Gost izdanja nedjeljnog intervjua Radija Slobodna Evropa je direktor ekološke organizacije Green Home Darko Pajović, koji govori o najvećim ekološkim problemima u Crnoj Gori, rezervama u vezi Vladinog projekta budućih velikih hidro-elektrana na rijeci Morači, ali i svom angažmanu u novoformiranoj organizaciji Forum 2010, koja se u javnosti doživljava kao dio integralni dio domaće političke scene.
Pajović: Želja za drugačijom Crnom Gorom, želja za Crnom Gorom koja će poštovati neke druge društvene vrijednosti, neke druge parametre u odnosu na ove koji su danas i želja da zajedno sa ostalim ljudima koje čine Forum 2010 doprinesem.
Pajović: To je generalno definisano u našoj deklaraciji. Forum je sastavljen od ljudi iz različitih oblasti djelovanja. Generalno je zamišljeno da kroz organizaciju niza aktivnosti, prvo doprinesemo što boljem dijalogu između različitih zainteresovanih strana jer smatramo da i vlast i opozicija i civilni sektor imaju pravo i moraju učestovati u svim društvenim događanjima i smatramo da kroz taj dijalog možemo doći do mnogo boljih i kvalitetnijih rješenja koja Forum, generalno, već ima u većem broju oblasti nego što su ove do sada postojeće. Konkretno, moja uloga... zna se da je položaj zaštite životne sredine jedno usko polje djelovanja i cijenio sam da je mnogo bolje biti sa ljudima koji poznaju i ekonomiju i pravo neke druge sfere života, jer sve to nama činijedan društveni ambijent, tako da i samo polje zaštite životne sredine i sve ono za šta se ja cijelu deceniju zalažem, sasvim javno i otvoreno, smatram da će još više dobiti na težini u prisustvu upravo svih ljudi koji su iz različitih oblasti djelovanja i profesije.
Pajović: Mi živimo u Crnoj Gori gdje poluinformacija i dezinformacija nekad možda imaju veću težinu nego puna informacija. Ono što se sasvim eksplicitno rečeno je da Forum 2010, za sada apsolutno nema nikakve političke pretenzije, jer se radi o grupi ljudi koji su profesionalci u svojim oblastima, koji su sasvim ostvareni u svojim profesijama i koji žele, neko svojim znanjem, a neko svojim iskustvom da doprinese jednom potpuno drugom društvenom ambijentu.
Pajović: Ja napominjem upravo ono što je sada trenutno dogovoreno u strukturi samog Foruma. Ne možete nikada garantovati da u nekom budućem periodu neko od tih pojedinaca, možda čak i ja lično, ili neko od njih, neće krenuti drugim vodama. Ali ja kažem "za sada". Ne treba to shvatiti kao upozorenje, već kao želju da čvrsto podvučem - da ono što je dogovor, naša želja, unutar Foruma 2010, jeste da svojim djelovanjem upravo u ovom pravcu pomažemo demokratizaciji društvenih vrijednosti u Crnoj Gori.
Pajović: Preciznije rečeno, mi se protivimo planu gradnje četiri hidro-elektrane na rijeci Morači i tražimo da taj plan bude promijenjen. Čvrsto stojimo na stanovištu da je korišćenje vode za proizvodnju, odnosno upotreba vode u takozvane energetske svrhe za proizvodnju električne energije moguća, ali da postojeći plan, koji je Vlada ponudila i dala građanima na uvid kroz detaljni prostorni plan i kroz stateršku procjenu uticaja na životnu sredinu, nije dobro rješenje sa više aspekata. Ipak je sa ekološke tačke gledišta ovo predviđeno rješenje korišćenja vode za proizvodnju električne energije, odnosno gradnje hidrocentrala ima drastično negativan uticaj na životnu sredinu, a sasvim sam siguran da će javnosti sve više sazrijevati svijet da sa upravo ekonomske tačke gledišta takođe gradnja četiri hidroelektrane na rijeci Morači uopšte nije dobar projekat. Mi se generalno ne protivimo gradnji hidroenergetskih objekata u tom smislu korišćenja, ali samo onda kada se to pokaže da je neophodno i naravno uz poštovanje kompletne procedure. Ovdje imamo situaciju da neki plan iz 70. godina je neko odlučio da realizuje u 2010. godini koji nije kompatibilan sa onim što se zove pozitivna, čak i naša praksa, da ne govorim i idem dalje i govorimo o evropskoj praksi i da ne govorimo da je upravo nužno taj plan mijenjati sa nekim mnogo, mnogo boljim rješenjima.
