Politolog i član Foruma 2010, Dritan Abazović, u intervjuu za RSE komentariše događaje na crnogorskoj političkoj sceni, koja je od Nove godine u znaku optužbi opozicije da vlast šuruje sa kriminalcima, poput Darka Šarića i Stanka Subotića.
Abazović analizira kako se u toj političkoj borbi snalaze i jedni i drugi, ima li nervoze i može li priča o kriminalu da dovede do političkih promjena.
Abazović: U principu, Crna Gora vrlo često ulazi u neke političke klinčeve i neke rasprave između vlasti i opozicije, ali ipak u vremenu globalne ekonomske krize izgleda da je priča o organizovanom kriminalu ponijela primat, što mislim da nije loše, iako stvara jedan negativan imidž naše zemlje u inostranstvu, što svakako nije dobro.
Opozicija pokušava da iskoristi ovaj moment u smislu da vlast prikaže kao grupu koja je svih ovih godina opstajala na tome što je primala novac iz nekih sumnjivih fondova. Sa druge strane, vlast pokušava da priču o organizovanom kriminalu smjesti na neki drugi teren, na teren čiste montaže, koja dolazi iz nekih drugih država u regionu. Samim tim se stvara velika konfuzija.
U ovom momentu mislim da prvo tromjesečje u Crnoj Gori nije toliko zadovoljavajuće u nekom političkom smislu i mislim da identitetsko pitanje, koje se ponovo potiče, gura pod tepih priču o organizovanom kriminalu, koja bi u principu trebala da bude mnogo značajnija za čitavo crnogorsko društvo.
Najveći problem opozicije je nedostatak sinhronizacije
Abazović: Primjećujem nervozu kod svih članova vlasti povodom tih pitanja, ali način na koji se vlast u ovom momentu bavi problemom organizovanog kriminala dovodi do toga da se nervoza stvara i u opoziciji. Mislim da ni opozicija nije relaksirana u čitavoj ovoj priči. Ta retorika je karakteristična za region. Sjetimo se devedesetih godina i početka 2000. godine, kada su se oko pitanja ratnih zločina i pitanja odgovornosti u ratu prebacivale lopte na različite terene, pa se stvarala velika konfuzija, sve u cilju da se što više pomuti javno mnijenje. Mislim da se to radi i u ovom momentu.
Možda je vlast samo u nekoliko dana imala baš tešku presiju na sebe, ali sada je već uspjela da iskombinuje neku situaciju, te nervoza obuhvata i članove opozicije, koji inače svoju konfuznu politiku nikada nisu uspijevali u Crnoj Gori da usmjeravaju egzaktno na neko pitanje, da se posvete nekom pitanju i da budu oslobođeni nekih mitova i nekih stereotipa koje su vukli iz prošlosti.
Tako u ovom momentu vlada jedna negativna politička klima koja miriše na neku pretumbaciju političke scene, ali karakteristika Crne Gore je da do te pretumbacije nikada nije došlo, tako da nisam u ovom momentu siguran da vlast trpi nekom nervozom, već mislim da je nervoza obostrana.
Abazović: Oni nemaju ujednačen stav. Najveći problem opozicije je što nikada nije imala neku izraženu sinhronizaciju i oko nekih pitanja koja su za ljude osjetljiviji, kao identitetska pitanja i pitanja opstanka same države. Oni nisu imali identičan stav i to onda stvara konfuziju i ne ubjeđuje drugu stranu biračkog tijela u tome kada se iznose stavovi o organizovanom kriminalu. Priču o organizovanom kriminalu opozicija najčešće temelji na nekim medijskim izvorima. Njihovi izvori nisu toliko kvalitetni i različite političke opcije u opoziciji različito tretiraju pitanje organizovanog kriminala.
