Nakon Podgorice, Splita i Beograda, regionalna konferencija "Jezici i nacionalizam" održana je i u Sarajevu. Jedna od učesnica bila je i hrvatska lingvistica Snježana Kordić, poznata, između ostalog, po stavu da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govori jednim jezikom sa različitim varijantama. Svoje tvrdnje iznijela je u knjizi "Jezik i nacionalizam" koja je izazvala veliki interes javnosti. U intervju za RSE Kordić govori o tome koliko se na ovim prostorima manipulira jezikom, te kakve je reakcije u regiji izazvala njena knjiga.
RSE: Koliko se na prostorima bivše Jugoslavije manipulira jezikom i na koji način?
Kordić: Jako puno se kod nas manipulira jezikom, u BiH, u Hrvatskoj, Crnoj Gori i u Srbiji. Jedna od velikih manipulacija sa vrlo štetnim posljedicama, a to je usađivanje netrpeljivosti u mlade ljude, u djecu kada ih izdvajaju u zasebne razrede, u zasebne škole, na osnovi nacionalne pripadnosti, a pozivajući se na, navodno, različite jezike. To je fenomen koji se u BiH naziva "dvije škole pod jednim krovom", a što u inozemstvu nazivaju segregacijom djece.
To političari rade kako bi imali sigurne glasače na nacionalnoj osnovi u budućnosti, jer im usađuju nacionalnu netrpeljivost, a pozivaju se na izmišljeni razlog, da navodno govore različitim jezikom jer, kad bi stvarno govorili različitim jezicima, onda bi ih se moralo razdvajati u zasebne razrede jer se ne može pratiti nastava na stranom jeziku koji ne razumijemo.
RSE: To su i neke od teza koje iznosite u svojoj knjizi "Jezik i nacionalizam". Kakve su bile reakcije lingvista, a kakve političara na njih?
Kordić: Moje kolege, kroatisti uopće nisu skloni tome da se u javnosti iznosi teza da je to jedan zajednički jezik, jer imaju niz koristi od toga što tvrde da su to različiti jezici. Jedna od koristi je što su u kolu sa političarima, i uslijed toga mogu računati na njihovu podršku u smislu financiranja različitih projekata, radnih mjesta i svega ostalog.
Drugo, žele praviti jezik što različitijim od onoga kako govori susjedni narod, pa onda umjetno izmišljaju nove razlike i uvjeravaju ljude da ne znaju svoj jezik i kao jezikoslovci, fakultetski profesori određuju da se ne smije govoriti određena riječ, koja je navodno nečista, prljava, dolazi iz drugog naroda i određuju sami riječi koje se trebaju govoriti.
Moji kolege, kroatisti, nisu sklone tome da se u javnosti iznosi teza da je to jedan zajednički jezik: Kordić
RSE: Koliko taj jezični purizam prisutan na ovim prostorima ograničava ljude?
Kordić: Ograničava nas, kao prvo, uslijed toga što ne postoji nacionalno kompaktan jezik. Ne može se reći da su do neke točke riječi hrvatske, a od neke druge točke su srpske, bosanske, crnogorske. To jednostavno ne postoji. Prošetate Zagrebom, na primjer, čujete riječi od kojih se lingvistima diže kosa na glavi. Ljudi unutar jednog naroda koriste raznovrsne riječi. Ali i ljudi iz drugog naroda također koriste te riječi koje se, kao, pripisuju ovom prvom narodu. Dakle, ta iluzija o kompaktnosti jezične upotrebe ne funkcionira.
RSE: U Hrvatskoj ste čak imali slučaj gdje publika tražila da se titluju srpski filmovi. Kakvu to, navodno nerazumijevanje, budućnost donosi ovim prostorima?
Kordić: Tako je. I onda su novinari intervjuirali građane Zagreba i drugih dijelova Hrvatske. Pitali su ih misle li da se trebaju titlovati srpski filmovi. Građani su se smijali i naravno rekli da ih ne treba titlovati jer bolje razumiju te filmove i taj jezik koji dolazi iz Srbije, nego kajkavsko ili čakavsko narječje. Tu su veći problemi i tu se ne razumijemo, a ovo uopće ne treba titlovati.
A kada je riječ o budućnosti, mi ćemo se razumijeti itekako, nema uopće naznake da ćemo se prestati razmijeti, zato što svakodnevno komuniciramo ili licem u lice i preko medija. Potrebna su stoljeća, i u prvom redu potrebno je da su govornici razdvojeni teritorijalnim preprekama i da među njima nema mogućnosti komuniciranja i onda nastanu različiti jezici. A mi smo tu, blizu i komuniciramo stalno. Prema tome, budućnost je takva da ćemo se i dalje razumjeti i govorit ćemo jednim zajedničkim standardnim jezikom.