"Evropska unija (EU) je učinila mnogo koraka naprijed za Bosnu i Hercegovinu ali tu privilegiju u procesu približavanja nisu imale druge zemlje", stav je Tobiasa Flessenkempera, direktora programa za Balkan Međunarodnog evropskog centra u Berlinu.
On takođe smatra da bh. političari, kao i oni u regiji, moraju sazreti jer još nisu spremni na kompromise da zajedno i brže rade na rješenjima, te se približe stolu za kojim se u EU donose odluke.
RSE: Kako biste ocijenili dosadašnji napredak BiH ka EU?
Flessenkemper: Ako pogledate ostalih šest zemalja zapadnog Balkana, BiH zaostaje u poređenju s njima. Srbija i Crna Gora već pregovaraju o članstvu, a makedonska i albanska delegacije išle su u Brisel kako bi počele tražiti način na koji će organizirati pregovore. Ovdje imamo odlaganje, a ono se događa uglavnom zbog unutrašnje političke situacije. Glavno odlaganje je bazirano na Upitniku, koliko je BiH pripremljena, ali i kako je podnesen, a ne sama suština jer birokratija i javna administracija znaju kako se to radi, ali političko je pitanje bilo kako će se komunicirati s Briselom. To je usporilo proces.
U narednom ćemo periodu morati vidjeti neko ubrzanje, ali u narednih godinu ili nešto ne vidim baš priliku da se sustignu te stvari. Izbori su u EU, ali su izbori i u BiH, tako da će sve morati da se složi. Nakon toga će se morati nastaviti s radom.
U isto vrijeme, proces pristupanja je nešto drugačiji nego prije 15, 20 godina. Ono što sada vidimo je rad unaprijed. Ako pogledate viznu liberalizaciju, ona je za BiH odobrena prije osam godina, dok je Rumuniji i Bugarskoj odobrena tri mjeseca prije članstva.
Ono što vidimo na terenu jeste da su ubrzane one stvari koje čine supstancu toga da ste dio evropske sfere. Jednako i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) koji je BiH predočen prije deset godina, trgovinski sporazumi koji zemlju već guraju prema EU, kao i investicije. Treći element je i ta radna mobilnost, mnogi mladi ljudi se obučavaju za poslove u Njemačkoj ili Austriji i koriste taj element mobilnosti kako bi iskoristili ono što nudi ekonomski prostor EU.
Pročitajte i ovo: Hota: BiH vodeća po procentu sive ekonomije u EvropiAko gledamo šta znače evropske integracije, mnogo se toga dešava, ali ako gledate koliko je daleko BiH od stola za kojim se donose odluke, još ima mnogo da se ide. Zašto je to tako i sami možete dati odgovor - političari u regiji i BiH, kako se čini, još nisu spremni na kompromise da sjednu zajedno, brže rade na rješenjima. Domaći političari treba da sazriju i tada će se ubrzati evropski put.
RSE: Kada govorimo o putu ka EU, ovih dana smo čuli i neka uslovljavanja, odnosno garancije, koje konkretno traži Srbija ukoliko se napravi ugovor s Kosovom. Može li se na takav način osigurati članstvo do 2025. kako zahtijevaju?
Flessenkemper: Ugovor s EU je veoma jasan. Bilo koja evropska zemlja može aplicirati da postane član i za to su postavljeni uslovi u Evropskom vijeću, odnosno postavljaju ih zemlje članice. Ako bi članice odlučile da je Srbija spremna onda to bi teoretski bila mogućnost. Ali tehnički, ne mislim da je to realno.
RSE: Znači nema trgovine?
Flessenkemper: Ne, jer 27 je članica koje bi tome morale reći da. U Francuskoj se o tome mora održati i referendum, dok su u drugim zemljama parlamenti izuzetno puni skrupula kada se radi o tome. Samo je ratifikacija sporazuma o prijemu sa Hrvatskom trajala dvije godine. Ako izračunate da ćete 2023. imati spreman sporazum kako biste bili primljeni 2025. morate i dalje završiti pregovore.
Shvatamo da Srbija ima problem s nepriznavanjem nezavisnosti Kosova i mnogo je pitanja vezanih za to, što će učiniti komplikovanijim članstvo Srbije. Zato se EU uključila u razgovore o normalizaciji odnosa. Kao što ste vidjeli, dijalog napreduje, ali još ima posla kojeg treba uraditi.
Realno, 2025. je aspiracija, što će reći da nije posve nemoguće, ali bi to zahtijevalo koncentrirani napor da se radi na rješenjima, da se vjerovatno retorika malo umiri, ali i da se radi zajedno u cijeloj regiji.
Pročitajte i ovo: Ćerimagić: Nema lakih dogovora na BalkanuRSE: Cijene li domaći političari sve napore koje EU kroz razne inicijative ulaže u BiH? Hoće li ova zemlja i dalje ostati na začelju ili postoji neki način da se bh. političari privole da rade na procesu približavanja u EU?
Flessenkemper: Kao prvo postoji dobra saradnja na tehničkom nivou sa bosanskom administracijom, ali i političarima koji imaju mandat i dokle postoje sporazumi. Takva vrsta integracije treba da se nastavi, nije tu ništa dramatično, samo su to jako spore stvari.
Sjetite se uvođenja PDV-a 2006. godine, nakon čega je uslijedila integracija u IBAN sistem, certifikata i instrumenata za pristup tržištu, certifikata za izvoz poljoprivrednih proizvoda itd. To je nešto što prije 30 godina BiH nije mogla da uradi. Niste mogli vršiti transfere novca, niste bili integrisani u SWIFT sistem, nije bilo PDV koji je uslov da funkcioniše prekogranična trgovina u tom smislu. Zato treba pogledati koliko se integracije zaista dogodilo čak i u životima običnih ljudi.
Prije nekoliko godina niste mogli letjeti Wizz Airom ili Easy Jetom ili Eurowingsom iz Bosne, jer je BiH dio zajedničkog avijacijskog prostora, nešto što Velika Britanija neće biti od 30. marta, kako stvari stoje. Ako pogledate tehničke i ekonomske integracije koje su se ovdje dogodile, vidjećete da ih je mnogo. Koliko su domaći političari i politička scena spremni da idu naprijed, to je na njima.
U posljednjih su 20 godina ljudi njih iznova birali, što znači da imaju potporu za svoja djela. Mi to drugačije ne možemo tumačiti, iako to možda utiče na brzinu i spremnost zemlje da se priključi EU. Kada su u pitanju velike promjene u političkom sistemu, vidjeli smo da na primjeru usklađivanja Ustava sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i čuvenom presudom Sejdić – Finci, da se radi o domaćem problemu s puno poteškoća da se nađe rješenje. To svakako usporava stvari, jer je to refleksija stava koji radije traži razlike nego stvari koje su zajedničke.