Pajović: Ne. Mislim da ste samo u konstrukciji pitanja napravili jednu grešku. Mi se generalno ne zalažemo protiv gradnje bilo kakvih hidroenergetskih objekata. Mi se zalažemo protiv gradnje onih hidroenergetskih objekata koji za državu i za građane Crne Gore imaju više štete nego koristi. Da budemo vrlo precizni i četiri hidroelektrane koje su planirane, daće građanima Crne Gore i Crnoj Gori mnogo više štete nego koristi, a kompletnu korist će pokupiti onaj koji bude uložio pare, investitor. Što se tiče gradnje konkretno i konstalacije da li imamo alternativno rješenje, imamo ga i tu ne mislim na alternativne izvore energije, mislim na cijeli niz tehničkih rješenja jer nijesu samo velike akumulacije jedino moguće graditi na vodotocima, postoji cijeli niz tehničkih rješenja, ali, na žalost, u nadležnim organima mi do sada nijesmo imali kvalitetnog sagovornika. Zbog čega, vrlo je jasno. Velike akumulacije, velike hidroelektrane koje prave velike ekološke štete su svakako najpoželjnije za investitore jer donose najveći profit. Mi smatramo da treba napraviti balans između svakako investitora i njihovih želja jer je normalno da neko ko uloži sredstva želi da zaradi i da mu se ta sredstva vrate i mi protiv toga nemamo ništa, ali imamo ukoliko će nama ostati mnogo velike štete koje konkretno ovaj plan izgradnjom četiri hidroelektrane apsolutno nosi sa sobom i zbog toga smo vrlo jasno protiv tog plana i za promjenu tog već postojećeg plana kojeg imamo na stolu.
Pajović: Prije svega, ogromna ekonomska šteta. Danas se ekologija i životna sredina svugdje posmatraju kroz ekonomske parametre, i oni koji smatraju da su ekolozi protivnici ekonomskog razvoja zapravo ne razumiju. Svjedoci smo da čak i najviši državni činovnici, a isto tako često se čuje i sa govornice Crnogorske akademije nauka i umjestnosti, na žalost, da su ekolozi protivnici ekonomskog razvoja. Naravno, njima je jako dobro poznato da ekolozi upravo traže jedan održivi ekonomski razvoj, a na ekonomski razvoj koji će počivati na zadovoljavanju interesa pojedinih interesnih grupacija. Mi samo u prvi plan stavljamo interes države i građana za razliku od kvazi ekonomskog razvoja jer su ti rezultati takvog ekonomskog razvoja danas po Crnoj Gori u vidu štrajkova, kršenja osnovnih zakonskih normi, takođe kršenja ugovora koji su potpisani i tom slično.