Mislim da su samo neke političke opcije baš spremne da pitanje organizovanog kriminala bude top tema, da bude nešto čime se bave u principu, ali ima i nekih političkih opcija koje u suštini priču o organizovanom kriminalu počinju da pričaju tek sada, pod pritiskom neke diplomatije koja dolazi sa strane i koja dolazi sa nekih adresa koje nisu u Crnoj Gori. Samo neke političke opcije su priču o organizovanom kriminalu iznosile svih ovih godina, kao nešto što zaista opterećuje politički život Crne Gore, a neke su tek u zadnja tri mjeseca počele aktivnije da se bave tom temom.
Crnoj Gori trebaju osvježenja
Abazović: Nisam rekao egzaktno da neće doći do pretumbacije. Moje je mišljenje da je Crna Gora, uvijek kada su bila ta teška pitanja, uspijevala na neki način da svoju političku scenu toliko zbuni i da toliko banalizuje i relativizuje, da do te pretumbacije nije došlo, tako da ni ovdje ne očekujem ništa spektakularno. Pitanje organizovanog kriminala mora da se tretira na regionalnom nivou. Ukoliko ne bude neke regionalne saradnje, to se pitanje zasigurno neće riješiti na jedan korektan i ispravan način.
Ako ipak dođe do jednog većeg pritiska sa nekih međunarodnih adresa, onda očekujem da opozicija ima neku šansu da ostvari neki povoljniji rezultat. Postoje indicije koje smo čuli, da će oni zajednički nastupiti na izborima, a to će možda u nekim opštinama imati neki jači odjek. U principu mislim da je veliki problem Crne Gore što, iako jedan ogroman dio biračkog tijela izražava nezadovoljstvo, oni naprosto nisu još spremni da u nekome drugom vide alternativu. To je pomalo problem našeg mentaliteta, a možda i sistematski problem nedostatka te alternative.
Abazović: To su dvije opcije koje se u crnogorskoj javnosti aktualizuju. Ne vjerujem da će međunarodni faktor uraditi nešto na promjenama. Evropska unija i SAD idu principom nekoga ko pokušava da na sve načine, krajnje diplomatski, nekom korektnom pričom, ne upotrebom pesnice da bi nešto mijenjala, da to prikaže kao jedan proces koji će vremenom usloviti da se društvo demokratizuje samo od sebe.
Dosta je složeno da dođe do demokratizacije unutar vlasti, ali nije nerealno. Mislim da je jako složeno obzirom da su konekcije ljudi, koji su unutra vlasti, i njihove zasluge za opstanak ove vlasti svih ovih godina, toliko velike, da vrlo teško možemo da očekujemo da neko bude izbačen iz te priče. U svakom slučaju mislim da Crnoj Gori trebaju neka osvježenja.
Ta osvježenja bi mogla da budu plasirana na način što bi neki ljudi, koji su možda do sada bili manje aktivni na javnoj sceni, mogli da se aktiviraju, da se da šansa nekim mlađim kadrovima. Na taj način bi se ukupna negativna atmosfera, koja se stvarala kroz fosilizaciju političke scene, na način što su ljudi po 20 godina bili poslanici, mogla promijeniti. Na taj način bi se jedna defosilizacija pokazala kao dobar početak jedne nove demokratske priče Crne Gore i konačnog završetka tranzicije na jedan uspješan način.
Abazović analizira kako se u toj političkoj borbi snalaze i jedni i drugi, ima li nervoze i može li priča o kriminalu da dovede do političkih promjena.
RSE: Kakva je atmosfera na crnogorskoj političkoj sceni u prvom tromjesečju 2010. godine? Čini se da polemika između vlasti i opozicije, po nekim pitanjima, odavno nije bila oštrija. Prije svega mislim na debatu o organizovanom kriminalu.
Abazović: U principu, Crna Gora vrlo često ulazi u neke političke klinčeve i neke rasprave između vlasti i opozicije, ali ipak u vremenu globalne ekonomske krize izgleda da je priča o organizovanom kriminalu ponijela primat, što mislim da nije loše, iako stvara jedan negativan imidž naše zemlje u inostranstvu, što svakako nije dobro.
