Mostarski pisac Elvedin Nezirović, smaknut je iz radnog tima koji se trebao baviti popunjavanjem aplikacije za kandidaturu Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine. Razlog je direktno miješanje politike u imenovanje i rad tima, koji je apolitičan. O tome, ali i o položaju kulture u Bosni i Hercegovini, Elvedin Nezirović, mostarski književnik i direktor Muzičkog centra Pavarotti govori više u intervjuu za Radio Slobodna Evropa.
RSE: Zašto ste izbačeni iz radnog tima, koji je trebao popunjavati aplikaciju za kandidaturu Mostara za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine?
Nezirović: Zaista ni meni još uvijek nije jasno. Neko zvanično obrazloženje, koje sam dobio, jeste da je, nakon što su saznali za moje imenovanje, reagovao Gradski odbor SDA ili tačnije predsjednik Gradskog odbora SDA, Salem Marić, koji je urgentno, onoga časa kada je saznao da sam imenovan u taj osmočlani tim, kontaktirao kancelariju gradonačelnika i insistirao na tome da se ja maknem iz toga tima iz razloga, koji je meni prenesem, da pišem svašta protiv SDA.
Šta znači fraza da pišem svašta protiv SDA? Jedno izvjesno vrijeme pišem kolumnu za portal tacno.net, gdje pokušavam kritički promišljati mostarsku stvarnost. Na žalost, Mariću i ljudima okupljenim oko njega, se takvi tekstovi ne sviđaju. Oni bi rado da vide Mostar onakav kakav jeste već dugi niz godina - uspavan, uljuljan, u nekom komatoznom stanju, gdje je svaki oblik javne kritičke misli duboko zaglušen u samom startu.
Da li se iza ovoga kriju nekakve druge niske pobude? Da li je u pitanju neko osvetoljublje, neki primitivniji oblik ponašanja, ako uopšte takav postoji, zaista ne znam? Ovo me jako pogodilo jer se radi o jednom klasičnom obliku upotrebe vaninstitucionalne moći.
To u Mostaru nije prvi slučaj, dešavalo se i ranije. Često se slično dešavalo ljudima, iz portala za koji pišem, ali i mnogim drugima sa kojima sam razgovarao ovih dana. Kao nekoga, ko je u ovom gradu rođen, ko živi čitav život u Mostaru, koji je dijete ovoga grada, jako me to pogodilo.
RSE: Da li je to direktan atak na slobodu javne riječi?
Nezirović: Tako sam ga doživio. Mostar je mala sredina, u odnosu na Sarajevo, i to ne samo geografski mala, mala i po nekim drugim kapacitetima i gabaritima. Kada radite i pišete za određeni medij, kao što je moj slučaj, morate biti svjesni da pišete za populaciju od maksimalno 30.000 ljudi. Grad je još uvijek, u svom osnovnom pojmu, prepolovljen na dva dijela, tako da se vijesti vrlo brzo šire, vrlo brzo putuju. Sami udar kritike je veći.
Ovo nije prvi udar na moje pisanje, Bilo je takvih ranije, ali je ovo prvi udar na lični integritet, s namjerom da mi se oduzmu lična, osnovna demokratska prava, koje kao član društva posjedujem.
RSE: Ako se držimo toga, što ste dobili kao zvanično objašnjenje, da li to znači da književnik, publicista ili novinar, ne bi trebao pisati protiv članova i predstavnika političkih stranaka, naročito ne kritički?
Nezirović: Apsolutno. U današnjem Mostaru, a ne samo u Mostaru, nego i u čitavoj Bosni i Hercegovini, to je izraz opće pomodnosti. Pisci, profesori, akademski radnici, svi oni koji imaju mogućnost da na kritički način sagledaju stvarnost, često se stavljaju u službu vladajućih političkih ideologija, što se meni prilično gadi. Na taj način obično pokušavaju doći do nekih povlastica, koje, bi im inače, bile uskraćene. Taj trend je u Mostaru izražen već jako dugo.