Pajović: To je svima jasno i vidljivo i golim okom. U ovim nekada industrijskim gigantima se ne poštuju ni neka ljudska i radnička prava i onda je teško očekivati da neko može poštovati ono što je zapisano u ugovorima vezano za ekologiju i zaštitu životne sredine. Kažem, na žalost, jer tada kada smo upozoravali da je potpuno realno sagledati situaciju i precizno definisati neke stvari i moram podsjetiti da smo i tada bili protivnici ekonomskog razvoja. evodanas, na žalost, nadam se da je svima jasno, kažem opet na žalost, zato što apsolutno niko od nas neće imati koristi od toga što se kasni s uplatama plata, što se radnici otpuštaju, što ljudi štrajkuju, ali upozoravali smo još mnogo godina unazad da nijesu postavljeni određeni parametri samih privatizacionih ugovora i rezulta toga je upravo današnja socijalna i ekonomska situacija. Zaštita životne sredine je ekonomska komponenta i kada govorimo o generalnoj šteti, bilo u slučaju Kombinata aluminijuma ili mnogo više, pošto je sada aktuelna trenutno gradnja četiri hiddroelektrane. Vrlo jednostavno je izračunati koliko košta svo to ljekovito bilje, produkcija, odnosno industrija ribarstva, koliko košta industrija šuma, privredna djelatnost koja je bazirana na vađenju šljunka, tačnije na koncesionom uzimanju građevinskog matarijala, turizam kao jedna od najvažnijih privrednih grana, govorimo o ekonomskim komponentama i naše studije upravo govore da je ovo samo dio privrednih djelatnosti, njih je otprilike oko 20 do 30 u slivnom području rijeke Morače će biti direktno pogođeni da bi neko ko bude proizvodio struju i moram ponoviti to nije naša struja, već struja onoga ko je proizvode, koji će je vrlo vjerovatno ili izvoziti ili je prodavati građanima Crne Gore po znatno većoj, takozvanoj tržišnoj cijeni jer svi znamo da je cijena električne energije u Crnoj Gori znatno niža nego u drugim zapadnim zemljama, moramo razmišljati upravo o privrednim djelatnostima, o ekonomiji, a to je upavo ovo o čemu razgovaramo. Naime, zaštitom životne sredine, postavljanjem standarda u toj zaštiti štitite i sopstvenu ekonomiju ili bolje rečeno ekonomiju lokalnog stanovništva. Ekologija i životna sredina nijesu ništa drugo već zaštita ne samo ekoloških već i ekonomskih interesa od lokalne zajednice preko ostalih građana do same države Crne Gore i to je jako dobro nadležnima poznato, ali opet kažem, zahvaljujući medijskoj kampanji, propagandi u svakom slučaju treba opravdati poštopoto želju da se izađe u susret pojedinim investitorima. Najlakše je reći da su ekolozi protivnici ekonomskog razvoja. Meni je drago da su čak i oni svjesni da to što izgovaraju nije tačno.
Pajović: Na žalost, nije i to su te posljedice upavo nepoštovanja dogovorenih stvari bilo da se radi o novim investitorima kao što je slučaj sa Željezarom, gdje smo već trebali mati kompletnu drugačiju ekološku sliku, ali tamo ne samo da nemamo drugačiju ekonomsku sliku već imamo i ekonomsku i radničku i socijalnu zbog svih tih stvari sa temoelektranom u Pljevljima gdje nemate poštovanja čak ni tih osnovnih minimalnih standarda iz oblasti zaštite životne sredine i kao posljedicu takve nebrige koja traje već više decenija već sada imamo ogromne ekonomske štete jer su Pljevlja grad koji ima limitiranu mogućnost za bilo kakvim drugim razvojem bez obzira na neke druge prirodne resurse i mogućnost za razvoj turizma, mogućnost za razvoj poljoprivrede i sve ostalo i dalje imate taj trend depopulacije stanovništva, tačnije iseljavanje jer ekološki uslovi diktiraju i neke druge ekonomske uslove i na kraju imamo to da su Pljevlja tipičan industrijski grad sa ogromnim stepenom zagađenja što nije dobro. To samo treba posmatrati kroz ekonomsku komponentu jer sva ta zagađenja već sada i građane i državu Crnu Goru jako puno koštaju, treba razmisliti o tome da ti ljudi idu u druga mjesta da traže poslove, a na samom području postoje ogromni potencijali koji su u potpunosti ne iskorišćeni i sa takvom politikom zaštite životne sredine imaćete i dalje nagomilavanje još većih šteta i dalji trend iseljavanja iz tog područja, što je opet posljedica nabrige za zaštitu životne sredine ili ne ispunjavanje standarda u ovoj oblasti.
