Univerzitetski profesor iz Sarajeva i stručnjak za međunarodne odnose Zlatko Hadžidedić smatra da su Srbija i Crna Gora u Strategiji proširenja Zapadnog Balkana nepravedno stavljene u povlašten položaj u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje regije.
"Tenzije na Balkanu neće voditi u nove sukobe ali širenje psihoze straha može uticati na nerealne planove o budućnosti pojedinih zemalja, naprimjer, za nove podjele", ocjenjuje Hadžidedić u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
RSE: BiH je predala odgovore na Upitnik Evropske komisije, Evropska komisija je objavila Strategiju za Zapadni Balkan. Šta se dešava poslije toga? Koliko su ovo značajni događaji za, inače, spori put BiH prema Evropskoj uniji (EU)?
Hadžidedić: To samo znaju u Briselu, oni koji su pravili Strategiju koja je protivrječna onom što javno govore. U njoj je jasno rečeno da postoji vremenski okvir samo za Srbiju i Crnu Goru, za njih je pripremljena Mapa puta s preciznim uputama dok su Bosna i Hercegovina, Albanija, Kosovo, Makedonija pa i Turska ostavljene u tzv. sivoj zoni, gdje se ne zna šta ih očekuje i da li mogu računati da će nekada biti primljene u EU. Vjerovatno samo oni u Briselu koji se bave proširenjem – Johanes Han (Hahn) i Žan Klod Junker (Jean Claude Juncker) i drugi, mogu dati odgovore.
Bojim se da su u 'sivu zonu' stavljene samo zemlje koje imaju 'višak muslimana'.
Ali, mislim da se radi o nečemu što nije nimalo dobro za BiH, jer jednostavno nema nikakvog razloga da ispred Bosna i Hercegovina budu stavljene Srbija i Crna Gora. One nisu riješile svoje interne probleme, kao ni probleme da susjedima, niti bolje ekonomski stoje. Bojim se da su u "sivu zonu" stavljene samo zemlje koje imaju "višak muslimana".
U Makedoniji nije pretežno muslimansko stanovništvo ali za neke, ipak ih ima previše u odnosu na ono koliko bi željeli. Mislim da nije slučajno da su Srbija i Crna Gora stavljene u bolji položaj. Jednostavno, nema dileme ni o tome – da li Tursku ne žele primiti zato što nije evropska ili što nije kršćanska. Stavljanje ove četiri zemlje u tu neodređenu "sivu zonu" pokazuje da se radi o tom ključu – da je Evropska unija klub kršćanskih zemalja po kojem Bosna i Hercegovina nema jasnu perspektivu.
RSE: Govorite o odnosu čelnika EU prema BiH, ali kakva je odgovornost predstavnika bosanskohercegovačkih vlasti za evropski put njihove zemlje?
Hadžidedić: Treba se prvo upitati da li bh. zvaničnici žele u EU? Način ponašanja pokazuje da veliki broj njih Bosnu i Hercegovinu ne tretira kao zemlju koja ima budućnost. Kada bi BiH nekom magijom bila uključena u EU, morala bi se ponašati u skladu sa određenim pravilima, prije svega, da poštuje vladavinu prava, a to je ovdje veoma problematična kategorija.
Mnogi ljudi ne bi nikako željeli da zavlada pravo, da se zna šta ko može a šta ne može.
Mnogi ljudi ne bi nikako željeli da zavlada pravo, da se zna šta ko može a šta ne može, da zakon bude jednak za sve. To je druga strana priče o integrisanju Bosne i Hercegovine. Ali, ja bih se zapitao – ko je njih takve proizveo i ko ih je doveo na vlast?
U Evropskoj uniji će spremno reći – vi ste ih izabrali. Međutim, jasno je da od 1990. godine nema druge političke opcije na sceni, nema alternativnih opcija. Ista je grupa ljudi zavladala po određenom principu. Ne mogu reći da je te principe nametnula EU. Zakonodavac u BiH je omogućio aktivnost etničkih partija. Ali, ipak, u svim ključnim događajima za BiH učestvovala je EU. Tu, prije svega, mislim na Konferenciju u Lisabonu 1991. godine, kada je promoviran princip stvaranja etničkih teritorija, kada je omogućeno da se cijepa Bosna i Hercegovina. Tom konferencijom je predsjedavao izaslanik EU, Žoze Kutiljero (Jose Cutileiro). I mi se do danas toga nismo oslobodili. Dejton je samo taj princip ozvaničio.
