'Švedska nije dovoljno zaštitila najranjivije'

"Nivo do kojeg je Švedska zaštitila najranjivije je upitan, jer znamo da je korona virus prisutan u bolnicama i domovima za njegu, što navodi na zaključak da strategija nije u dovoljnoj mjeri zaštitila najranjiviju populaciju od virusa", komentariše švedsku strategiju u borbi protiv pandemije profesor genetske epidemiologije Paul Franks sa švedskog Lund Univerziteta te zamjenik direktora u Centru za dijabetes istog univerziteta.

Prema posljednjim informacijama, u Švedskoj je zaraženo više od 11.900 ljudi, dok je od posljedica COVID-19 bolesti preminulo više od 1.200 osoba.

Međutim, Švedska ima među najopuštenijim pristupima u borbi protiv pandemije od koje je više od 128.000 ljudi širom sveta preminulo.

Ljudima se savjetuje da ukoliko mogu rade od kuće, da izbjegavaju putovanje ukoliko to nije neophodno, škole su otvorene, a među jedinim mjerama jeste zabrana okupljanja za više od 50 osoba i posjete domovima za njegu.

Ipak, prema riječima profesora Franksa, virus je proširen u bolnice, u domove za stara lica, zbog čega se, kako navodi ne može zaključiti da se radi o uspješnoj strategiji.

"Da bismo je nazvali uspješnom, to bi moralo značiti da su ti članovi populacije bili zaštićeni i da nismo imali ovoliko smrtnih slučajeva i da nemamo prisutan virus u tim dijelovima, kao što mi imamo", pojašnjava Franks.

On također ističe da, iako to nije zvaničan stav vlasti, švedski pristup se kreće u smjeru postizanja masovnog imuniteta, ali i da virus može mutirati, tako da ukoliko se koristi vakcina za postizanje masovnog imuniteta, da bi bila funkcionalna ona mora djelovati na sve verzije SARS-COVID-2 virusa.

"Ali može biti i da je COVID-19 sezonski problem, nešto što ustvari nikada neće otići, na isti način kao i gripa i drugi korona virusi koji izazivaju običnu prehladu, a još uvijek cirkulišu među populacijom, dođu i vrate se", dodaje profesor Franks.

Mogli bismo se suočiti sa stotinu hiljada zaraženih

RSE: Za razliku od većine Evrope, Švedska je usvojila prilično opušten pristup pri odgovoru na pandemiju korona virusa, čak i ako posljednje brojke pokazuju više od hiljadu preminulih. Zbog čega?

Franks: Postoje tri načina koje zemlje poduzimaju u slučaju pandemije korona virusa. Tajvan, Izrael, Singapur, Južna Koreja, Kina pokušali su usporiti širenje virusa sa ranim intervencijama, prije no što je pandemija i krenula u tim zemljama. Koristili su stvari poput praćenje kontakata, karantin, tehnologije koje su im pomagale da predvide, poput Tajvana, područja iz kojih bi zaraza mogla da dođe, tako da bi mogli testirati ljude koji dolaze iz tih područja.

Drugi način je da kada epidemija krene, koristite strategiju koja bi mogla uključivati suzbijanje poput mjera kretanja, kojima stvarno pokušavate da ograničite društvene i fizičke interakcije gdje bi ljudi mogli da prošire virus između sebe. To je agresivna strategija, ali ako je urađena dobro, mogla bi da smanji broj širenja. Države poput Norveške su ovo uspjele zbog snažnih mjera suzbijanja.

Treći je onaj koji Švedska sprovodi. Nemate tako striktne mjere suzbijanja, već rano spoznate da će se virus širiti, čak i uz stroge mjere širenja. Samo će se širiti sporije. Tako da pustite virus da se širi brže. Imajući na umu da zaštitite najranjivije članove društva, to znači da će veliki dio društva postati zaražen. Brojni od tih možda neće ni imati simptome, možda će ih imati malo. Društvo nastavlja da funkcioniše, ekonomija nastavlja da radi, sve dok zaštitite najranjivije. Dođete do tačke u kojoj je dovoljan broj populacije zaražen, tako da se stiče masovni imunitet u kojoj zaraza prestaje da djeluje.