Pajović: Ja, kao čovjek koji se bavi zaštitom životne sredine, ću poći od toga da ti projekti neće početi iz prostog razloga što svi znano da uvijek postoje energetski lobiji koji diktiranu energetsku politiku baš kao što se pokušava diktirati i politika korišćenja hidro petencijala tako i u svijetu pa i u regionu postoji mogućnost i želja pojedinih energetskih lobija da jedan izuzetno profitabilan posao nađe svjetlost dana. Tačno je da je ta priča pokrenuta, ali je isto tako tačno da u većini zemalja imate jedno ogromno protivljenje javnog mnjenja, a nijesam baš siguran ni da političke strukture gledaju blagonaklono ka tome. Ipak ne mislim da treba ići u projekat nuklearizacije cijele jugoistične Evrope i samog Balkana. Već postoji jedne nuklearna elektrana "Krško" i još jedna u Bugarskoj koja je u međuvremenu zatvorena zbog neispunjavanja standarda i mislim da se generalno problem energetskog deficita može i mora rješavati na mnoge druge načine. Naravno, to je sada za jednu širu diskusiju, međutim, vrijeme i praksa će ipak pokazati da mogućnost makar u energetskom smislu neće biti u nuklearnoj energiji i makar ne do one mjere dok se ne nađe ono što je najveći problem kod nuklearne energije a to je radionuklearni otpad koji predstavlja ogromnu potencijalnu opasnost, uz rizičnosti i mogućnosti. Ali kada to ostavimo na stranu jer znamo da je do sada u svijetu bilo dva velika nuklearna incidenta, problem otpada je definitivno najveći problem kod ovog vida energije i zbog toga je apsolutno neprihvatljiv jer iako se taj otpad neće deponovati na teritoriji okolnih zemalja on se negdje mora deponovati i njegov period poluraspada je stotinama godina. Tako da je ovo i poruka nuklearnim lobistima da prije svega rade na mogućnosti reciklaže toga otpada i kada budemo imali mnogo sigurnije rješenje sasvim sigurno će javno mnjenje biti mnogo više naklonjeno. Ovako, kako sada stvari stoje, mislim da budućnost nije u nuklearnoj energiji već u nekim drugim neiscrpnim i ono što se kaže potpuno vječnim izvorima energije koji su svima dostupni. Naravno, pitanje je vremena, tehnologije kada će se staviti u puni pogon i kada će moći zamijeniti sada već u potpunosti prevaziđene vidove proizvodnje električne energije, u koje svakako smatram i korišćenje hidro potencijala na onaj način kako je to planirala da to radi Crna Gora u budućem periodu
RSE: Gospodine Pajoviću, član ste nedavno osnovanog Foruma 2010, šta vas je motivisalo da se pridružite ovoj organizaciji i kakva je vaš uloga u njoj?
Pajović: Želja za drugačijom Crnom Gorom, želja za Crnom Gorom koja će poštovati neke druge društvene vrijednosti, neke druge parametre u odnosu na ove koji su danas i želja da zajedno sa ostalim ljudima koje čine Forum 2010 doprinesem.
RSE: Kako ćete Forum i vi lično doprinijeti tom cilju?
Pajović: To je generalno definisano u našoj deklaraciji. Forum je sastavljen od ljudi iz različitih oblasti djelovanja. Generalno je zamišljeno da kroz organizaciju niza aktivnosti, prvo doprinesemo što boljem dijalogu između različitih zainteresovanih strana jer smatramo da i vlast i opozicija i civilni sektor imaju pravo i moraju učestovati u svim društvenim događanjima i smatramo da kroz taj dijalog možemo doći do mnogo boljih i kvalitetnijih rješenja koja Forum, generalno, već ima u većem broju oblasti nego što su ove do sada postojeće. Konkretno, moja uloga... zna se da je položaj zaštite životne sredine jedno usko polje djelovanja i cijenio sam da je mnogo bolje biti sa ljudima koji poznaju i ekonomiju i pravo neke druge sfere života, jer sve to nama čini
Mi se generalno ne zalažemo protiv gradnje bilo kakvih hidroenergetskih objekata, već protiv gradnje onih hidroenergetskih objekata koji za državu i za građane Crne Gore imaju više štete nego koristi...
RSE:Više puta je rečeno da Forum ne pretenduje da postana politička partija. Međutim, vjerovatno, imajući u vidu staru izreku da se "sablja ne poteže bez stvarne namjere da se upotrijebi", javnost takve tvrdnje ne doživljava sasvim iskrenim.