BiH se nalazi na vjetrometini vanjskih interesa gdje je mnogim bio cilj da se BiH podijeli. Ne samo Tuđmanu i Miloševiću, nego i nekim globalnim silama.
Bosna i Hercegovina se nalazi na vjetrometini različitih vanjskih interesa gdje je mnogim bio cilj da se BiH podijeli. Ne samo Franji Tuđmanu i Slobodanu Miloševiću, nego i nekim globalnim silama koje su zacrtale da BiH i Makedonija, pri izlasku iz bivše Jugoslavije, nemaju pravo na život.
I danas postoje inicijative da se BiH i Makedonija uklone. Sve dok je takav način razmišljanja prisutan, nećemo biti u stanju da biramo druge ljude. Nametnut nam je ključ ponašanja koji je verificiran i u Ustavu BiH. Kao što je poznato, Ustav nisu donijeli građani Bosne i Hercegovine, on nije verificiran u Parlamentu. On je djelo velikih sila. Mi se nalazimo u jednom sistemu iz kojeg je teško izaći, jer je mnogo elemenata nametnutih izvana.
RSE: Kako mislite "da se uklone Bosna i Hercegovina i Makedonija"?
Hadžidedić: Pojavljivale su se inicijative, one se i sada pojavljuju, da se Bosna i Hercegovina podijeli između Srbije i Hrvatske, eventualno da ostane jedan mali komad teritorije, gdje bi muslimani stvorili nekakvu valjda, "islamističku državu", kakvu li već... jer bilo je i takvih vizija, da ne kažem o uvozu stranih ekstremista, u kojima su opet strane sile učestvovale u toku rata i poslije rata.
Ali, što se tiče Makedonije, također, vrlo je slična ideja da se ona podijeli, prvenstveno između nekakve buduće velike Albanije i velike Bugarske. Jedino što se u svemu tome Bugarska nije dala uhvatiti u takve ideje. Albanija je povremeno pokazivala sklonosti ka takvim idejama, ali Bugarska nije nikad. Malo-malo, pa se jave neki bivši diplomati, obavještajni oficiri ili nekakvi eksperti za vanjske poslove, koji će reći kako su Bosna i Hercegovina i Makedonija dvije neodržive države. To, dakle, nisam izmislio ja, ima puno toga u literaturi.
Posljednje takve inicijative su se prije više od godinu dana pojavljivale i u čuvenom magazinu Foreign Affairs. Bivši britanski diplomata Timothy Less je upravo takvu inicijativu iznio. Zatim, izvjesni John Schindler, bivši američki obavještajni analitičar i tako dalje.
Dakle, te ideje su stalno prisutne i mi moramo uvijek biti svjesni da one neće tek tako nestati, sve dok se Bosna i Hercegovina i Makedonija iznutra ne rekonstituiraju, dok ne nađu snage da uspostave novi ustavni poredak, same, bez nekakvog vanjskog uplitanja.
Naravno, Makedonija nije imala istu vrstu uplitanja, ali Makedonija je sve vrijeme, od strane Grčke, držana u nekom međuprostoru, da je faktički polupriznata a polunepriznata država. A Bosna i Hercegovina, znamo kakvu je vrstu destrukcije imala, i mora naći snage da se potpuno samostalno iznutra rekonstituira, kako bi izašla iz tog jednog ključa koji joj je nametnut.
Rusija je prisutna u nekim zemljama, ali nije prisutna u Srbiji kao što se misli.
RSE: Da li Bosna i Hercegovina može sama iskazati šta je njen geopolitički interes? Uglavnom smo svjedoci da se govori o tome da će ukoliko Evropska unija ne bude jačala na ovom prostoru, to učiniti Rusija, Turska, Saudijska Arabija, Kina...
Hadžidedić: Prije svega, Bosna i Hercegovina bi trebala da definira šta jeste njen interes. A, što se tiče nekakvih špekulacija o velikom uplitanju Rusije, mislim da se radi o pretjerivanju. Rusija jeste prisutna u nekim zemljama, ali, iznenadit ćete se – nije prisutna u Srbiji kao što se misli. Prisutna je u Hrvatskoj. Pokupovala je mnoštvo propalih firmi u Hrvatskoj. A opet, Turska, za koju se misli da je najbolji prijatelj Bosne i Hercegovine, najviše ulaže u Srbiji, najveći je investitor u Srbiji, ulaže otprilike deset puta više nego u Bosni i Hercegovini.