Ta strategija je najsličnija onome što je Švedska usvojila. Iako nivo do kojeg je zaštitila najranjivije je upitan, jer znamo da je SARS-COVID-2 virus prisutan u bolnicama i domovima za njegu, što navodi na zaključak da strategija nije u dovoljnoj mjeri zaštitila najranjiviju populaciju od virusa.

Korona virus nije zaustavio život u Švedskoj, pristup koji izaziva kontroverze

RSE: Osim zabrane okupljanja za 50 i više ljudi i posjetama domovima za njegu, druge mjere nisu uvedene?

Franks: To nije skroz tačno. Donesene su razne preporuke kojima se promoviše fizičko udaljavanje radi ultimativnog smanjenja širenje virusa. Prošlog vikenda je bio Uskrs, i ljudi obično putuju. Tako da su ljudi dosta ohrabrivani da ne putuju tokom uskršnje pauze, i vjerovatno većina ljudi se pridržavala tih preporuka.

Telekomunikacioni podaci također navode da se ljudi generalno manje kreću no što bi to inače radili. Tako da je doneseno dosta preporuka oko usporavanja širenja virusa, samo što nemamo toliko pravila, zakona u kojima postoji pravna osnova za intervenciju kako bi se usporilo širenje. To je ograničeno na stvari poput okupljanja od 50 ljudi i posjeta domovima za njegu.

RSE: Švedska ima deset miliona ljudi. Sada je više od 11 hiljada ljudi zaraženo. Iako je brojka manja od onih u Španiji, Francuskoj ili Italiji, zemljama koje su prijavile više od 15 hiljada mrtvih, i dalje je veća no u ostalim skandinavskim zemljama. Šta nam te brojke pokazuju u ovom momentu?

Franks: Moramo biti veoma oprezni sa tim kako tumačimo broj potvrđenih slučajeva. Ono što nemamo jeste široko rasprostranjeno nasumično testiranje u Švedskoj kako bi procijenili broj zaraženih. Tako da taj broj zaraženih koji imamo nije stvarni broj zaraženih.

Niko ne zna, jer niko nije mjerio, ali simulacije predviđaju da bismo se mogli suočiti sa stotine hiljada zaraženih. Tako da ja ne bih poredio broj potvrđenih slučajeva u jednoj zemlji sa brojem u drugoj, jer oni zavise od vladinih odluka o testiranju. A u Švedskoj je veoma rano donesena odluka da ne rade široko testiranje već veoma ograničeno. Tako da taj broj nije koristan kako bismo razumjeli epidemiologiju SARS-COVID-2 virusa.

Neophodno je zaštititi najranjivije

RSE: Grupa više od dvadeset doktora, naučnika i istraživača kritikovala je Institut za javno zdravlje jer, prema njihovom mišljenju nisu uspjeli da sastave ispravnu strategiju. Šta su njihove zamjerke?

Franks: Oni su u suštini naveli niz faktora za koje vjeruju da su iz Instituta za javno zdravlje loše sproveli, ali također su dali preporuke za šta vjeruju da bi se trebalo raditi. Također zagovaraju veću političku intervenciju kako bi prisilili Institut da krene u drugom pravcu.

Ono što trebamo imati na umu jeste da je dosta pažnje stavljeno na opoziciju Instituta za javno zdravlje. I ovo nema veze sa mojim ličnim mišljenjem, već je činjenica. Ali ako upitate nekoga da li ćete potpisati peticiju, što se desilo u Švedskoj, u kojoj stoji ‘Ono što radi Institut za javno zdravlje je pogrešno, moraju promijeniti pravac’. Oko 2.000 je doktora i naučnika je potpisalo tu peticiju prije par sedmica.

Koliko ja znam, u peticiji nije pisalo: ‘Da li mislite da Institut radi ispravno’. Ono što nam nedostaje je protuteža mišljenju koje je izraženo. Možda postoji veliki broj doktora i naučnika koji podržavaju Institut ali nisu potpisali peticiju ili napisali pismo objavljeno u nacionalnim novinama. Tako da bih ja pozvao na malo opreza pri mišljenju da je to mišljenje koje je izrečeno predstavlja većinu doktora i naučnika u Švedskoj. Možda jeste, ali možda i nije.

