Udruženje BH novinari je prije nekoliko dana, zajedno sa zvaničnicima sindikata iz medijskih kuća, uputilo upozorenje u vezi sa namjerom Federalne Vlade da nagovori parlamentarce da se odreknu uticaja na promjenu Statuta Federalne radio televizije i stvar prepuste tamošnjem Upravnom odboru. Ova namjera nekako je u istom nivou kao i način na koji su izvršene promjene Statuta Javnog servisa BHRT i korespondira sa nastojanjem nekih političkih partija da potpuno preuzmu kontrolu nad medijima, o čemu razgovaramo sa Borkom Rudić, generalnom sekretarkom Udruženja.
Rudić: BH novinari i sindikat grafičara, izdavača i medijskih radnika, reagirali su zbog činjenice da je Upravni odbor, odnosno menadžment BHRT-a, iskoristio svoje mogućnosti i od Vlade Federacije su dobili odluku po kojoj treba promijeniti Statut Federalne televizije na način da Upravni odbor te televizije ima potpune ovlasti nad donošenjem i izmjenama Statuta, dakle najvažnijeg pravnog akta u ovom javnom mediju. To je proces ili postupak sličan onome što se događa u BHRT-u, dakle pokušava se postojeći zakonski okvir iskoristiti za dodatne pritiske na uredničku politiku i menadžment u javnim servisima, kako bi se osigurao politički uticaj određenih stranka na rad tih javnih emitera.
Rudić: Ono što je Federalna vlada donijela u obrazloženju svoga prijedloga Parlamentu Federacije da promijeni Zakon o javnoj radio televiziji, koji će osigurati da Upravni odbor Federalne radio televizije može vršiti sve izmjene u Statutu tog javnog medija, a da ne pita osnivača, zapravo su utemeljeni na postojećem zakonu krovne javne radio televizije u BiH. U tom Statutu, dakle Statutu BHRT-a, postoji mogućnost da Upravni odbor vrši izmjene Statuta na način da ne pita osnivače, dakle Parlament. Zapravo Federalna vlada je na neki način imala zakonski osnov da uradi te izmjene. Obzirom na iskustvo sa BHRT-om i na činjenicu da je Upravni odbor kroz izmjene Statuta pokušao da sebi, osim upravljačke funkcije, prigrabi i uticaj na uredničku politiku i na rad menadžmenta, taj cijeli proces se ne može odvijati u tom pravcu. Zbog toga su reagirali iz misije OSCA i mnogih međunarodnih organizacija ovdje u Bosni i Hercegovini, smatrajući da bi izmjene Statuta, kako ih je predložio odbor BHRT-a, zapravo uticale i na uredničku politiku i to bi na neki način bio kraj javnih servisa i to bi postali javni mediji stranaka koje su trenutno na vlasti.
Onaj ko je predlagao Zakon o javnom servisu je imao dobre namjere u smislu potpunog povjerenja u profesionalni pristup članova Upravnog odbora. Mi smo sada svjedoci da imamo uskostranački pristup ljudi u rješavanju problema koji se pojavljuju u okviru javnih servisa i zbog toga je ovaj prijedlog Vlade Federacije još jedan pokušaj da se ovlada Federalnom radio televizijom.
Faza koja liči na početak devedesetih
Rudić: To je druga strana cijele ove odluke. Prošle godine u maju 2010. godine, Upravni odbor i menadžment Federalne radio televizije su povukli iz parlamentarne procedure Statut Federalne radio televizije. Od tada, taj javni medij zapravo funkcionira bez važećeg pravnog akta. Najvišeg pravnog akta.