Opozicija pokušava da iskoristi ovaj moment u smislu da vlast prikaže kao grupu koja je svih ovih godina opstajala na tome što je primala novac iz nekih sumnjivih fondova. Sa druge strane, vlast pokušava da priču o organizovanom kriminalu smjesti na neki drugi teren, na teren čiste montaže, koja dolazi iz nekih drugih država u regionu. Samim tim se stvara velika konfuzija.
Mislim da prvo tromjesečje u Crnoj Gori nije toliko zadovoljavajuće u nekom političkom smislu i mislim da identitetsko pitanje, koje se ponovo potiče, gura pod tepih priču o organizovanom kriminalu, koja bi u principu trebala da bude mnogo značajnija za čitavo crnogorsko društvo.
Najveći problem opozicije je nedostatak sinhronizacije
RSE: Da li prepoznajete određenu nervozu kod predstavnika vlasti zbog činjenice da ih i opozicija u Crnoj Gori, a i susjedna Srbija, dovodi u vezu sa osobama koje su, ili pod istragom, ili su za njima raspisane Interpolove potjernice? Prije svega mislim na Darka Šarića i Stanka Subotića. Da li vidite nervozu u istupima, recimo, premijera Đukanovića?
Abazović: Primjećujem nervozu kod svih članova vlasti povodom tih pitanja, ali način na koji se vlast u ovom momentu bavi problemom organizovanog kriminala dovodi do toga da se nervoza stvara i u opoziciji. Mislim da ni opozicija nije relaksirana u čitavoj ovoj priči. Ta retorika je karakteristična za region. Sjetimo se devedesetih godina i početka 2000. godine, kada su se oko pitanja ratnih zločina i pitanja odgovornosti u ratu prebacivale lopte na različite terene, pa se stvarala velika konfuzija, sve u cilju da se što više pomuti javno mnijenje. Mislim da se to radi i u ovom momentu.
Možda je vlast samo u nekoliko dana imala baš tešku presiju na sebe, ali sada je već uspjela da iskombinuje neku situaciju, te nervoza obuhvata i članove opozicije, koji inače svoju konfuznu politiku nikada nisu uspijevali u Crnoj Gori da usmjeravaju egzaktno na neko pitanje, da se posvete nekom pitanju i da budu oslobođeni nekih mitova i nekih stereotipa koje su vukli iz prošlosti.
Tako u ovom momentu vlada jedna negativna politička klima koja miriše na neku pretumbaciju političke scene, ali karakteristika Crne Gore je da do te pretumbacije nikada nije došlo, tako da nisam u ovom momentu siguran da vlast trpi nekom nervozom, već mislim da je nervoza obostrana.
RSE: Koliko su predstavnici opozicije, po Vama, efektni i upečatljivi u javnim istupima, kada napadaju navodnu vezu vlasti i raznih kriminalaca?
Abazović: Oni nemaju ujednačen stav. Najveći problem opozicije je što nikada nije imala neku izraženu sinhronizaciju i oko nekih pitanja koja su za ljude osjetljiviji, kao identitetska pitanja i pitanja opstanka same države. Oni nisu imali identičan stav i to onda stvara konfuziju i ne ubjeđuje drugu stranu biračkog tijela u tome kada se iznose stavovi o organizovanom kriminalu. Priču o organizovanom kriminalu opozicija najčešće temelji na nekim medijskim izvorima. Njihovi izvori nisu toliko kvalitetni i različite političke opcije u opoziciji različito tretiraju pitanje organizovanog kriminala.
