Prije 13 godina (23. jula 2004.) svečano je otvoren obnovljeni Stari most u Mostaru. Trebalo je skoro sedam godina pripreme i radova da ovo remek-djelo orijentalne arhitekture iz 16. stoljeća, izroni "za one što ga vole", kako kaže popularna pjesma. U Mostaru su u nedelju uveče dodijeljene nagrade "Mostar Peace Connection" za doprinos miru i uspostavi povjerenja i suradnje među ljudima.
Punih 427 godina Stari most je spajao dvije obale Neretve, a onda je u novembru 1993. godine srušen artiljerijskim projektilima sa položaja Hrvatskog vijeća odbrane (HVO). Godinu nakon obnove, Stari most je uvršten na spisak Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Povodom godišnjice obnove čuvenog, bijelog luka nad Neretvom, publicista i novinar, hroničar grada Mostara Zlatko Serdarević kaže da Stari most nije samo građevina.
RSE: Zbog čega je važno da građani i nevladine organizacije obilježavaju godišnjicu obnove Starog mosta, jer zvaničnog protokola godinama nema?
Serdarević: Ono što je karakteristično za mirna vremena je konstrukcija i rekonstrukcija, dok je za rat osnovna karaktristika dekonstrukcija. Izražavam sreću i zadovoljstvo što u Mostaru obilježavamo godišnjicu rekonstrukcije simbola Mostara Starog mosta, a simboli su ono što je veza između materijalnog i duhovnog.
Stari most nije samo građevina, on je simbol a simboli su nešto što je uzvišeno. Tako da mi slavimo konstrukciju i rekonstrukciju. Stari most nije samo arhitekstonska građevima koja je ušla na Listu UNESCO-a, Stari most je umjetničko djelo. Ivo Andrić je lijepo zapisao: "Pred njim čovjek postaje plemenit". Neshvatljivo da je neko mogao stati pred umjetničko djelo i uništiti ga.
RSE: Stari most je nekada zamišljen tako da spoji dvije obale Neretve, ali i da povezuje ljude. Koliko se tome danas pridaje pažnje?
Serdarević: Mi pokazujemo veliko razumijevanje i želju da se ponovo uspostave pokidane veze između svih naroda. Stari most upravo tu funkciju vrši. Istina, trebat će mnogo vremena, ali smatram da je i do sada, učinio mnogo na pomirenju građana u Mostaru, odnosno svih naroda i nacija.
Ovaj događaj ja doživljavam kao trijumf razuma, trijumf kozmopolitizma, trijumf svega onoga što karakteriše savremenog čovjeka koji baštini evropske tradicije, ne zanemarujući svoje. Ovaj datum je istorijski u novijoj istoriji grada Mostara. Ponosan sam što sam dio programa Centra za mir i multietničku saradnju koji je u nedelju uveče priređen u Mostaru, dodjeljujući tradicionalne nagrade "Mostar Peace Connection" uglednim ljudima koji su pomogli da se Stari most ponovo izgradi, svjesni koliko on znači u procesima pomirenja.
RSE: Šta "Stari" konkretno znači u procesima pomirenja, osim u ravni simbola? Šta predstavlja za Mostarce?
Serdarević: Ako ljudi vide, kao što Andrić kaže, da je to djelo pred kojim čovjek postane plemenit, očekujem da i mlađi ljudi osjete, prije svega, tu ljepotu. Ne kao most, kao arhitektonsko djelo, nego da vide tu ljepotu i da sutra kažu jedni drugima, mladić djevojci ili suprotno: "Haj'mo se mi naći na randesu, na Starom mostu". I tada je Stari most obavio svoju funkciju. To je Mostar.
Smatram da je Stari most obavio svoju ulogu time što je pokazao tu ljepotu koju normalni ljudi mogu i moraju da razumiju, da prepoznaju i da uživaju u onome što je lijepo, a sve što je lijepo u životu nagoni nas da budemo blizu te ljepote.
[RSE/Video, 2016.]
Vaš browser nepodržava HTML5
RSE: Mnogo ljudi dolazi svakog dana, s raznih krajeva svijeta, i iznova se oduševljavaju Starim mostom. Srećete li Vi te ljude?
Serdarević: Kako da ne. Sretan sam kad u Mostaru mogu da doživim cijeli svijet – Monmartre, Jelisejska polja, Maču Pikču, egipatske piramide – kad doživim atmosferu ljudi koji dolaze sa svih strana svijeta i koji posjećuju najpoznatije turističke destinacije. I kad me pitaju šta za nas sve ovo znači, taj ogromni dolazak ljudi, kažem: "Mi se tako obogaćujemo, dolazimo u kontakt s njima, razgovaramo, oni nama prenose svoja iskustva, svoja znanja, mi se obogaćujemo svim tim njihovim dometima koje su stekli u svojim ili tuđim civilizacijama, koje obilaze". To je jedna cirkulacija, i kulture, i pameti, i tradicije, i iskustva, itd.
Mi puno imamo od toga što smo jedna svjetska destinacija. Zamislite neko mjesto u koje niko ne dolazi, koje je zatvoreno, učmalo... a ovdje je velika fluktuacija turista i mi se zaista obogaćujemo u svim segmentima ljudskog života. Ovdje vrije i tada se zaista osjećam sretnim kao i mnogi Mostarci.
Nakon katastrofalnih razaranja, ubistava i tako dalje mi doživljavamo renesansu, mi doživljavamo jednu potvrdu da smo bili u pravu, da smo za Stari most odmah rekli da će se rekonstruisati, znajući šta on znači za Mostar.
Mostar bez Starog mosta ne postoji. Postoji kao naseobina gdje se spava i jede, ali sa Starim mostom mi doživljavamo nešto što je svjetsko.