Nevenka Tromp: Pitanje tablica deo strategije za pripajanje severa Kosova Srbiji

Srbija se koristi "opstrukcijama u malim koracima" da bi prikrila stvarnu strategiju svoje politike, a to je opstrukcija na bilo koji mogući način kako bi se onemogućilo priznanje Kosova kao nezavisne države, kaže Nevenka Tromp, predavačica na Univerzitetu u Amsterdamu.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), ona ocjenjuje da je u pregovorima između Kosova i Srbije fokus međunarodne zajednice na Srbiji kako bi se obezbijedilo da ona učestvuje u tom procesu.

No, smatra da bi samo pritisak međunarodne zajednice učinio da Srbija pristane da dogovor, te dodaje da EU u ovom momentu nema načina da sama "pritisne" zvanični Beograd.

RSE: Kosovski premijer Aljbin (Albin) Kurti je prihvatio zahtjev SAD da na 48 sati odloži primjenu kazni, kako bi se omogućio prostor za mogući sporazum o automobilskim saobraćajnim tablicama sa Srbijom. Kako vidite moguće korake, da li očekujete u nastavku postizanje sporazuma?

Tromp: Politiku Aljbina Kurtija vidim kao konzistentnu politiku njegovog prethodnika, u kojoj je Kosovo pozicionirano kao kooperativna strana sa definisanim ciljevima, ali je takođe pokazalo da je veoma osjetljivo na vođstvo međunarodne zajednice u ovim pregovorima.

Kurti nema šta da izgubi, nipošto svoj autoritet kao premijer, kroz još jedno odlaganje primjene ovoga što su administrativne mjere.

Mislim da fleksibilnost na Kurtijevoj strani pokazuje njegovo razumijevanje i odlučnost da je Kosovo na pravom putu, i da će se ova važna administrativna mjera na kraju desiti, jer nam zdrav razum govori da je to neophodan korak.

'Neka piše šta hoće, samo da nas puste da živimo': RSE na prelazu Jarinje

Međunarodna politika "duplog koloseka"

RSE: Predlog EU je bio da Kosovo odmah suspenduje naredne korake u preregistarciji vozila na sjeveru Kosova, a Srbija da suspenduje nove tablice sa svojim oznakama. Kako tumačite to što je Kosovo odbilo predlog EU, dok ga je Srbija prihvatila?

Tromp: EU je uvijek pokazivala ogromnu strpljivost u odnosu na srpsku stranu i ako se prisjetimo kako su se odvijali briselski dijalozi do 2013, vidimo da je Srbija pristala na svaku odluku koja je pregovarana od strane EU, ali je onda nastavila sa paralelnim sistemom administracije Kosova, i svakako sjevernog Kosova.

Tako da je ova vrsta pristupa na duplom kolosjeku koji je vodila međunarodna zajednica trebala Srbiju da zadrži u pregovorima, da je ne izgube iz pregovora, ali je tu vrstu ustupka Srbija zloupotrebila.

Na primjer, vidimo da od 2008, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, i prije tog vremena, jedina konstanta u pristupu Srbije ovom pitanju je da opstruira priznanje Kosova kao nezavisne države.

Cijela ta politika malih koraka u opstrukciji je tu da Srbiji kupi vrijeme, računajući da će u određenom trenutku svi zaboraviti teškoće u nastojanju građana Kosova da njihova zemlja postane nezavisna i da će međunarodna zajednica možda dopustiti Srbiji da dosegne svoj primarni cilj, a to je, koji god da je status Kosova i koji bi trebao biti, Srbija prvo želi da obezbijedi teritoriju sjevera Kosova i da taj dio ujedini sa Srbijom.

To bi bio minimum ratnih ciljeva u ratovima koje je Srbija konstatno gubila u devedesetim.

RSE: Što vidite kao moguće rješenje između Kosova i Srbije kada je riječ o pitanju tablica, kako bi se izbjegao konflikt s obzirom na novu okolnost da su lokalni Srbi napustili države institucije?

Tromp: U pregovorima i medijaciji između Kosova i Srbije od 2000, zapravo 1999. pa nadalje, možemo vidjeti da ono što je postiguto na Kosovu jeste nezavisnost koja je nepovratna.

Ono što je međunarodna zajednica pokušavala da postigne, s pravom, jeste da se kaže Srbiji da, štogod da je problem unutar Kosova – bilo da je decentralizacija vlasti, status srpskog etničkog korpusa ili drugih etničkih grupa- da će se time baviti samo nakon što se poduzme taj veliki korak, da Srbija prizna Kosovo kao nezavisnu državu.

To je veoma važna odskočna daska ili nacrt, i vidimo da svaki korak, uključujući pitanje tablica, za koji nam i zdrava logika i regulacije ostalih država govore da tu ne može biti dva paralelna sistema, pokazuju da Srbija opstruira ono što će na kraju biti neophodno i neizbježno.

Kosovska de facto nezavisnost je sada takođe dosegla novi stadij, jer po prvi put od 2008. cijela međunarodna zajednica razumije da ako Srbija uspije da odvoji dio Kosova, Rusija ga može koristiti kao presedan, i na osnovu istog principa može da "uzme" dvije ukrajinske oblasti Luganjsk i Donjeck.

Zato mislim da su i zdrav razum, i pravno razumijevanje kako država treba da funkcioniše, na strani Kosova. Ali, po prvi put u ovoj kratkoj istoriji kosovske nezavisnosti, državne realnosti su takođe na strani Kosova.

