RSE: Gospodine Brkoviću, na samom smo pragu parlamentarnih izbora zakazanih za kraj ovog mjeseca. Iako dio opozicije i analitičara tvrdi da se radi o odsudnom trenutku, ova se kampanja čini veoma mlakom, čak dosadnom. Da li imate utisak da je zaista tako ili iza kulisa imamo neku sasvim drugu dinamiku?
Brković: Čini mi se da jeste, da zaista spada u određenom smislu, u neuobičajeno mlake kampanje za ove naše stadarde i za onaj neki nivo strasti koji se medijski koristi u takvim prilikama posljednih godina ovdje u Crnoj Gori. Opet, čini mi se da ta neka priča da je posljednji čas i tako dalje to je nešto što stalno slušamo i u tom smislu, a to jeste problem politike i političara, vrlo često takve neke izjave bivaju develvirane jer vi to stalno ponavljate od prilike do prilike i postoji neki suprotan efekat da ljudi jednako počnu zapravo da vjeruju da ništa više nije ni presudno ni istorijsko ni toliko bitno tako da mi se čini da je ovo po mnogo čemu jedna od tipičnih crnogorskih kampanja sa tom jednom čitavom mašinerijom koja stoji na raspolaganju DPS-u sa mnogo različitih načina na koji se na ljude vrši pritisak povodom tih izbora sa nekim ne mnogo proširenom spektru manipulaciju u odnosu na sve ono što smo već naviknuti kada je priča o ovakvim prilikama u Crnoj Gori.
RSE: Uprkos nekim naporima da konstituiše jedinstvenu listu opozicija je na izbore krenula u više kolona, praktično ih je teško prebrojati. Došlo je i do rascjepa u opozicionim partijama. Kako vama djeluje stanje u crnogorskoj opoziciji i što mislite o prognozama koje potenciraju čak i pojedini opozicioni lideri da je moguć uspjeh tih stranaka na izborima sveden na minimum?
Imate značajnu opoziciju koja na jedan potpuno iracionalan način osporava neke najosnovnije stvari u Crnoj Gori, uključujući državni koncept i tako dalje. Time upravo ide na ruku DPS-u koji sebe stalno predstavlja kao nekakvog licenciranog čuvara nekih demokratskih, emancipatorskih itd. tekovina i sa tom centralnom, sa tom osnovnom manipulacijom očito da to njima prolazi i da imaju opoziciju koja im što bi se reklo fudbalskim rječnikom, uvijek savršeno centrira za postizanje golova. Tako da je riječ o nekoj vrsti simbioze i iza toga stoji neka poslovna logika, ja to ne znam, mene to ne zanima, je nijesam čovjek koji se bavi politikom. Ja sam neko ko gleda sa strane, neko ko je pisac, neko ko je po privatnom uvjerenju anarhista i mene prije svega tu zanima ta manipulativna dimenzija. To je ono što je najniže, ono što je najnedostojnije, a to je dakle u Crnoj Gori za ozbiljno proučavanje fenomen.
RSE: Na prethodnim izborima nezavisni medji, pojedinci dali su otvorenu podršku partiji, evo, sada ne imenujem ovoga puta, vjerovano se zacrtavala taj takozvani treći put. Ovoga puta na ovim izborima izbor je znatno sužen.
Brković: Jeste i čini mi se da na neki način i cijela ta akcija usitnjavanja opozicije i čitava ta na kraju ne znam ni sam koliko već listi će se pojaviti na izborima, ovaj srpski blok je u nekim pet, šest cjelina razgrađen. Opet taj neki, ono što se nazivalo treći put ili iluzije trećeg puta se zapravo savršeno uklopilo u tu neku manipulativnu matricu koja nam je od ranije poznata tako da je moram reći da se ja nadam da neće sve biti kako izgleda u ovom anketama i u ovim pakovanjima javnog mnjenja kako funkcionišu u Crnoj Gori, međutim, niti vidim energiju, strast i sve ono što j e potrebno da se neke stvari promjene. Ja vjerujem u promjene u Crnoj Gori, znam i svjestan sam koliko su neophodne, međutim, čini mi se da još uvijek ova vladajuća garnitura koja je ove izbore i zakazala na taj način da ne bi to neko dejstvo krize koje se očekuje u narednom periodu naprosto da bi to poništili, smanjili efekat toga jer će oni iza sebe imati vjerovatno na ovaj ili onaj način dobijene izbora, a Crna Gora će da nastavi da tone u tu nekakvu najpogrešniju moguću matricu nekakvog varakanja sa Evropom, nekakvog varakanja sa svojim građanima, naprosto, čini mi se da se ništa ne mijenja i da je na najgori mogući način u pitanju jedna rđava, beskonačna nepromjenljivost. To je ono što je najgore za Crnu Goru jer DPS je partija, to se pokazalo bez obzira što je u jednom trenutku savremene crnogorske istorije, koja je imala neku vrstu emancipatorske pozicije u smislu tog državotvornog pregnuća, ali to je partija koja nija smatrala da treba mijenjati svijest ljudi. Oni su uvijek smatrali da treba kupovati ljudi i iz te pozicije se precizno vidi njihov način na koji oni funkcionišu.
RSE: Stvari su sve očiglednije. Stara sumnja u kupovinu ličnih karata, pa kako su mediji pisali pritisci direktora, pritiskivanje nastavnika.
Brković: Pogledajte šta se radi po školama.
RSE: Neki su mehanizmi ogoljeni, ali uprkos tome i dalje je malo onih spremnih da istupe i stanu u odbranu svog ličnog i profesionalnog integriteta.