RSE: Kako komentarišete miješanje politike u svaku sferu društva, pa i u kulturu? Radni tim su činili stručnjaci iz različitih oblika umjetnosti, koji su trebali da popune jednu aplikaciju, koja je bila potpuno apolitična.
Nezirović: Radi se čisto o tehničkom pitanju. Osmočlani tim je čisto tehničko tijelo, koje treba da osmisli, kreira programe i ideju na temelju koje bi Mostar ispunio tu aplikaciju. Mimo tog tehničkog tijela, postojalo bi neko drugo koordinacijsko tijelo, koji je bi pazilo da u tim programima i zamislima nema nikakvih sadržaja i ideja koje, na bilo koji način, smetaju nekoj od političkih stranaka ili nacionalnim faktorima u Mostaru i Hercegovini. Upravo je taj udar bio izraz jedne klasične samovolje.
To je samo jedan od primjera. Politika je u Mostaru, u kulturi, prisutna već dugo vremena. Ne mogu se oteti dojmu da, svugdje tamo gdje politika dođe, u bilo koju sferu, i uplete svoje prste, bespovratno isprlja ili u samom startu iskvari neku plemenitu namjeru koja u samom početku postoji.
RSE: S obzirom na to da ste direktor Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru, kako ocjenjujete muzičku scenu u Bosni i Hercegovini? Da li su mladi zainteresovani za muziku?
Nezirović: Generalno, mogao bih govoriti o muzičkoj sceni u Mostaru. Muzički centar Pavarotti samostalno djeluje u educiranju mladih, kada je u pitanju muzika, ali i druge aktivnosti. U našim prostorijama djeluje i udruženje Rok škola. To je udruženje koje okuplja veliki broj mladih ljudi, ne samo iz Mostara, ali iz čitave Hercegovine, a koji, zbog svoje mladosti i zbog svega onoga što predstavljaju, energije koju sobom nose, čine okosnicu muzičke scene u Mostaru i vjerovatno će je činiti još jedno izvjesno vrijeme.
Često je kultura zloupotrebljena od strane politike. Onda, kada se riješimo toga, riješiti ćemo i jedno možda vrlo važno pitanje, suštinsko pitanje za naše društvo.
RSE: Dobitnik ste nagrade Mimar mira, koju dodjeljuje Centar za mir i multietničku suradnju iz Mostara. U službenom obrazloženju navedeno je da ste nagradu dobili za doprinos u izgradnji mira, suživota i obnove međunacionalnog povjerenja. Koliko Vam to znači? Koliko je bitno da, svako iz svoje sfere, radi na ovim važnim pitanjima?
Nezirović: Meni je to jako draga nagrada, upravo iz razloga koje ste naveli. Tako doživljavam i sve ovo što radim, i kroz svoju funkciju u Muzičkom centru Pavarotti, i što radim mimo toga, kao pisac i novinar. Smatram, i duboko se zalažem, da sve ono što izlazi u javni prostor, mora imati neku vrstu integracijske dimenzije. Valjda nam je svima dosta sukoba i svih drugih negativnih stvari. Potrebno je jednim pozitivnim pristupom tražiti dodirne tačke, kojih ima mnoštvo među svima nama. Ta nagrada mi jako puno znači.
RSE: Vi ste i profesor književnosti. Kako komentarišete Deklaraciju o zajedničkom jeziku među državama Balkana, kojoj je cilj bio zaustaviti podjelu ljudi na osnovu jezika, a odlično se međusobno razumiju?
Nezirović: Sama suština ovoga pitanja, ako je svedete na naučni nivo, postaje vrlo jasna. Drugi je par rukavica kako taj jezik nazvati. Činjenica da govorimo istim jezikom, zapravo je neosporna, a na to nas upućuje i jezička praksa. Bez obzira da li ćete otići u Podgoricu, Beograd ili Zagreb, imati ćete stoprocentni nivo razumijevanja sa ljudima koje ćete tamo susresti. Smatram da to ne treba dalje objašnjavati.