Švedska političarka Umihana Rašović-Kasumović na predstojećim izborima u Švedskoj kandidatkinja je na čak pet različitih izbornih listi. Ono po čemu je posebno poznata u švedskim medijima je njena borba protiv islamofobije i ostalih vidova diskriminacije.
O svojoj borbi i političkom angažmanu, dok je još bila srednjoškolka, ali i o razlikama u politici i rješavanju problema Švedske i balkanskim zemalja govori u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
RSE: U švedskoj javnosti poznati ste po borbi protiv islamofobije i ostalih vidova diskriminacije. Kada je počela ta borba i šta Vas je opredijelilo da se angažujete?
Rašović-Kasumović: Osjetila sam u školi, društvu i na radnom mjestu šta znači islamofobija, diskriminacija i rasizam. To me ponukalo da se borim protiv toga. Još u srednjoj školi počela je moja borba. Nažalost, i na radnom mjestu se susrećem s islamofobijom i diskriminacijom.
Borim se tako što poslodavcima i radnim kolegama skrenem pažnju da je islamofobija prisutna. Opomenem ih i podsjetim da postoje zakoni protiv toga. Često na sastancima radnika u Zavodu za zapošljavanje gdje radim tražim da se uvrsti islamofobija kao jedna od tačaka dnevnog reda.
RSE: Možete li nam opisati sa kojim vidom islamofobije i diskriminacije se susrećete.
Rašović-Kasumović: Na primjer, kada poslodavcima pošaljemo iz Zavoda za zapošljavanje kandidata čije ime zvuči kao muslimansko, on takvu osobu odbije i kaže da ne zapošljava muslimane. Postoji i prikrivena diskriminacija, gdje poslodavci ne kažu otvoreno da je to problem, nego kažu da kandidat nije dovoljno kompetentan.
RSE: Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, u jednom tako uređenom društvu islamofobija pronašla plodno tlo? Poznato je da je Švedska po zaštiti ljudskih prava odmakla od mnogih evropskih zemalja.
Rašović-Kasumović: U Švedskoj, kao i u ostalim evropskim državama, rasističke i nacionalističke partije dobile su veću podršku na izborima. Danas u Švedskoj imamo takvu jednu partiju koja je u parlamentu i koja ima čak 20 posto glasova i samim tim legalizuju rasizam i islamofobiju.
Njihov cilj je da okrivljuju izbjeglice i strance za sve loše što se dešava u Švedskoj, da bi dobili podršku ljudi koji su nezadovoljni svojom trenutnom situacijom. Normalno je da su ljudi uplašeni kada se susretnu sa novom kulturom i oni taj strah zloupotrebljavaju često koristeći propagandu da bi došli na vlast.
RSE: Kako se može kroz politički angažman uticati na svijest ljudi da promijene mišljenje?
Rašović-Kasumović: Jedan od načina je, koristeći istoriju kao argument, pokazati narodu šta rasizam, nacionalizam i fašizam znači. Rasističke i nacionalističke partije danas koriste iste metode koje je Hitler koristio. Bitno je na to podsjetiti društvo. Ako ne spriječimo rasizam i islamofobiju na vrijeme istorija će se ponoviti.
RSE: Šta motivira mlade ljude u Švedskoj da se bave politikom?
Rašović-Kasumović: U Švedskoj se većina omladine bavi politikom u slobodno vrijeme. Nije im to plaćeno zbog toga je bitna motivacija. Mene motivira borba za ljudska prava i ravnopravnost, ne volim nepravdu. Jednostavno, ne mogu da sjedim i gledam kako neke grupe u društvu imaju više prava od drugih.
- Pročitajte i ovo: Bosanka gradonačelnica najbolje turističke destinacije u Švedskoj | Anders Hougard: Nordijski model moguć i na Balkanu
RSE: Kako Šveđani i generalno Skandinavci rješavaju probleme kroz politiku u odnosu na Balkance?
Rašović-Kasumović: Moj utisak je da su Šveđani rezervisaniji od Balkanaca. Kod Šveđana je bitna diplomatija i da se nađe neki kompromis u rješavanju problema.
RSE: Kako danas Šveđani percipiraju Balkance? Da li se nešto promijenilo u odnosu na period kada su ljudi, bježeći od rata početkom '90-ih, odlazili u Švedsku?
Rašović-Kasumović: Kad smo mi došli u Švedsku kao izbjeglice '90-ih bilo je slično političko stanje kao danas. Izbjeglički kamp u kojem smo mi živjeli napadali su rasisti više puta. Vandalizirali su kamp, bacali su kroz prozore kamenje i crvenu farbu kako bi nas uplašili. U nekim dijelovima Švedske koristili su i nasilje. Danas švedski mediji pišu kako su Balkanci ravnopravan dio društva i kako su uspjeli da se integriraju u švedsko društvo.
- Iz emisije Glasom mladih: Putuju li mladi Balkana po svijetu? | Žele li mladi mijenjati loše društvene prilike?
RSE: Šta biste poručili mladim ljudima u Bosni i Hercegovini – ostati ili otići?
Rašović-Kasumović: Kao aktivista lijeve partije smatram da se svi mladi ljudi koji nisu zadovoljni sa svojom situacijom, trebaju organizovati i boriti za bolje sutra. Ali ne mogu mladim ljudima u BiH da kažem kako će oni da žive. Zato poručujem političarima u Bosni i Hercegovini da bi trebali da rade na tome da stvore uslove mladima da ostanu i ne napuštaju državu. Borba protiv mita i korupcije, kao i briga o mladima, treba da bude prioritet svim balkanskim političarima.