Pajović: Mi živimo u Crnoj Gori gdje poluinformacija i dezinformacija nekad možda imaju veću težinu nego puna informacija. Ono što se sasvim eksplicitno rečeno je da Forum 2010, za sada apsolutno nema nikakve političke pretenzije, jer se radi o grupi ljudi koji su profesionalci u svojim oblastima, koji su sasvim ostvareni u svojim profesijama i koji žele, neko svojim znanjem, a neko svojim iskustvom da doprinese jednom potpuno drugom društvenom ambijentu.
RSE: Dio javnosti će, vjerovatno kao ključne, shvatiti upravo vaše riječi "za sada", odnosno, da Forum za sada nema tu namjeru.
Pajović: Ja napominjem upravo ono što je sada trenutno dogovoreno u strukturi samog Foruma. Ne možete nikada garantovati da u nekom budućem periodu neko od tih pojedinaca, možda čak i ja lično, ili neko od njih, neće krenuti drugim vodama. Ali ja kažem "za sada". Ne treba to shvatiti kao upozorenje, već kao želju da čvrsto podvučem - da ono što je dogovor, naša želja, unutar Foruma 2010, jeste da svojim djelovanjem upravo u ovom pravcu pomažemo demokratizaciji društvenih vrijednosti u Crnoj Gori.
RSE: Sfera vašeg djelovanja je, prije svega, ekologija. Trenutno je aktuelan projekat budućih elektrana na Morači. Vi se, međutim, protivite namjeri gradnje velikih hidro-elektrana na ovoj rijeci?
Pajović: Preciznije rečeno, mi se protivimo planu gradnje četiri hidro-elektrane na rijeci Morači i tražimo da taj plan bude promijenjen. Čvrsto stojimo na stanovištu da je korišćenje vode za proizvodnju, odnosno upotreba vode u takozvane energetske svrhe za proizvodnju električne energije moguća, ali da postojeći plan, koji je Vlada ponudila i dala građanima na uvid kroz detaljni prostorni plan i kroz stateršku procjenu uticaja na životnu sredinu, nije dobro rješenje sa više aspekata. Ipak je sa ekološke tačke gledišta ovo predviđeno rješenje korišćenja vode za proizvodnju električne energije, odnosno gradnje hidrocentrala ima drastično negativan uticaj na životnu sredinu, a sasvim sam siguran da će javnosti sve više sazrijevati svijet da sa upravo ekonomske tačke gledišta takođe gradnja četiri hidroelektrane na rijeci Morači uopšte nije dobar projekat. Mi se generalno ne protivimo gradnji hidroenergetskih objekata u tom smislu korišćenja, ali samo onda kada se to pokaže da je neophodno i naravno uz poštovanje kompletne procedure. Ovdje imamo situaciju da neki plan iz 70. godina je neko odlučio da realizuje u 2010. godini koji nije kompatibilan sa onim što se zove pozitivna, čak i naša praksa, da ne govorim i idem dalje i govorimo o evropskoj praksi i da ne govorimo da je upravo nužno taj plan mijenjati sa nekim mnogo, mnogo boljim rješenjima.
RSE: Moram upravo primijetiti da vas, kao dio ukupnog korpusa protivnika gradnje velikih hidro-elektrana, jedan dio javnosti doživljava kao nekoga ko se protivi predloženom konceptu, bez ideje o alternativnom rješenju, odnosno, nekog ko predlaže alternativne izvore energije koji, navodno, ne mogu predstavljati pravu zamjenu za velike elektrane.
