Akbar Ayazi, direktor afganistanskog programa Radija Slobodna Evropa, po povratku iz Kabula za naš program govori o trenutnoj situaciji u Afganistanu
RSE: Afganistanci su glasali na predsjedničkim izborima – ali još se ne zna ko će biti naredni afganistanski predsjednik?
Ayazi: Da, mi još ne znamo ko će biti naredni afganistanski predsjednik. Do četvrtka poslijepodne prebrojano je 17 posto glasova. Karzai vodi sa 42 procenta a njegov glavni oponent Abdualh Abdulah, bivši ministar spoljnih poslova ima 35 procenata. Znači ovo su procenti na osnovu 17 posto prebrojanih glasova.
RSE: Agencije javljaju da najnoviji susret dosadašnjeg predsjednika Karzaija i američkog izaslanika Ričarda Holbruka nije protekao bez nesporazuma. Šta vaši novinari o tome javljaju?
Ayazi: Ne, naši novinari ne znaju ništa o tome, to javljaju strane agencije pozivajući se na američke diplomatske izvore. Ali moguće je da je bilo riječi o izbornim prevarama, ali detalje iz tog susreta ne znamo.
Ljudi su shvatili važnost izbora
RSE: Teško je zamisliti kako je moguće uspostaviti neke demokratske institucije bez elementarne sigurnosti. Izbori u Afganistanu su u tom pogledu bili veliki izazov?
Ayazi: Apsolutno, to je bio izazov. Kada imate u vidu trideset godina rata, sve što je počelo sa sovjetskom invazijom, pa ratovi koji su slijedili, promjene vlasti koje su se odvijale uz pomoć kalašnjikova i sile, vidjeti ljude da izlaze na birališta i glasaju za onog koga žele vidjeti na mjestu predsjednika, na mjestu lidera, to je veliki korak za ljude u Afganistanu. Ali bezbjednost je i dalje problem, Talibani su pravili sve moguće opstrukcije, zato je i izlazak na izbore bio loš. Malo je ljudi izašlo da glasa, ali sama činjenica da smo imali izbore, da su ljudi ipak prihvatili taj proces je vrlo značajan za ljude u Afganistanu.
RSE: Da li je na biračkim mjesitma bilo žena?
Ayazi: Tu imamo problem. Jako je mali bio izlazak žena na izbore. Mislim da je 15 ili najviše 20 odsto od ukupnog broja žena koje imaju pravo glasa izašlo na izbore. To će svakako uvjecati na ishod. Prijetnje su glavni razlog.
RSE: Mi svakodnevno izvještavamo o bombaškim napadima i o žrtvama tih napada, šta je zapostavljeno u novinarskim izvještajima, šta je za vas značajna afganistanska priča koje nema u medijima?
Ayazi: Razvoj. Povratak života na ulice. Afganistan je prošao kroz te godine rata koje su uništile civilnu strukturu života, puteve, škole, bolnice. Gotovo da ništa od infrastrukture nije ostalo nerazrušeno, ali kako često putujem u Kabul svaki put se iznenadim koliko se život normalizuje. Izgrađeni su putevi, otvorene su škole, ali jedan bombaški napad sve to baci u sjenu. Vidljive su i neke demokratske promjene, napredak u slobodi govora, ljudi se osjećaju slobodnijim da iskažu svoje mišljenje. Mnogo institucije su rekonstruisane i obnovljene. Ali znate prirodu modernih medija, nasilje uvijek dobija mjesto na naslovnici i nema izvještaja o obnovljanju civilnog života.
RSE: Da li je situacija u tom pogledu bolja u Kabulu u odnosu na ostatak zemlje?
Ayazi: Pa, to je djelimično tačno. U Kabulu postoje mirni periodi, dvije ili tri sedmice nema eksplozija ni nasilja. Recimo, šest mjeseci pred izbore nije bilo bombaških napada, ali je jedan taakv napad sa tragičnim posljedicama i sa mnogo žrtava izveden upravo uoči izbora. U relativnom smislu Kabul je siguniji u odnosu na južni i istočni dio zemlje, ali u centralnom i sjevernom dijelu Afganistana ima gradova u kojima je život normalizovan, ni o tome nema izvještaja u stranim medijima.
Američki utijecaj je za sada potreban
RSE: Kako vidite američku ulogu u Afganistanu?
Ayazi: Amerikanci imaju stotine hiljada vojnika u Afganistanu, medjunarodna zajednica ima stotine hiljada vojnika i oni imaju interes i važna im je politička scena u Afganistanu jer je i politika faktor sigurnosti stranih vojnih snaga. Da nema političkog interesa ne bi došlo ni do oštre razmijene riječi između Holbruka i Karzaija, o kojoj smo govorili. SAD mogu imati značajnu ulogu ne samo u dostizanju mira, što je najvažniji cilj, već i u razvoju zemlje. Američki utjecaj je snažan i zasada potreban.