Mislim da su samo neke političke opcije baš spremne da pitanje organizovanog kriminala bude top tema, da bude nešto čime se bave u principu, ali ima i nekih političkih opcija koje u suštini priču o organizovanom kriminalu počinju da pričaju tek sada, pod pritiskom neke diplomatije koja dolazi sa strane i koja dolazi sa nekih adresa koje nisu u Crnoj Gori. Samo neke političke opcije su priču o organizovanom kriminalu iznosile svih ovih godina, kao nešto što zaista opterećuje politički život Crne Gore, a neke su tek u zadnja tri mjeseca počele aktivnije da se bave tom temom.
Crnoj Gori trebaju osvježenja
RSE: Ako ne očekujete da će doći do prekompozicija u Crnoj Gori, da li to znači da će priča o organizovanom kriminalu i napadi na vlast neće pomoći opoziciji da se bolje pozicionira pred nastupajuće lokalne izbore?
Abazović: Nisam rekao egzaktno da neće doći do pretumbacije. Moje je mišljenje da je Crna Gora, uvijek kada su bila ta teška pitanja, uspijevala na neki način da svoju političku scenu toliko zbuni i da toliko banalizuje i relativizuje, da do te pretumbacije nije došlo, tako da ni ovdje ne očekujem ništa spektakularno. Pitanje organizovanog kriminala mora da se tretira na regionalnom nivou. Ukoliko ne bude neke regionalne saradnje, to se pitanje zasigurno neće riješiti na jedan korektan i ispravan način.
Pitanje organizovanog kriminala mora da se tretira na regionalnom nivou. Ukoliko ne bude neke regionalne saradnje, to se pitanje zasigurno neće riješiti na jedan korektan i ispravan način.
Ako ipak dođe do jednog većeg pritiska sa nekih međunarodnih adresa, onda očekujem da opozicija ima neku šansu da ostvari neki povoljniji rezultat. Postoje indicije koje smo čuli, da će oni zajednički nastupiti na izborima, a to će možda u nekim opštinama imati neki jači odjek. U principu mislim da je veliki problem Crne Gore što, iako jedan ogroman dio biračkog tijela izražava nezadovoljstvo, oni naprosto nisu još spremni da u nekome drugom vide alternativu. To je pomalo problem našeg mentaliteta, a možda i sistematski problem nedostatka te alternative.
RSE: Pitanje alternative svih ovih godina je što nismo kao država imali šansu da odaberemo neki drugi put, do onoga koji nude vlast i opozicija. Čini se da je ta politička scena u određenoj mjeri potrošena. Da li će Crnu Goru mijenjati neko sa strane, neki međunarodni faktor, ili možemo očekivati neke procese unutar vladajuće partije, neku demokratizaciju DPS?
Abazović: To su dvije opcije koje se u crnogorskoj javnosti aktualizuju. Ne vjerujem da će međunarodni faktor uraditi nešto na promjenama. Evropska unija i SAD idu principom nekoga ko pokušava da na sve načine, krajnje diplomatski, nekom korektnom pričom, ne upotrebom pesnice da bi nešto mijenjala, da to prikaže kao jedan proces koji će vremenom usloviti da se društvo demokratizuje samo od sebe.
Dosta je složeno da dođe do demokratizacije unutar vlasti, ali nije nerealno. Mislim da je jako složeno obzirom da su konekcije ljudi, koji su unutra vlasti, i njihove zasluge za opstanak ove vlasti svih ovih godina, toliko velike, da vrlo teško možemo da očekujemo da neko bude izbačen iz te priče. U svakom slučaju mislim da Crnoj Gori trebaju neka osvježenja.
Ta osvježenja bi mogla da budu plasirana na način što bi neki ljudi, koji su možda do sada bili manje aktivni na javnoj sceni, mogli da se aktiviraju, da se da šansa nekim mlađim kadrovima. Na taj način bi se ukupna negativna atmosfera, koja se stvarala kroz fosilizaciju političke scene, na način što su ljudi po 20 godina bili poslanici, mogla promijeniti. Na taj način bi se jedna defosilizacija pokazala kao dobar početak jedne nove demokratske priče Crne Gore i konačnog završetka tranzicije na jedan uspješan način.