Stjepan Kljujić, prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, uoči presude čelnicima tzv. Hrvatske republike "Herceg-Bosna" u srijedu, kaže za Radio Slobodna Evropa kako se radi o ljudima koji su radili protiv interesa hrvatskog naroda, odnosno da su Hrvati žrtva "Herceg Bosne".
RSE: Kako komentarišete održavanje molitve za čelnike "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" u Mostaru?
Kljujić: Ja sam u svojoj političkoj naobrazbi i ponašanju uvijek bio za sekularnu državu. Zato nisam imao podršku svih crkvenih visokodostojanstvenika, jer im nisam dao da se miješaju u politiku. To je jedan čin koji možete dvostruko shvatiti: kao vjernike – to je dobro da se mole, jer su oni veliki grešnici, ali bilo bi normalnije i poštenije da se mole za žrtve, prije svega iz hrvatskog naroda, jer "Herceg-Bosna" je načinila najveće zlo hrvatskom narodu, pristajući poslije Karađorđeva na suradnju sa Karadžićem, a to je rezultiralo protjerivanjem stotina hiljada Hrvata sa područja Bosne i Hercegovine. To je još jedan dokaz da Bosna i Hercegovina mora biti sekularna, a molitva i odnos čovjeka prema Bogu je potpuno privatna stvar.
Vaš browser nepodržava HTML5
Hoće li biti potvrđen udruženi zločinački poduhvat?
RSE: Mnogi komentarišu ishod presude. Čini se da se Vaš stav godinama nije mijenjao kada je riječ o Jadranku Prliću, koga smatrate, kako ste kazali u mnogobrojnim intervjuima, izdajnikom hrvatskog naroda.
Kljujić: Pazite, ta "Herceg-Bosna" je rezultat zagrebačke politike. Naime, nijedan od njih nije sudjelovao u stvaranju HDZ-a, nije sudjelovao na izborima '90., nije sudjelovao u borbi za referendum, nego je to nakon Karađorđeva. Zagreb je bio protiv mene i ljudi koje sam ja okupio, a okupio sam zaista sjajnu garnituru politički zrelih Hrvata, koji su znali naš program, a to je da Bosna i Hercegovina bude suverena država, a ravnopravnost Hrvata zagarantirana. Još tada sam forsirao Dom naroda. Vidio sam to u belgijskom ustavu, to je jako značajno.
Međutim, nakon Karađorđeva, Milošević i Tuđman su spustili suradnju na nižu razinu. Onda se uključio KOS, jer i Boban i Karadžić su bili aktivni članovi KOS-a. Kad su Srbi napravili na silu svoje oblasti, protjerali Hrvate i Bošnjake s tih teritorija, onda je Hrvatska htjela da i oni imaju neku svoju. Međutim, to je bio skup ljudi koji nisu politički mogli da misle, i oni su načinili veliko zlo, jer surađivati s onima koji su protjerali 30.000 Hrvata iz Banjaluke... To je ogroman broj ljudi, neke su ubili, neke su istjerali. Onda je počela ta suradnja.
Postoji dokumentacija u kojoj je Prlić, kao predsjednik Vlade "Herceg-Bosne", održavao veze sa Lukićem, koji je bio predsjednik Vlade Republike Srpske, pa su išli u Herceg Novi, pa u Banjaluku itd. Dakle, oni su radili izravno protiv interesa hrvatskog naroda, a time i države Bosne i Hercegovine.
RSE: Jedan od ishoda hrvatske politike o kojoj govorite, između ostalog, je i rušenje Starog mosta u Mostaru. Često ste ukazivali na to kako most nisu rušili pojedinci, već Hrvati, uprkos tome što lična odgovornost nije i kolektivna.
Kljujić: Dva događaja u povijesti Hrvata, a od stoljeća sedmog, kako oni govore, su najsramnija. To je dogovor u Karađorđevu i rušenje mosta. Vjerujte, za dvadeset, pedeset godina, ovaj narod je takav, zaboravit će sve žrtve, ali će ostati da su Hrvati srušili most. A most je bio više hrvatski nego bošnjački – kamen je bio hrvatski i ruke su bile hrvatske, jer su kao kmetovi gradili taj most, a Turci su samo dali projekat.
S druge strane, takav barbarski čin nije zabilježen ni u Drugom svjetskom ratu. Bilo je prijedloga da se Nijemci, povlačeći iz Francuske, osvete Francuzima, da sruše Ajfelov toranj itd, i glavni je rekao: 'Ne'. Dakle, to je jedan takav barbarski čin koji nema opravdanja.
Vaš browser nepodržava HTML5
Dvadeset godina od rušenja mostarskog Starog mosta
RSE: Kako gledate na sadašnju hrvatsku politiku u BiH i insistiranje Dragana Čovića, lidera HDZ-a da se pošto poto usvoji Izborni zakon, koji, kako stvari stoje, predviđa federalizaciju?
Kljujić: Hrvati su velika žrtva "Herceg-Bosne". Morate znati da je raspored stanovništva bio ovakav: 83 posto Hrvata je bilo u Bosni, a samo 17 posto u Hercegovini. Ali to je najveća greška. I danas, kad pogledam Čovića, kojeg ja dobro znam, jer sam mu bio jedno vrijeme savjetnik, on je po svom osobnom kapacitetu daleko najjači u Bosni i Hercegovini, ali njegovi potezi i suradnja s Dodikom je neobjašnjiva. Ona nema ni političke niti logičke osnove.
Možda postoje neki privatni aranžmani za koje ja ne znam, ali davati podršku Dodiku koji je protjerao 300.000 Hrvata, odnosno njegov režim, on to danas bolje formulira nego Karadžić, jer on to radi u mirnim uvjetima, to je neobjašnjivo. I sve dok se bh. Hrvati, a nažalost mi smo eliminirani, u Sarajevu ima 10.000 Hrvata, ne pitaju ništa, mi nemamo nijedna vrata gdje možemo pokucati, zatražiti neku pomoć, sve dok se to ne raščisti.
Vaš browser nepodržava HTML5
Arhivski snimci: Stvaranje ¨Herceg-Bosne¨
Od "Herceg-Bosne" nema nikakve koristi, samo štete. I najgore je što je u crkvenim redovima došlo također do diferencijacije. Vi imate hercegovačku struju koja potpuno stoji iza tog HDZ-a i "Herceg-Bosne", i imate ovdje, u Bosni, ljude koji njeguju vjeru u državu Bosnu i Hercegovinu, ponose se tradicijom, jer naši franjevci u Bosni su jedini svjedoci nezavisnosti Bosne i Hercegovine, za kralja Tvrtka i Kotromanića. To je potpuni politički promašaj. Posljedice su nesagledive. E, sad je samo pitanje osobnog odnosa prema optuženim. Ako je neko vjernik i ako vjeruje u pravdu, onda ne može opravdavati njihove postupke, niti stajati iza njih.
Bez obzira kakva kazna bude, oni su blago kažnjeni za zlo koje su napravili ne samo Bošnjacima, nego prije svega hrvatskom narodu i stvorili nam okove iz kojih nema izlaza u bliskoj budućnosti.