'U Švedskoj stručnjaci preuzeli odgovornost'

Mi živimo u demokratiji, iako se sada radi o krizi. I demokratija je zasnovana na slobodi javnog govora i mogućnosti da se izrazi mišljenje. I veoma je važno da ostanemo demokratski i u krizi i mislim da Institut za javno zdravlje treba da radi veoma naporno da se osigura da ima dobru komunikaciju sa ljudima.

Također važno je imati kapacitet za slušanje i vanjskih stručnjaka bez vjerovanja da se sve može uraditi interno, što je impresija koja se često stvara, da sva stručnost dolazi iz Instituta za javno zdravlje i da nije neophodno gledati prema vani. Mislim da to nije tačno. Švedska vlada jeste napravila tim vanjskih saradnika ali mislim da on u ovom momentu nije predstavljen unutar Instituta. ​

RSE: Ujedinjeno Kraljevstvo je na početku imalo sličan pristup kao Švedska, sa puštanjem virusa da se polako širi bez uvođenja ekstremnih mjera. Sada imaju više od 12.000 preminulih, sa premijerom koji je također bio zaražen korona virusom. Kakav je generalni osjećaj u Švedskoj? Da li su ti doktori možda zabrinuti zbog toga?

Franks: Ne želim govoriti u njihovo ime, ali mislim da postoji zabrinutost među mnogima. Ako ćete težiti ka masovnom imunitetu, što nije zvaničan stav Instituta u Švedskoj, ali sigurno jeste indikator onoga što se dešava, ako ćete ići ka masovnom imunitetu, ako nećete imati stroge mjere suzbijanja, neophodno je da autoriteti zaštite najranjivije.

To je pravilo broj jedan, morate zaštititi ranjivu populaciju, ako nećete da pokušavate da suzbijate virus. Ne smijete dopustiti da se proširi među ranjivom populacijom ili ćete imati brojne smrtne slučajeve.

I to je ono što se nažalost dešava u Švedskoj, imamo brojne smrtne slučajeve jer se virus proširio među ranjivom populacijom, ljudima sa ranije postojećim oboljenjima, starijom populacijom ili među migrantskom populacijom gdje komunikacija nije bila adekvatna.

Koliko ja razumijem, oni nisu dobili poruke zdravstvenih organa, tako da nisu promijenili ponašanje i nažalost veliki broj smrtnih slučajeva dolazi iz migrantskih zajednica. U tom pogledu, strategija u Švedskoj je neuspjela. Da bismo je nazvali uspješnom, to bi moralo značiti da su ti članovi populacije bili zaštićeni i da nismo imali ovoliko smrtnih slučajeva i da nemamo prisutan virus u tim dijelovima, kao što mi imamo. To se nalazi u srcu briga koje sam ja imao priliku čuti.

Pristup nije dovoljno neprobojan kako bi zaštitio ranjivu populaciju i ja se slažem sa tim, treba i može da se uradi više, danas kako bi se zaštitila najranjiviji dio populacije.

Virus može mutirati

RSE: Zvaničnici zdravstvenih institucija su objavili i simulaciju u kojoj predviđaju koja bi bolnica trebala da poveća svoje kapacitete u slučaju većeg broja COVID-19 pacijenata. Na čemu su bazirali te procjene?

Franks: Neke od procjena su da će doći do širenja klastera COVID-19 u Švedskoj, da jedna regija neće biti zaražena u isto vrijeme kada i druga. Bazirali su simulacije na osnovu bolnica u regijama i pokušali procijeniti otprilike kada će te regije imati vrhunac zaraze.

Koristili su podatke iz Lombardije i Wuhana da procijene sveobuhvatni uticaj pandemije. To ih je dovelo da zaključe da će broj ljudi koji će doći u bolnice zbog zaraze korona virusom biti oko 100.000 odnosno jedan posto švedske populacije. Onda su procijenili da će oko 2.800 od tog broja biti primljeno na intenzivnu njegu te da će dalje nekoliko hiljada ljudi također biti primljeno u bolnice ali ne sa opasnim.