Ima tu mnogo stereotipa koji se žele sugerisati. Naprimjer, da je prirodno da se pravoslavne zemlje okupe oko Rusije, muslimanske zemlje oko Saudijske Arabije ili Turske, kako je normalno da Hrvatska bude uz Njemačku, sad ne znam koga bi Kina u tom slučaju zastupala. Mislim da se radi o podvalama, ako hoćete. Te i takve špekulacije, ti šabloni po kojima je prirodno da se zemlje, u skladu sa svojom religijskom matricom, priklanjaju svom nekakvom velikom sponzoru – mislim da to samo služi da se promoviraju nekakve ideje tipa onog Huntingtonovog Sukoba civilizacija, da nam se to prikaže kao normalno stanje. U realnosti je sasvim drukčije.
Rusija nije zaista nikada na Balkanu bila sa svojim velikim uticajem. U posljednjih 200 godina imate samo prisustvo Britanije i donekle Francuske. Takođe, raspad Jugoslavije i rat, priča koja je tokom 90-ih služila da se kaže kako velike sile ne mogu spriječiti rat jer bi se tome Rusija protivila. A u Rusiji su tada imali probleme sa vlastitim opstankom, tako da nisu baš mogli previše učestvovati.
Sadašnja Rusija je, prije svega, zainteresirana da potisne Zapad iz Ukrajine.
Sadašnja Rusija je nešto jača, ali sadašnja Rusija je, prije svega, zainteresirana da potisne Zapad iz Ukrajine. Ako šalje signale da je prisutna na Balkanu, šalje ih u biti kao kodiranu poruku, da kaže da će, ukoliko se Zapad, prije svega NATO, ne povuče iz Ukrajine, ona izvršiti pritisak na nekom drugom dijelu koji Zapad smatra svojom zonom uticaja. Rusiji takođe odgovara priča da vrši pritisak na Balkanu kako bi velike sile odustale od toga da uvlače Ukrajinu u NATO.
RSE: Kakav uticaj na BiH ima situacija u regiji?
Hadžidedić: Regija je od velikih sila tretirana u cjelini i teško je razdvojiti Bosnu i Hercegovinu od Hrvatske, Srbije ili drugih zemalja. Moram naglasiti da je najvažnija stabilnost u regiji, što utiče i na stabilnost u BiH. Ključno je da se u regiji poštuju postojeće granice i da se priznaje princip suvereniteta, da se miješanje u unutrašnje stvari drugih zemalja, za sva vremena jednom obustavi. Da se ne ponovi da predsjednica Hrvatske objašnjava nama u BiH kakav bi Izborni zakon trebali da imamo ili da predsjednik Srbije učestvuje u predizbornim kampanjama pojedinih političkih stranaka. Tu praksu treba prekinuti.
U interesu nam je stabilizacija a ne podizanje tenzija. Jer, sada na Balkanu su prisutne tenzije koje čak sugeriraju i mogućnost novog sukoba. Ja sam o tome mnogo pisao, smatrajući da novi sukob nije moguć jer ni jedna država ne posjeduje resurse za vođenje rata. Sve su ekonomski iscrpljene, ali se zato može se stvoriti privid, iluzija da rat samo što nije počeo, može se stvoriti psihoza straha...
Zatim se pojave ideje o održavanju konferencija o Zapadnom Balkanu, kakve se pripremaju upravo u Sofiji i u Londonu. Tu bi se čak mogle pojaviti inicijative o kojim sam govorio da se Bosna i Hercegovina te Makedonija podijele. Jer, kao, "samo što nismo zapali u novi sukob, pa je bolje i to uraditi a sukob spriječiti".
Zemlje na Balkanu su povezane i velike sile koje su tu umiješane kalkuliraju sa svime mogućim, pa je jednima je dodijeljena jedna uloga a drugima druga. Ponavljam da su u toj cijeloj priči Makedonija i BiH u startu stavljene u poziciju koja je izrazito hendikepirana.