajte da konačno raščistimo ovo oko profesionalnih standarda, pošto premijer Đukanović, nakon što je dobio 20 hiljada eura za izgovorenu riječ, govori o tome kako se u Crnoj Gori ne poštuju profesionalni standardi i poziva svoju medijsku vojsku da izađe na dvoboj sa novinarima koji kritikuju njegovu vlast, da im ona na neki način održi lekciju iz profesionalnih standarda.
Konkretna priča je presuda Monitoru i Andreji Nikolaidisu. Pozivam ponovo javno bilo kojeg profesionalca iz Crne Gore, regiona, Evrope da sa mnom javno raspravi o tome, pošto sam ja urednik Monitora i ja sam pustio taj tekst, a uz to sam i profesor etike novinarstva. Treba da raspravimo o tome da li smo mi, objavljujući taj tekst prekršili profesionalne i etičke standarde, koji su strožiji od zakonskih, ili bi smo, da nismo napisali taj i takav tekst, prekršili profesionalne i etičke standarde, prešutkujući ovakve činjenice?
Istina je suprotna onome što govori premijer Đukanović. U Crnoj Gori se mediji kažnjavaju, u Crnoj Gori su mediji pod pritiskom i to najviše oni koji poštuju profesionalne standarde. Profesionalni i etički standard se ne odnosi samo na ono što smo napisali, nego i na ono što smo prešutili. Možemo biti veoma neetični novinari ako prešutkujemo činjenice koje se dešavaju oko nas, ako ćutimo o organizovanom kriminalu, o deportaciji bosanskih izbjeglica i krivici za to, ako ćutimo o trajnom urušavanju prostora oko nas, ako ćutimo o tome da je pljačkaški duh zamijenio preduzetnički u Crnoj Gori. To je ona tačka o kojoj treba da razgovaramo kada govorimo o tome ko poštuje profesionalne standarde u Crnoj Gori, a ko ne.
RSE: Koliko mislite da kod nas generalno ima svijesti o značaju postojanja slobodnih medija za demokratski razvoj i prosperitet društva? Da li je nepostojanje slobodne javnosti, koju takvi mediji treba da kreiraju, objašnjenje zašto olako pređemo preko svega, nalazeći razna opravdanja i prepuštajući se inerciji kojom nas vode političke elite?
KOČAN: Slobodna kritička javnost u Crnoj Gori nikada nije postojala. Mi smo izašli iz jednog modela totalitarizma, u kojem su ključne istine bile propisane. Nakon toga smo u ušli u model psihologije masa, gdje je slasnočinstvo bilo drugo ime za slobodu, za sve volju onih koji imaju moć da čine sve što su učinili, uključujući i zločin rata i masovne zločine, a da pri tome imaju prepariranu javnost koja će to da animuje. Kritička javnost u Crnoj Gori nikada nije imala ozbiljnu šansu.
Problem je što bi ta kritička javnost, u onoj mjeri u kojoj postoji i onda kada je najkritičnija prema demokratskoj vlasti, to dočekala kao rađanje nove Crne Gore, a to je legitimitet Crne Gore. Ona treba da živi u ovom vremenu, to je zemlja XXI vijeka i Evrope, mjerena osnovnim vrijednosnim sistemima. U Crnoj Gori se dešava obrnuto. Začeci kritičke svijesti, te enklave kritičke svijesti koje postoje, se sistemski urušavaju pod fizičkim nasiljem, pod pritiskom sudstva, do moralnog blaćenja ljudi koji kritičke misle u Crnoj Gori.
RSE: Ako je misija novinara da štiti i promoviše javni interes, često koristeći oštar jezik ili pero, kao što je u vašem slučaju, kako naći pravu mjeru da ne posiječete nečije lično dostojanstvo, pravo na privatnost, ljudski integritet, što se kod nas u posljednje vrijeme svodi na duševne bolove, koji se debelo naplaćuju? Kako vi tu postižete ravnotežu?
KOČAN: Savremeni profesionalni standard podrazumijeva da se stalno i iznova javno definiše javni interes. Borba za javni interes i žestokim i britkim jezikom je poželjna i zdrava za društvo. Onaj model novinarstva koji dira u privatnosti, gdje se dira u ljudsku emociju, je bruka i smrt za novinarstvo.
Rekao bih de je Monitor, otkako je nastao, model novine na Balkanu koji je spreman na bilo koju vrstu teksta. Monitor je novina koja nije htjela da prešuti najteže istine koje je opasno reći i koje se govore na ličnu odgovornost, a nikada nije zašla u zonu privatnosti. Zona privatnosti i zona ličnog, može da bude izazovna sa stanovišta tiraža, ali samo na određeni rok jer na duži rok takve novine na tržištu ne opstaju.
Mislim da naši političari o tome malo znaju, ali ono što oni rade, a što može imati posljedice na javnost i na one koji glasaju, treba da bude podložno javnoj kritici. Granica njihovog privatnog se jako pomjera. Pogledajte šta je sve od javnog interesa i čime se sve bave ozbiljni mediji na Zapadu. Javna ličnost, javni funkcioner, čovjek koji je dobio povjerenje građana, je danonoćno pod nadzorom medija. Veoma je bitno i važno praviti razliku između javnog interesa, zanimanja publike i one prljave radoznalosti.