RSE: Sa Evropom koja donosi stroge mjere i Švedskom u kojoj se život skoro pa odvija kao i obično, mislite li da bismo mogli doći do momenta u kojem, recimo, Evropa napravi jedan korak dalje od Švedske i recimo uvede mjere?

Franks: Danas je Danska otvorila škole. Zemlje počinju da popuštaju mjere izolacije koje su bili uveli. Nije kao da zemlje planiraju da drže mjere ograničenog kretanja do beskraja. To nije ekonomski održivo, pati mentalno zdravlje ljudi. Postoje sve te druge stvari koje utiču na strategije suzbijanja virusa. Zemlje će vjerovatno proći kroz neko naizmjenično uvođenje i popuštanje mjera.

Što znači da će biti određeni okidači na snazi, doneseni na osnovu broja primljenih slučajeva na intenzivnu njegu. Kada broj tih pacijenata bude povećan, mjere suzbijanja će opet biti stegnute kako bi se usporilo širenje. Ako brojevi padnu, onda bi se mjere ponovo popustile. I takav kotrljajući proces će najvjerovatnije potrajati narednu godinu, ili dok efektivna vakcina ne bude pronađena.

RSE: No kada govorimo o vakcinama. Prema dosadašnjem razumijevanju, postoje tri načina za suzbijanje širenja pandemije. Masovni imunitet, stroge mjere i vakcina. No, na vakcinu bismo morali čekati, prema svim najavama, nekih 18 mjeseci.

Franks: Bez obzira da li je kroz vakcinu ili prirodnim putem, oba pristupa će rezultirati masovnim imunitetom. Vakcinacijom stvarate masovni imunitet. Kada date nekome vakcinu, on razvija antitijela koja ga štite od virusa.

U scenariju bez vakcinacije, ljudi su izloženi virusu kroz svoje okruženje i onda razviju bolest i antitijela, ozdrave i onda su, nadajmo se, zaštićeni. U oba ta slučaja odgovor zavisi od imunološkog stanja pojedinca.

Sada je izašao rad koji navodi da ljudi imaju izrazito različite odgovore na korona virus, što znači da će neki ljudi imati veoma snažnu reakciju, dok će drugi imati slabu reakciju. I te slabije reakcije su možda problematične u smislu ponovne zaraze u budućnosti.

Da li su lekovi za COVID-19 na vidiku?

To je nešto što je x faktor kada se radi o vakcini. Druga stvar je da virus može mutirati. Tako da ako vaša vakcina nije temeljito efektna, odnosno ako ne funkcioniše na razne verzije SARS-COVID-2, odnosno ako djeluje na jednu vrstu a ne na drugu, moglo bi uticati na nivo imuniteta koji može biti postignut.

Postoje razni faktori, no nema garancije. Ali može biti i da je COVID-19 sezonski problem, nešto što ustvari nikada neće otići, na isti način kao i gripa i drugi korona virusi koji izazivaju običnu prehladu, a još uvijek cirkulišu među populacijom, dođu i vrate se sezonski. Nema garantovane strategije za okončanje COVID-19, sve je u suzbijanju.

Španjolska gripa: Virus koji je zarazio jednu trećinu svijeta

RSE: U vašem tekstu za World Economic Forum, pišete o iskustvu Švedske za vrijeme Španske gripe, kada zemlja nije uspjela da postigne masovni imunitet, što je rezultiralo time da se virus vrati godinu dana kasnije. Da li postoje nade o naučenim lekcijama iz tog perioda?

Franks: Zavisi ko uči lekciju. Mislim tipično, ako pokušavate razumjeti pandemiju COVID-19, ono što se radi jeste da gledate u druge zemlje i kako se one bore sa pandemijom. Tokom ranih dana ono što je vodilo odluke donošenja strategija bilo je zasnovano na Lombardiji u Italiji i Wuhanu u Kini.