U međuvremenu su se desile promjene sistematizacije radnih mjesta, organizacione strukture Federalne radio televizije i u tim promjenama se desilo da je ukinut Sektor informativnog programa, što je potpuno neshvatljivo za jedan javni medij, koji zapravo treba da se bazira na informativnom program i to je ključni sadržaj javnog servisa, dakle servisa koji treba da informira sve građane i da bude na usluzi svim građanima Federacije BiH ili kompletne Bosne i Hercegovine jer oni imaju dozvolu za pokrivanje cijele BiH. To je druga strana priče i sve te promjene koje su se u međuvremenu desile, a koje mogu imati poguban značaj za budućnost Federalne radio televizije kao javnog servisa se sada pokušavaju na neki način uklopiti u ove nove izmjene Statuta.
Ne znam ni jednu pravnu mogućnost da se retroaktivno prihvate neke izmjene i da se retroaktivno primjenjuje Zakon, ali obzirom na brojna iznenađenja koja nam priređuju oni koji su na vlasti, kada je riječ o medijskim slobodama, potpuno sam ubijeđena da su i ove promjene Statuta motivirane činjenicom da se pokušava sve ono što je urađeno u okviru promjena na FTV-u od prošle godine do sada na neki način legalizirati kroz ove predložene promjene Statuta.
Rudić: Očekujem da će takva reakcija biti i kada je riječ o prijedlogu Vlade Federacije BiH za izmjene Zakona o javnoj radio televiziji, koje se konkretno odnose na ovlasti nad donošenjem Statuta i mjenjanjem Statuta Federalne radio televizije. Istina, mislim da se čeka odluka Parlamenta i da se sada vode neke diplomatske aktivnosti u vezi sa tim. Mi smo pisali zastupnicima u oba doma Parlamenta FBiH, tražeći od njih da odbace Vladin prijedlog jer ono što smatram da je u interesu svakog zastupnika koji sjedi i u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH i u Domu naroda jeste da imamo profesionalan medijski servis na nivou Federacije BiH i da taj servis služi svim građanima BiH, da podjednako u programu tog javnog servisa particiraju sve političke partije u BiH, a posebno sve političke partije koje imaju svoje predstavnike u Parlamentu FBiH.
Iskreno se nadam da ove promjene neće proći u Parlamentu i da će biti dovoljno pameti i razuma koji će glasati protiv rješenja koja su možda potrebna sadašnjoj vlasti, političarima koji sada obnašaju vlast, ali bojim se da ulazimo u jedno vrlo loše razdoblje ukoliko će svaka vlast, ili ukoliko ćemo svake četiri godine mijenjati pravna akta javnih servisa, ovisno o potrebama i interesima stranaka na vlasti.
Rudić: Bojim se da je to upravo na sceni kod nas i da upravo u svim tim političkim dogovorima oko formiranja vlasti mediji nekako dođu kao dodatni argument ili dodatno sredstvo pregovora sa određenim političkim partijama. U sarajevskim kuloarima se priča kako već postoji neka politička podjela između stranaka na vlasti, kad je riječ o javnim servisima i da je to gotovo završen proces. Samo se još čeka šta će se desiti sa zahtjevima dva HDZ-a i jednog broja hrvatskih političara u BiH za formiranje kanala na hrvatskom jeziku, dakle tog nekog četvrtog kanala. Nedavno je visoki predstavnik čak rekao javno da je u pregovorima sa HDZ-om BiH bilo riječi i o uspostavljanju tog četvrtog kanala. Istina visoki predstavnik je rekao da je to još samo u sferi dogovora, ali ja se bojim da postoje takve političke opcije, čak bi se usudila reći interes je nekih međunarodnih organizacija u BiH koje zarad interesa formiranja vlasti mogu sebi dozvoliti i taj luksuz da dozvole formiranje nacionalnih kanala, da se zapravo javni mediji pretvore u nacionalne medije i da imamo onu situaciju koja je bila 1992. godine u BiH.
Moram podsjetiti da je 1991. i 1992. bilo ljudi koji su se suprotstavili totalnom razaranju tadašnje Radio televizije Sarajevo i poslije toga Radio televizije BiH, dakle nije u potpunosti uspjela ta nacionalna podjela javnog medija. Bojim se da sad ulazimo u fazu koja toliko liči na onu iz 1991. i 1992. da se ja zapravo iskreno bojim šta će se na koncu desiti.