RSE: Kada je riječ o Pakistanu i budućoj ulozi u regiji, da li to vidite kao dio problema ili kao dio rješenja
Ayazi: To će u velikoj mjeri zavisiti od toga kako će se razvija ti vojna akcija Pakistana na sjeveru u dijelu naseljenom Paštunima, uz značajno prisustvo Talibana. Ako oni uspiju preuzeti kontrolu i stabilizuju to granično područje, onda će Pakistan svakako biti dio rješenja. Problem Pakistana je što nema snažnu civilnu vlast koja može na efektivan način upravljati svakim dijelom zemlje. Zato događaji mogu krenuti ovim ili onim smjerom, teško je bilo šta predvidjeti sa sigurnošću. Mnogo će zavisiti i od Pakistana i od međunarodnih snaga i od toga koliko će efikasno biti neutralisan ekstremizam, ne samo talibanskog tipa, već i Al Kaida, jer ne treba zaboraviti da su u tom prostoru ekstremisti sa Bliskog istoka, iz Čečenije ili Uzbekistana, svi oni su u Afganistanu.
RSE: Da li i u kojim okolnostima možete zamisliti kraj rata u Afganistanu?
Ayazi: Afganistanci su se u izvjesnom smislu naviklina rat, naučili su da s njim žive, ali u današnjem svijetu i u današnjim uslovima, to nije tradicionalni rat. To nije rast koji se odvija samo u Afganistanu, jer ima svoje refleksije na cijeli svijet. U vrijeme rata u Bosni vi ste imali mudžahedine koji su došli iz Afganistana i to je bila neka globalizacija rata. Naravno na kraju svakog tunela postoji svjetlo. Ali u ovom slučaju mnogo će zavisiti od međunarodne zajednice. Ja ne znak kakva bi to strategija trebala da bude, ali rat koji se tiče cijelog svijeta. Traži zajedničku akciju.
RSE: Kada je riječ o Bin Ladinu ' da li smatrate da se on krije negdje u Afganistanu ili mislite da on više nije živ.
Ayazi: To je svakako pitanje koje zahtiejva znanje nekog obavještajca, a ja nemam svoje obavještajce. Ali vidjeli smo da se s vremena na vrijeme pojavi neki video i mnogi od tih snimaka su proglašeni autentičnim. To bi značilo da je živ, ali doista ne vjerujem da je u Afganistanu. Mnogo je vjerovatnije da se nalazi na sjevernoj granici Pakistana, ali mogao bi biti i na Bliskom istoku.
Ayazi: Da, mi još ne znamo ko će biti naredni afganistanski predsjednik. Do četvrtka poslijepodne prebrojano je 17 posto glasova. Karzai vodi sa 42 procenta a njegov glavni oponent Abdualh Abdulah, bivši ministar spoljnih poslova ima 35 procenata. Znači ovo su procenti na osnovu 17 posto prebrojanih glasova.
RSE: Agencije javljaju da najnoviji susret dosadašnjeg predsjednika Karzaija i američkog izaslanika Ričarda Holbruka nije protekao bez nesporazuma. Šta vaši novinari o tome javljaju?
Ayazi: Ne, naši novinari ne znaju ništa o tome, to javljaju strane agencije pozivajući se na američke diplomatske izvore. Ali moguće je da je bilo riječi o izbornim prevarama, ali detalje iz tog susreta ne znamo.
Ljudi su shvatili važnost izbora
RSE: Teško je zamisliti kako je moguće uspostaviti neke demokratske institucije bez elementarne sigurnosti. Izbori u Afganistanu su u tom pogledu bili veliki izazov?
Ayazi: Apsolutno, to je bio izazov. Kada imate u vidu trideset godina rata, sve što je počelo sa sovjetskom invazijom, pa ratovi koji su slijedili, promjene vlasti koje su se odvijale uz pomoć kalašnjikova i sile, vidjeti ljude da izlaze na birališta i glasaju za onog koga žele vidjeti na mjestu predsjednika, na mjestu lidera, to je veliki korak za ljude u Afganistanu. Ali bezbjednost je i dalje problem, Talibani su pravili sve moguće opstrukcije, zato je i izlazak na izbore bio loš. Malo je ljudi izašlo da glasa, ali sama činjenica da smo imali izbore, da su ljudi ipak prihvatili taj proces je vrlo značajan za ljude u Afganistanu.
RSE: Da li je na biračkim mjesitma bilo žena?
Ayazi: Tu imamo problem. Jako je mali bio izlazak žena na izbore. Mislim da je 15 ili najviše 20 odsto od ukupnog broja žena koje imaju pravo glasa izašlo na izbore. To će svakako uvjecati na ishod. Prijetnje su glavni razlog.