Ili gledate u druge pandemije i epidemije i naravno pandemija gripe iz 1918. je omogućila neko vodstvo o tome kako se virus širi među globalnom populacijom. Mislim da je važno imati na umu da mi nemamo samo globalno zaraznu pandemiju, mi imamo i kompletno drugačiju eru komunikacije, putovanja. Možete koristiti argument da je i tokom pandemije 1918. bilo masovnih putovanja, jer su se vojnici vraćali kući nakon Prvog svjetskog rata.

Ali nismo imali međunarodna putovanja miliona i miliona ljudi.

• Infografika: Epidemije od Troje i španske groznice do korona virusa

Druga stvar, ova pandemija je i informacijska pandemija, a to znači da uključuje tačne podatke, ali i one netačne sa čime se moramo suočavati. Ali, kada pokušavate uskladiti kako se populacija ponaša kako bi suzbila virus, trebaju vam jasne i što tačnije poruke. Dosta tih poruka je zamijenjeno za dezinformacije koje mogu dovesti ljude da se ponašaju kontraproduktivno. Mislim da to nije bilo tačno prije 100 godina, nismo imali brzi prenos informacija koji imamo danas, nismo imali platforme za javnu komunikaciju koje imamo danas.

Moguće sredinom maja vrhunac epidemije u Švedskoj

RSE: Na osnovu onoga što znamo danas o korona virusu, da li postoje predviđanja na kojem stepenu zaraženosti bi se mogao steći masovni imunitet?

Franks: Ja nisam virolog, već genetski epidemiolog, ali moje razumijevanje da prag imuniteta zavisi od toga koliko je zarazan neki virus. Ako imate veliki broj ljudi koji je bio zaražen pa oporavljen, to vam daje manju mogućnost da dođete u kontakt sa nekim ko je zaražen, već da imate više ljudi sa aktivnom zarazom oko sebe.

Jednom kada dođete do tog praga, koji se obično procjenjuje na 60 posto, iako postoje razne brojke koje idu od 35 pa do 75 posto, on se bazira na brzini prenosa i vjerovatnoći da ćete doći u dodir sa nekim ko je zarazan. To je priroda na osnovu koje funkcioniše masovni imunitet.

Prenos virusa zavisi od brojnih stvari, od toga koliko je simptomatičan. Ebola je veoma zarazna i veoma smrtna, ali simptomi se pojave veoma brzo i veoma su jasni, tako da su ljudi svjesni da su ti simptomi loš znak te da se ne bi trebali izlagati zarazi. Dok sa druge strane, mnogi ljudi nisu simptomatični tako da ljudi ne razumiju u kolikoj mjeri izlažu sebe ili druge zarazi. Mislim da svi ti faktori utiču na to kako će masovni imunitet biti stečen, ali također i na percepciju javnosti o virusu.

Ljudi u parku u Štokholmu početkom aprila

RSE: Virus je tu već nekoliko mjeseci, ali svaki dan učimo nešto novo. Na primjer, neki dan su objavljene informacije iz Južne Koreje da se virus ponovo pojavio kod nekih oporavljenih pacijenata. No, ne znaju da li su krivi testovi ili virus ima mogućnost da se ponovo pojavi. Da li bi to bilo moguće?

Franks: Postoje dva scenarija prema mom mišljenju. Prvi je da virus mutira, kao što je bio slučaj sa pandemijom iz 1918. jer antitijela koja su incijalno proizvedena nisu mogla da se izbore sa drugom zarazom mutiranog virusa. Druga je da ljudi imaju takav imunološki odgovor da ne stvore dovoljno antitijela koja bi ih zaštitila od buduće infekcije.

RSE: Na osnovu brojeva koje imate sada, da li možete procijeniti, da li se Švedska nalazi blizu vrhunca pandemije. Šta možete očekivati u narednih par sedmica?

Franks: Malo je vjerovatno da smo dostigli vrhunac COVID-19. Postoji simulacija jednog švedskog profesora koji je procijenio da bi do kraja aprila do 50 posto populacije moglo biti zaraženo. No, on je također naveo da je to možda preuveličan broj. Ako smo na putu ka masovnom imunitetu, onda vjerovatno sredina maja bi mogla biti kada ćemo vidjeti najveći broj zaraženih te da bi i broj preminulih mogao biti vidljiv dvije sedmice nakon toga.