RSE: Već dugo kod nas traju priče o statutarnim nejasnoćama ovog sistema javnih servisa. Unatoč očekivanju da se ovaj čitav sistem postavi na noge, a statuti usaglase sa Evropskim standardima, neki potezi svjedoče da sve ide nekim suprotnim tokom. Neki dan su Društvo BH novinari i medijski sindikat morali ponovo intervenisati, ali zbog Statuta Federalne radio televizije. O čemu se zapravo radi?
Mi smo sada svjedoci da imamo uskostranački pristup ljudi u rješavanju problema koji se pojavljuju u okviru javnih servisa.
RSE: Ukoliko sam dobro razumio, u odlukama Federalnog statuta, smatra se da je to pokušaj dvostrukog razvlašćivanja, da se Federalna Televizija otima i javnosti i njenim zaposlenicima?
Rudić: Ono što je Federalna vlada donijela u obrazloženju svoga prijedloga Parlamentu Federacije da promijeni Zakon o javnoj radio televiziji, koji će osigurati da Upravni odbor Federalne radio televizije može vršiti sve izmjene u Statutu tog javnog medija, a da ne pita osnivača, zapravo su utemeljeni na postojećem zakonu krovne javne radio televizije u BiH. U tom Statutu, dakle Statutu BHRT-a, postoji mogućnost da Upravni odbor vrši izmjene Statuta na način da ne pita osnivače, dakle Parlament. Zapravo Federalna vlada je na neki način imala zakonski osnov da uradi te izmjene. Obzirom na iskustvo sa BHRT-om i na činjenicu da je Upravni odbor kroz izmjene Statuta pokušao da sebi, osim upravljačke funkcije, prigrabi i uticaj na uredničku politiku i na rad menadžmenta, taj cijeli proces se ne može odvijati u tom pravcu. Zbog toga su reagirali iz misije OSCA i mnogih međunarodnih organizacija ovdje u Bosni i Hercegovini, smatrajući da bi izmjene Statuta, kako ih je predložio odbor BHRT-a, zapravo uticale i na uredničku politiku i to bi na neki način bio kraj javnih servisa i to bi postali javni mediji stranaka koje su trenutno na vlasti.
Onaj ko je predlagao Zakon o javnom servisu je imao dobre namjere u smislu potpunog povjerenja u profesionalni pristup članova Upravnog odbora. Mi smo sada svjedoci da imamo uskostranački pristup ljudi u rješavanju problema koji se pojavljuju u okviru javnih servisa i zbog toga je ovaj prijedlog Vlade Federacije još jedan pokušaj da se ovlada Federalnom radio televizijom.
Faza koja liči na početak devedesetih
RSE: Tu se radi o pokušaju da se retroaktivno legalizuju neki potezi koje je taj Upravni odbor i menadžment uradio.
Rudić: To je druga strana cijele ove odluke. Prošle godine u maju 2010. godine, Upravni odbor i menadžment Federalne radio televizije su povukli iz parlamentarne procedure Statut Federalne radio televizije. Od tada, taj javni medij zapravo funkcionira bez važećeg pravnog akta. Najvišeg pravnog akta.
U međuvremenu su se desile promjene sistematizacije radnih mjesta, organizacione strukture Federalne radio televizije i u tim promjenama se desilo da je ukinut Sektor informativnog programa, što je potpuno neshvatljivo za jedan javni medij, koji zapravo treba da se bazira na informativnom program i to je ključni sadržaj javnog servisa, dakle servisa koji treba da informira sve građane i da bude na usluzi svim građanima Federacije BiH ili kompletne Bosne i Hercegovine jer oni imaju dozvolu za pokrivanje cijele BiH. To je druga strana priče i sve te promjene koje su se u međuvremenu desile, a koje mogu imati poguban značaj za budućnost Federalne radio televizije kao javnog servisa se sada pokušavaju na neki način uklopiti u ove nove izmjene Statuta.