Brković: I toga je uvijek bilo malo u Crnoj Gori, to je problem i crnogorske istorije koja je u principu tih nekoliko političkih tradicija koje možemo da detektujemo u crnogorskoj prošlosti nijedna od njih nije demokratska. To je uvijek bila neka vrsta apsolutističkih ili klerikalnih ili gospodarskih tradicija, ali tu nema ni riječi o demokratiji. Slično je i sada kada pogledate kako se ponašaju neki segmenti poput školstva ili poput pravosuđa. Zapravo, ovdje pravosuđe funkcioniše samo kao jedan servis za održavanje nekih ličnih kultova i nekih pozicija za zastrašivanje onih koji misle svojom glavom. Činjenica je da sve to je nemoguće bilo kakvim kozmetičkim radovima promijeniti, radi se o tome da je Crnoj Gori zaista pogrebna temeljna promjena, međutim, moram reći da izuzev tog nekog spektra nezavisnih intelektualaca, slobodnih medija, slobodnomislećih mladih ljudi ja ne vidim nikakvu političku organizacija koja na pravi način zastupa jedno takvo uvjerenje da je protrebno više od nekakvih kozmetičkih radova, potrebno je jedno temeljno preoblikovanje i redefinisanje Crne Gore.
RSE: Mnogi vjeruju i tvrde, a i sami ste to pomenuli u svom zadnjem odgovoru, da je vlast krenula sa zloupotrebom legalnih mehanizama instututa kako bi zatvorila usta neistomišljenicima, tako je protumačen u poziv na saslušanje koje je državnog tužilaštvo nedavno uručilo univerzitetskom profesoru Milanu Popoviću nakon objavljivanja njegovog autorskog teksta - Revolucionar, u Vijestima, u kome iznosi indicije povezanosti premijera Mila Đukanovića sa organizovanim kriminalom, koliko je to izražen vid pritiska?
Brković: To je vrlo izražen vid pritiska. Milan Popović je jedan od najžešćih kritičara. Neko ko je vrlo konsekventan u toj svojoj poziciji, ko je bez ostatka u tome u odnosu na neki raniji front da se to osipa, da su mnogi od intelektualaca koji su sebe legitimisali u nekom ranijem periodu kao kritičke intelektualce vrlo spremno prešli u neku formu služenja toj javnoj paradigmi oličenoj u DPS-a u Crnoj Gori. Međutim, to je ono što vam kažem, pravosuđe funkcioniše kao samo jedan servis, jedan mehanizam za pritisak na slobodnomislieće ljude. 'Ajte, molim vas, zamislite da univerzitetskog profesora, ozbiljnog čovjeka koji je objavio desetine knjiga, stotine tekstova kolumni, neko ko je jedan od najomiljenijih profesora među mlađim ljudima u Crnoj Gori sada ga vi zovete da vam on obrazlaže teze iz svog teksta koje su u suštini poznate svima u Crnoj Gori. Crna Gora je neanonimmo društvo, tako da sve ono što oni rada te manipulacije vjerovatno bi bile lakše izvodljive u nekom anonimnom društvu, modernijem i tako dalje, ali Crna Gora je neanonimno društvo. Ovdje se sve zna za par sati. Tako da je ta neka pozicija DPS-a koji radi sve to, ne sam DPS-a nego kartela koji radi te neke sive eminencije, DPS je samo jedan od sredstva tog kruga da drži Crnu Goru zarobljenu u poziciji jedne države zarobljenog uma, da upotrijebim onaj termin Česlava Miloša.
RSE: Potez tužilaštva je ipak ovoga puta imao kontraefekat. Roman "Oklop" Milana Popovića, koji je kombinacija realnih događaja, fikcije i političko društvene analize čiji ste vi bili redaktor, planuo već u dva sata prodaje. Šta vam to govori?
Brković: Jeste. U četvrtak će da ide novi tiraž. To govori o tome da je mnogo više onih ljudi koji su svjesni, to su one kategorije koje sam pominjao ranije i nezavisni intelektualci i mladi ljudi, većina ljudi koja je tog dana kupila roman su bili mladi ljudi koji imaju potrebu da odbiju neku vrstu poslušnosti, pristajanja, mladi ljudi koji su uvijek svjestni tog nekog erosa nepristajanja, erosa pobune. To je ono što je suština i u tom smislu je Popovićev roman vrlo zanimljiv fenomen. Ne znam da li ste uspjeli da pročitate roman, ali vidjećete da to nimalo nije neka jednodimenzionalna politička priča ovog ili onog tipa, ne tu imate i psihološki roman, imate i ljubavnu priču i jednu postavljenu društvenu kritičku dimenziju tako da u tom smislu i taj roman i uopšte njegova sudbina jeste jedan indikator nekakve normalne Crne Gore, odnosno druge Crne Gore koja makar u kojim gabaritima funkcioniše. To je ono što je bitno i taj roman, a znate da su u Crnoj Gori "Vijesti" ipak list od najvećeg povjerenja, "Vijesti" su jedan od bastiona jedne kritičke misli u odnosu na takvu jednu paradigmu u Crnoj Gori i to jeste sve nešto što daje neku vrstu nade ili prava na optimizam.
RSE: Kada govorite o ovom erosu nepristajanja to do sada baš i nije bilo obilježje mlađe generacije. O tome govori i profesom Milan Popović kroz svoj alterego u romanu gdje kaže da osjeća čak i prezir prema tome. Mislite li da se to mijenja?
Brković: Mislim da se mijenja, uostalom i sudbina tog romana i sve to jeste indikacija te neke vrste promjene jer znate onu lijepu i staru poslovicu, ja sam čuo da je prepisuju Linkolnu - Sve ljude možete varati neko vrijeme, neke ljude možete varati sve vrijeme, ali nikako ne možete sve ljude varati sve vrijeme - i to je, čini mi se, da to kao neki aksiom političkog djelovanja mora profunkcionisati u Crnoj Gori.