Pajović: Ne. Mislim da ste samo u konstrukciji pitanja napravili jednu grešku. Mi se generalno ne zalažemo protiv gradnje bilo kakvih hidroenergetskih objekata. Mi se zalažemo protiv gradnje onih hidroenergetskih objekata koji za državu i za građane Crne Gore imaju više štete nego koristi. Da budemo vrlo precizni i četiri hidroelektrane koje su planirane, daće građanima Crne Gore i Crnoj Gori mnogo više štete nego koristi, a kompletnu korist će pokupiti onaj koji bude uložio pare, investitor. Što se tiče gradnje konkretno i konstalacije da li imamo alternativno rješenje, imamo ga i tu ne mislim na alternativne izvore energije, mislim na cijeli niz tehničkih rješenja jer nijesu samo velike akumulacije jedino moguće graditi na vodotocima, postoji cijeli niz tehničkih rješenja, ali, na žalost, u nadležnim organima mi do sada nijesmo imali kvalitetnog sagovornika. Zbog čega, vrlo je jasno. Velike akumulacije, velike hidroelektrane koje prave velike ekološke štete su svakako najpoželjnije za investitore jer donose najveći profit. Mi smatramo da treba napraviti balans između svakako investitora i njihovih želja jer je normalno da neko ko uloži sredstva želi da zaradi i da mu se ta sredstva vrate i mi protiv toga nemamo ništa, ali imamo ukoliko će nama ostati mnogo velike štete koje konkretno ovaj plan izgradnjom četiri hidroelektrane apsolutno nosi sa sobom i zbog toga smo vrlo jasno protiv tog plana i za promjenu tog već postojećeg plana kojeg imamo na stolu.
RSE: Šta jedan apstraktan pojam kao što je "šteta po životnu sredinu" ili "ekološka šteta" znači? Kakva bi zapravo šteta nastala?
Pajović: Prije svega, ogromna ekonomska šteta. Danas se ekologija i životna sredina svugdje posmatraju kroz ekonomske parametre, i oni koji smatraju da su ekolozi protivnici ekonomskog razvoja zapravo ne razumiju. Svjedoci smo da čak i najviši državni činovnici, a isto tako često se čuje i sa govornice Crnogorske akademije nauka i umjestnosti, na žalost, da su ekolozi protivnici ekonomskog razvoja. Naravno, njima je jako dobro poznato da ekolozi upravo traže jedan održivi ekonomski razvoj, a na ekonomski razvoj koji će počivati na zadovoljavanju interesa pojedinih interesnih grupacija. Mi samo u prvi plan stavljamo interes države i građana za razliku od kvazi ekonomskog razvoja jer su ti rezultati takvog ekonomskog razvoja danas po Crnoj Gori u vidu štrajkova, kršenja osnovnih zakonskih normi, takođe kršenja ugovora koji su potpisani i tom slično.
RSE: Kako ocjenjujete poštovanje privatizacionih ugovora za industrijska preduzeća sa ekološkog aspekta? Prije svega mislim na podgorički Kombinat aluminijuma i nikšićku Željezaru?
Pajović: To je svima jasno i vidljivo i golim okom. U ovim nekada industrijskim gigantima se ne poštuju ni neka ljudska i radnička prava i onda je teško očekivati da neko može poštovati ono što je zapisano u ugovorima vezano za ekologiju i zaštitu životne sredine. Kažem, na žalost, jer tada kada smo upozoravali da je potpuno realno sagledati situaciju i precizno definisati neke stvari i moram podsjetiti da smo i tada bili protivnici ekonomskog razvoja. evo
Danas se ekologija i životna sredina svugdje posmatraju kroz ekonomske parametre, i oni koji smatraju da su ekolozi protivnici ekonomskog razvoja zapravo ne razumiju...
RSE: Jedna od crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori je termoelektrana u Pljevljima. Da li je možda, u međuvremenu, situacija poboljšana?
