Sjećanje na herojski radio, Radio Mostar, naziv je radijskog dokumentarca koji je 14. februara premijerno emitovan na Radio Mostaru. Autor je Sanel Kajan, dugogodišnji urednik RTV Mostar, a sadašnji novinar Al Jazeere (Al Džazira). Kajan u svom dokumentarcu podsjeća na maj 1993. godine i ulogu koju je taj medij odigrao u kasnijem periodu, kao most koji je povezivao pokidane veze.
RSE: Kako je prošla premijera dokumentarca, Sjećanje na herojski radio, Radio Mostar?
Kajan: Dokumentarac Sjećanje na herojski radio, Radio Mostar, je jedna ideja koja je nastala sasvim slučajno i doživjela je svoju premijeru. Upravo u ovom mjesecu, koji je dosta značajan za sam grad Mostar jer se tada obilježava i dan oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, ujedno neki proslavljaju Valentinovo, Dan zaljubljenih. Ima dosta simbolike.
Za vrijeme rata, dok sam radio na tadašnjem Radio Mostaru, trudio sam se zabilježiti sve ono što sam mogao, a govorim o periodu od 1993. godine, pa na dalje. Ni sam ne znam kako sam to uspijevao, u vrijeme kada nismo imali struje, vrlo malo vode, hrane skoro nikako. No, zabilježio sam, snimao sam mnogo. Kao mladom spikeru, bio sam ponosan dok sam čitao tada vijesti na Mostarskom radiju. Snimali smo ih na audio kasete ili magnetofonske trake.
Još 1993. godine, u ono crno, ratno vrijeme, mnogo smo držali do pravilnog čitanje, jasnog izgovora. Na žalost, brojna audio arhiva i dokumentacija je stradala u ratu. Srećom, vijesti i izvještaje koje bi emitovao Radio Mostar, snimali su i moji članovi porodice, govoreći da će to biti divna uspomena u budućnosti. Sada se pokazalo, toliko godina poslije, da zaista i jeste.
Sanel Kajan u studiju Radio Mostara 1993.
Pronašao sam kutije starih audio kaseta sa materijalima Radio Mostara, tokom ratnih godina, počeo preslušavati u svoje slobodno vrijeme. Prvo sam želio to uraditi onako, za moju dušu, možda ostaviti uspomenu mojoj djeci šta je tata radio, ali kada sam shvatio koliko ima materijala i od kolike su važnosti ti zvučni zapisi, odlučio sam to pretočiti u dokumentarac.
Podsjetio sam se na izvještaje koje smo slali iz ratnog Mostara za medije širom svijeta, izvještavajući o patnjama stanovnika mostarske doline. Čuo sam i glasove mojih tadašnjih kolega. Posebno sam emotivno doživio javljanje mostarskih novinara koji danas više nisu među živima, a tada su bile moje drage kolege. Napravio sam dokumentarac naziva, Sjećanje na herojski radio.
U njemu sam podsjetio na ulogu koju je taj medija imao u tom teškom vremenu, kao most koji je povezivao pokidane veze. Pored svega, ono što jako bitno istaći, uspio sam održati profesionalnost, naspram nekih drugih.
Upitali ste kako je prošlo samo emitovanje, kakve su reakcije? Reakcije su bile različite, bilo ih je mnogo, od onih koji su se nadali da su ti zapisi izgubljeni ili da ih niko nije snimio i sačuvao, do onih koji su bili svjedoci, ali i žrtve događaja opisanih u dokumentarcu, u kojem podsjećam kako su izvještavali mostarski mediji tokom rata i poslijeratnih godina. To mi je i bio cilj jer nismo svi u ratu i poratu bili isti. To želim jasno istaći.
RSE: Zbog čega prefiks "Herojski"?
Kajan: Mislim da je ono, što smo mi tada radili, zaista bilo herojski. Nije bilo jednostavno 1993, 1994. i 1995, pa i u poslijeratnom vremenu u Mostaru, onakav kakav je bio, zadržati profesionalnost, zadržati obraz, sačuvati dignitet profesije, kojom smo se tada bavili, ostati omiljen u narodu, a pri tome nikoga ne povrijediti.
Doživio sam ozbiljne prijetnje.
RSE: Ratni studio Mostar je bio suprotnost radio stanicama koje su tada širile mržnju i sijale strah. Koliko je teško bilo biti profesionalan, ali ostati i dan danas? Da li je bilo pritisaka ili prijetnji?
Kajan: Novinarstvo, ono pravo novinarstvo, jer se danas svako naziva novinarom, nije jednostavan posao. Već sam 25 godina u ovom poslu. Moja porodica i ja smo izloženi brojnim prijetnjama. Najsvježiji primjer je nakon presude u slučaju Prlić, Praljak, Petković i ostali.
Doživio sam zaista ozbiljne prijetnje, zbog kojih sam se morao obratiti policiji i tražiti pomoć. Prijetili su mi jer sam kao novinar, na svom FB profilu, postavljao priče koje su radile moje kolege sa Al Jazeere i brojnih drugih medija, među njima i Radija Slobodna Evropa, a u okviru praćenja i izricanja presude u slučaju Prlić i ostali. Zamjerili su mi jer je moj glas bio u promotivnom videu na Al Jazeeri, kojim je najavljen prenos iz Haga u slučaju hercegbosanske šestorke, a to je moj posao. Nadam se i trudim se, sve ove godine, da svoj posao obavljam svijetla obraza i profesionalno.