RSE: Mi svakodnevno izvještavamo o bombaškim napadima i o žrtvama tih napada, šta je zapostavljeno u novinarskim izvještajima, šta je za vas značajna afganistanska priča koje nema u medijima?
Ayazi: Razvoj. Povratak života na ulice. Afganistan je prošao kroz te godine rata koje su uništile civilnu strukturu života, puteve, škole, bolnice. Gotovo da ništa od infrastrukture nije ostalo nerazrušeno, ali kako često putujem u Kabul svaki put se iznenadim koliko se život normalizuje. Izgrađeni su putevi, otvorene su škole, ali jedan bombaški napad sve to baci u sjenu. Vidljive su i neke demokratske promjene, napredak u slobodi govora, ljudi se osjećaju slobodnijim da iskažu svoje mišljenje. Mnogo institucije su rekonstruisane i obnovljene. Ali znate prirodu modernih medija, nasilje uvijek dobija mjesto na naslovnici i nema izvještaja o obnovljanju civilnog života.
RSE: Da li je situacija u tom pogledu bolja u Kabulu u odnosu na ostatak zemlje?
Ayazi: Pa, to je djelimično tačno. U Kabulu postoje mirni periodi, dvije ili tri sedmice nema eksplozija ni nasilja. Recimo, šest mjeseci pred izbore nije bilo bombaških napada, ali je jedan taakv napad sa tragičnim posljedicama i sa mnogo žrtava izveden upravo uoči izbora. U relativnom smislu Kabul je siguniji u odnosu na južni i istočni dio zemlje, ali u centralnom i sjevernom dijelu Afganistana ima gradova u kojima je život normalizovan, ni o tome nema izvještaja u stranim medijima.
Američki utijecaj je za sada potreban
RSE: Kako vidite američku ulogu u Afganistanu?
Ayazi: Amerikanci imaju stotine hiljada vojnika u Afganistanu, medjunarodna zajednica ima stotine hiljada vojnika i oni imaju interes i važna im je politička scena u Afganistanu jer je i politika faktor sigurnosti stranih vojnih snaga. Da nema političkog interesa ne bi došlo ni do oštre razmijene riječi između Holbruka i Karzaija, o kojoj smo govorili. SAD mogu imati značajnu ulogu ne samo u dostizanju mira, što je najvažniji cilj, već i u razvoju zemlje. Američki utjecaj je snažan i zasada potreban.
RSE: Kada je riječ o Pakistanu i budućoj ulozi u regiji, da li to vidite kao dio problema ili kao dio rješenja
Ayazi: To će u velikoj mjeri zavisiti od toga kako će se razvija ti vojna akcija Pakistana na sjeveru u dijelu naseljenom Paštunima, uz značajno prisustvo Talibana. Ako oni uspiju preuzeti kontrolu i stabilizuju to granično područje, onda će Pakistan svakako biti dio rješenja. Problem Pakistana je što nema snažnu civilnu vlast koja može na efektivan način upravljati svakim dijelom zemlje. Zato događaji mogu krenuti ovim ili onim smjerom, teško je bilo šta predvidjeti sa sigurnošću. Mnogo će zavisiti i od Pakistana i od međunarodnih snaga i od toga koliko će efikasno biti neutralisan ekstremizam, ne samo talibanskog tipa, već i Al Kaida, jer ne treba zaboraviti da su u tom prostoru ekstremisti sa Bliskog istoka, iz Čečenije ili Uzbekistana, svi oni su u Afganistanu.
RSE: Da li i u kojim okolnostima možete zamisliti kraj rata u Afganistanu?
Ayazi: Afganistanci su se u izvjesnom smislu naviklina rat, naučili su da s njim žive, ali u današnjem svijetu i u današnjim uslovima, to nije tradicionalni rat. To nije rast koji se odvija samo u Afganistanu, jer ima svoje refleksije na cijeli svijet. U vrijeme rata u Bosni vi ste imali mudžahedine koji su došli iz Afganistana i to je bila neka globalizacija rata. Naravno na kraju svakog tunela postoji svjetlo. Ali u ovom slučaju mnogo će zavisiti od međunarodne zajednice. Ja ne znak kakva bi to strategija trebala da bude, ali rat koji se tiče cijelog svijeta. Traži zajedničku akciju.
RSE: Kada je riječ o Bin Ladinu ' da li smatrate da se on krije negdje u Afganistanu ili mislite da on više nije živ.
Ayazi: To je svakako pitanje koje zahtiejva znanje nekog obavještajca, a ja nemam svoje obavještajce. Ali vidjeli smo da se s vremena na vrijeme pojavi neki video i mnogi od tih snimaka su proglašeni autentičnim. To bi značilo da je živ, ali doista ne vjerujem da je u Afganistanu. Mnogo je vjerovatnije da se nalazi na sjevernoj granici Pakistana, ali mogao bi biti i na Bliskom istoku.