Pajović: Na žalost, nije i to su te posljedice upavo nepoštovanja dogovorenih stvari bilo da se radi o novim investitorima kao što je slučaj sa Željezarom, gdje smo već trebali mati kompletnu drugačiju ekološku sliku, ali tamo ne samo da nemamo drugačiju ekonomsku sliku već imamo i ekonomsku i radničku i socijalnu zbog svih tih stvari sa temoelektranom u Pljevljima gdje nemate poštovanja čak ni tih osnovnih minimalnih standarda iz oblasti zaštite životne sredine i kao posljedicu takve nebrige koja traje već više decenija već sada imamo ogromne ekonomske štete jer su Pljevlja grad koji ima limitiranu mogućnost za bilo kakvim drugim razvojem bez obzira na neke druge prirodne resurse i mogućnost za razvoj turizma, mogućnost za razvoj poljoprivrede i sve ostalo i dalje imate taj trend depopulacije stanovništva, tačnije iseljavanje jer ekološki uslovi diktiraju i neke druge ekonomske uslove i na kraju imamo to da su Pljevlja tipičan industrijski grad sa ogromnim stepenom zagađenja što nije dobro. To samo treba posmatrati kroz ekonomsku komponentu jer sva ta zagađenja već sada i građane i državu Crnu Goru jako puno koštaju, treba razmisliti o tome da ti ljudi idu u druga mjesta da traže poslove, a na samom području postoje ogromni potencijali koji su u potpunosti ne iskorišćeni i sa takvom politikom zaštite životne sredine imaćete i dalje nagomilavanje još većih šteta i dalji trend iseljavanja iz tog područja, što je opet posljedica nabrige za zaštitu životne sredine ili ne ispunjavanje standarda u ovoj oblasti.
RSE: U regionu se, s vremena na vrijeme, aktuelizuje tema nuklearnih elektrana. Prvo su počele da se pominju u Albaniji koje bi se gradile u saradnji sa Italijom, a potom i u Srbiji kao projektu koji bi eventulano bio realizovan sa Rusima. Ako se sa tim krene, da li Crna Gora uopšte moža da ostane izvan ovih projekata i da li uopšte treba da ostane izvan?
Pajović: Ja, kao čovjek koji se bavi zaštitom životne sredine, ću poći od toga da ti projekti neće početi iz prostog razloga što svi znano da uvijek postoje energetski lobiji koji diktiranu energetsku politiku baš kao što se pokušava diktirati i politika korišćenja hidro petencijala tako i u svijetu pa i u regionu postoji mogućnost i želja pojedinih energetskih lobija da jedan izuzetno profitabilan posao nađe svjetlost dana. Tačno je da je ta priča pokrenuta, ali je isto tako tačno da u većini zemalja imate jedno ogromno protivljenje javnog mnjenja, a nijesam baš siguran ni da političke strukture gledaju blagonaklono ka tome. Ipak ne mislim da treba ići u projekat nuklearizacije cijele jugoistične Evrope i samog Balkana. Već postoji jedne nuklearna elektrana "Krško" i još jedna u Bugarskoj koja je u međuvremenu zatvorena zbog neispunjavanja standarda i mislim da se generalno problem energetskog deficita može i mora rješavati na mnoge druge načine. Naravno, to je sada za jednu širu diskusiju, međutim, vrijeme i praksa će ipak pokazati da mogućnost makar u energetskom smislu neće biti u nuklearnoj energiji i makar ne do one mjere dok se ne nađe ono što je najveći problem kod nuklearne energije a to je radionuklearni otpad koji predstavlja ogromnu potencijalnu opasnost, uz rizičnosti i mogućnosti. Ali kada to ostavimo na stranu jer znamo da je do sada u svijetu bilo dva velika nuklearna incidenta, problem otpada je definitivno najveći problem kod ovog vida energije i zbog toga je apsolutno neprihvatljiv jer iako se taj otpad neće deponovati na teritoriji okolnih zemalja on se negdje mora deponovati i njegov period poluraspada je stotinama godina. Tako da je ovo i poruka nuklearnim lobistima da prije svega rade na mogućnosti reciklaže toga otpada i kada budemo imali mnogo sigurnije rješenje sasvim sigurno će javno mnjenje biti mnogo više naklonjeno. Ovako, kako sada stvari stoje, mislim da budućnost nije u nuklearnoj energiji već u nekim drugim neiscrpnim i ono što se kaže potpuno vječnim izvorima energije koji su svima dostupni. Naravno, pitanje je vremena, tehnologije kada će se staviti u puni pogon i kada će moći zamijeniti sada već u potpunosti prevaziđene vidove proizvodnje električne energije, u koje svakako smatram i korišćenje hidro potencijala na onaj način kako je to planirala da to radi Crna Gora u budućem periodu