Sve te prijetnje sam proslijedio policiji, MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona i Federalnoj upravi policije. Također, prijetnje su prijavljene Liniji za pomoć novinarima. Do danas, nema nikakvih konkretnih rezultata, a to je bilo u novembru.
Ovih dana dobijam upozorenja da stanem sa svojim radom na ovom dokumentarcu. Znam da to brojnima ne odgovara. Svjestan sam toga. Onima koji su se uhljebili, i njima i svima drugima, želim poručiti da istina neće ostati skrivena, a ja ću na tom putu istrajati. Osjećam nekako da je to i moja obaveza, na kraju i moj posao.
RSE: Vi ste, pored novinarstva, vrlo angažovan u prepoznavanju, ali i u upućivanju na društvene anomalije širom države. Zbog čega se prijeti ljudima koji ukazuju da nešto ne valja u društvu?
Kajan: Zašto ukazujem na brojne anomalije u Mostaru, ali i ostatku države? Zašto sve ovo vrijeme dižem svoj glas? Mnogi me pitaju: "Što ti to treba?". Kažu: "Imaš posao koji voliš, kojeg radiš sa ljubavlju. Imaš, hvala Bogu, zdravu i lijepu porodicu. Imaš stabilan posao, na jednom velikom, respektabilnom mediju".
Onda im kažem da mi treba jer sam možda i po prirodi takav čovjek – ne mogu šutjeti na nepravdu. Na neke pojave narod se toliko navikao da i ne reaguje. Bijeda, u kojoj živimo i borba za svakodnevno preživljavanje, ne ostavlja, ni vremena, ni prostora, za bilo kakav drugi aktivizam.
Odavno je bilo vrijeme da stvari nazovemo pravim imenom i suprotstavimo se tome na pravi način. Nazivi ulica u Mostaru i u Hercegovini, javno veličanje deklarisanih fašista iz prošlosti, njihovih pokreta, uništavanje svega što podsjeća na antifašizam, samo je posljedica jedne dobro osmišljene politike koja se dosljedno provodi, posebno ovdje, u mom Mostaru. Mostar je moja radost, ali i moja rana.
Ovih dana je aktualna najava gradnje groblja, neke aktivnosti su već u toku. Kako kažu, bit će oko 100.000 nadgrobnih spomenika za vojnike iz Drugog svjetskog rata, koji su poginuli u vojskama koje su se borile protiv antifašista. Istovremeno spomenik antifašistima, Partizansko spomen-groblje u Mostaru, se uništava. Postavljam pitanje – kakvu to poruku šaljemo u svijet? Mnogi šute, ali ne svi.
Kako mogu šutjeti? Kako mogu svom djetetu da ne kažem šta se dešava, kada me pita: "Što je Mostar još uvijek pun ruševina?". Zašto ih stalno upozoravam, kada idu u školu, da vode računa kako i kuda idu, kao da je rat završio prije dva mjeseca, a ne prije 22 godine.
Ciljano uništavanje Partizanskog spomen-groblja, Mostar
RSE: Gdje je tu u svemu uloga medija? Kakvo je stanje danas u medijima? U kojoj mjeri je žurnalizam obezvrijeđen pojavom mnoštva portala, lažnih vijesti i spinova?
Kajan: Stanje u medijima u Bosni i Hercegovini, pa i u zemljama regiona, je poražavajuće. Možda na najnižim granama od početka ili završetka rata, kako ko to želi gledati. Stanje je zaista jadno, bijedno, nikakvo, poražavajuće, sramno. Malo nas je ostalo profesionalnih novinara, nažalost. Ima nas koji dižemo svoj glas, koji ukazujemo.
Zavisimo od novca jer od novca se živi, ne od ljubavi. U takvom vremenu živimo.
Shvatam neke kolege jer sam možda i ja bio u toj situaciji dok sam radio u nekim privatnim medijima, kada ti vlasnik određuje sudbinu i kaže: "Ako nisi zadovoljan, vrata su ti otvorena, znaš gdje su ti vrata, možeš slobodno potražiti drugi posao". Znamo kako je teško pronaći posao danas u BiH. Svi zavisimo od novca jer od novca se živi, ne živi se od ljubavi, ne živi se od zraka. U takvom vremenu, u takvom sistemu živimo.
Ali opet, razlikujem te "novinare" i nas novinare koji profesionalno radimo svoj posao, koji smo u službi javnosti, koji želimo ukazati na probleme sa ciljem da se oni riješe.
Kada otvorim društvene mreže, kada pogledam portale i vidim naslove tipa: "Nećete mi vjerovati šta se desilo", "Kada ovo pročitate vaš život će se promijeniti", "Nakon ovog ništa više neće biti isto"... istog trena blokiram tu stranicu, brišem taj profil sa svoje liste praćenja jer "vijest" koju oni objave, vrijedna je onoj kesi smeća koju svako jutro bacite u kontejner.
RSE: Sanel Kajan je bio godinama dopisnik Radija Slobodna Evropa, upravo iz Mostara.
Kajan: Danas sa ponosom kažem da sam više od deset godina bio dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Mostara. Drago mi je ako se slušaoci i danas sjećaju nekih izvještaja. Uvijek se trudim da svoj posao obavljam kako treba, profesionalno, novinarski.