Ne znam ni jednu pravnu mogućnost da se retroaktivno prihvate neke izmjene i da se retroaktivno primjenjuje Zakon, ali obzirom na brojna iznenađenja koja nam priređuju oni koji su na vlasti, kada je riječ o medijskim slobodama, potpuno sam ubijeđena da su i ove promjene Statuta motivirane činjenicom da se pokušava sve ono što je urađeno u okviru promjena na FTV-u od prošle godine do sada na neki način legalizirati kroz ove predložene promjene Statuta.
RSE: Upravni odbor BHRT-a je zapravo sve ovo što Vlada sada nudi i Upravnom odboru Federalne radio televizije sam sebi već uzeo, i napravio prijedlog Statuta mimo znanja i mimo odluka i menadžmenta i sindikata tamošnjih zaposlenika. Međutim, uslijedila je veoma oštra, rekao bih, cjelovita reakcija i međunarodnih i domaćih faktora i naravno unutarnjih snaga, zaposlenika i menadžera.
Bojim se da ulazimo u jedno vrlo loše razdoblje ukoliko će svaka vlast mijenjati pravna akta javnih servisa, ovisno o potrebama i interesima stranaka na vlasti.
Iskreno se nadam da ove promjene neće proći u Parlamentu i da će biti dovoljno pameti i razuma koji će glasati protiv rješenja koja su možda potrebna sadašnjoj vlasti, političarima koji sada obnašaju vlast, ali bojim se da ulazimo u jedno vrlo loše razdoblje ukoliko će svaka vlast, ili ukoliko ćemo svake četiri godine mijenjati pravna akta javnih servisa, ovisno o potrebama i interesima stranaka na vlasti.
RSE: Očigledno da državne institucije kojih imamo i nemamo pokazuju premalo interesa ili interesovanja da rade bilo koji svoj posao a kamoli ovaj. To je onda prostor da ove interesne grupe, i ideološke i kriminalne ili bilo kakve, nametnu, da uzmu svoj dio. Zapravo da potpuno preuzmu sistem javnog informisanja.
Rudić: Bojim se da je to upravo na sceni kod nas i da upravo u svim tim političkim dogovorima oko formiranja vlasti mediji nekako dođu kao dodatni argument ili dodatno sredstvo pregovora sa određenim političkim partijama. U sarajevskim kuloarima se priča kako već postoji neka politička podjela između stranaka na vlasti, kad je riječ o javnim servisima i da je to gotovo završen proces. Samo se još čeka šta će se desiti sa zahtjevima dva HDZ-a i jednog broja hrvatskih političara u BiH za formiranje kanala na hrvatskom jeziku, dakle tog nekog četvrtog kanala. Nedavno je visoki predstavnik čak rekao javno da je u pregovorima sa HDZ-om BiH bilo riječi i o uspostavljanju tog četvrtog kanala. Istina visoki predstavnik je rekao da je to još samo u sferi dogovora, ali ja se bojim da postoje takve političke opcije, čak bi se usudila reći interes je nekih međunarodnih organizacija u BiH koje zarad interesa formiranja vlasti mogu sebi dozvoliti i taj luksuz da dozvole formiranje nacionalnih kanala, da se zapravo javni mediji pretvore u nacionalne medije i da imamo onu situaciju koja je bila 1992. godine u BiH.
Moram podsjetiti da je 1991. i 1992. bilo ljudi koji su se suprotstavili totalnom razaranju tadašnje Radio televizije Sarajevo i poslije toga Radio televizije BiH, dakle nije u potpunosti uspjela ta nacionalna podjela javnog medija. Bojim se da sad ulazimo u fazu koja toliko liči na onu iz 1991. i 1992. da se ja zapravo iskreno bojim šta će se na koncu desiti.