I da sažmemo: Srbija je vodila kriminalne ratove za koje su donesene presude na Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, kao i na lokalnim sudovima. Ono što bi Putin trebalo da pazi jeste da zapravo želi postići ono što su bili neuspjesi Srbije.

To je veoma važno ogledalo u ovom trenutku, i za Srbiju, i Putina i njegovu Rusiju, ali i za međunarodnu zajednicu da razumije da sve moguće snage i političku dobru volju treba fokusirati na to kako ostvariti da se država Kosovo prepozna kao veoma važan činilac odvraćanja Putinove Rusije, kako bi se zaustavilo bilo kakvo nelegalno proširenje teritorije, kao što to očigledno Ruska Federacija radi, kopirajući ono što je Srbija pokušala, i nije uspjela.

Putin u fazi 'Milošević'

Francusko-njemački predlog kao nastavak briselskog procesa

RSE: Kakav uticaj mislite da cijela ova situacija može imati na konačni sporazum ili na predlog koji dolazi od Njemačke i Francuske, da li sve ovo može biti povezano sa tim?

Tromp: Ono što je vrlo važno je da smo vidjeli kako briselski dijalozi dolaze do realističnog završetka.

Potom smo imali berlinski proces, a taj francusko-njemački predlog nije ništa drugo do nastavak tog procesa. Svi ovi procesi su vrlo važni jer drže Kosovo živim, otvorenim pitanjem u kontekstu EU.

Ali, šta god da se desi, uskoro ili u daljoj budućnosti Kosova, važno je razumijevanje EU da je nezavisnost Kosova nešto o čemu se ne pregovara, da Kosovu, kao nezavisno priznatoj državi treba da bude dozvoljeno da učestvuje u evroatlantskim integracijama, i kako ih ubrzati.

Ovo je esencijalno, i Srbija treba da prepozna Kosovo u njegovim granicama.

Ova činjenica će omogućiti da pet država EU ponovo razmotre tu poziciju i njihovo odbijanje priznanja Kosova kao nezavisne države. Mislim da Kosovo treba prvo da bude prihvaćeno od EU. Svaka inicijativa koja dolazi iz dvije najmoćnije države - Njemačke i Francuske - je veoma dobrodošla, ali ne treba da bude preduga i ne treba da omogući Srbiji da pokaže kako nije zainteresovana za pregovore kojima bi se došlo do obostrano prihvatljivog rješenja.

Obje države dio su pregovora, ali Srbija ih koristi kako bi opet odnosila pobjedu u odnosu na Kosovo. To je pogrešno, i Srbiji to ne bi trebalo biti dozvoljeno.

RSE: Vratila bih se na vaš komentar da Srbija iskorištava cijelu situaciju kako bi opstruirala Kosovo. Ranije danas njemački ambasador na Kosovu je rekao da je apsurdno da se rizikuje eskalacija zbog tablica. Da li vidite to kao šire pitanje ili samo kao pitanje tablica?

Tromp: Naravno, pitanje tablica je samo mali korak u ovoj strategiji Srbije. Ovo su koraci Srbije da se konfrontira i da opstruira implementaciju, kao dio strategije da negira Kosovo kao nezavisnu državu.

Iznenađena sam, mada i nisam, da nove, mlade generacije političara i diplomata nemaju u vidu koliko dugo traje ova strategija Srbije, i da neki od njih ovo posmatraju i otkrivaju kao novonastali problem.

Pročitajte i ovo:

Ne. Ovo nije nikakav skorašnji problem. Srbija konstantno traži male stvari kako bi opstruirala operacionalni nivo funkcionisanja. To je njihova taktika kako bi se nove krize kreirale. Oduvijek je ista strategija. Od prvih dana Miloševićevog režima, a i posle toga, nijedna od vlada, nijedan od lidera, ni predsjednici, niti premijeri, nikada nisu izašli u javnost i rekli "Da, Kosovo je nezavisna država i Srbija to priznaje".

To je konstanta njihove politike i ne vidim da će se to promijeniti dok god ne bude napravljen ozbiljan pritisak spolja na zvanični Beograd.

O stavu EU

RSE: Nakon sastanka u Briselu 21. novembra podijeljena su mišljenja na Kosovu– od onih koji smatraju da EU podržava Srbiju i onih koji misle da je Kurti protiv EU politike. Kako vi vidite stav EU u kontekstu sastanka u Briselu?

Tromp: Ono što cijenim jeste to što je Kurti svakog puta pokazao poštovanje za EU i države Kvinte koje su uključene u ovaj dijalog. On jednostavno pokazuje – mi sarađujemo i na vašoj smo strani. Možda to neko može da tumači kao slabost, ali ja to smatram snagom i konzistentnošću.

Kurti zna da je ovo nešto što se mora izgurati i da je regulisanje ovog administrativnog pitanja samo jedno od mnogih koje mora da se sredi. U isto vrijeme, Srbija, ponašajući se kao rušilački faktor, izaziva više pažnje međunarodne zajednice.

To vam je kao i u porodici. Ako imate dobro dijete, koje radi sve što treba, dobro je u školi, koje kasnije nađe dobar posao – vi ga uzmete onako zdravo za gotovo.

S druge strane, cijela pažnja je usmjerena na problematično dijete koje u porodici pravi probleme.

Mi, ljudi, se tako ponašamo u javnosti – previše pažnje i energije usmjeravamo na to da držimo Srbiju u fokusu, da ona učestvuje u procesu. Ali, međunarodna zajednica zna da će samo pritisak Srbiju učiniti da ona pristane na ovu okolnost.

Ali, bojim se da EU u ovom momentu nema načina da "pritisne" Srbiju.

Jer znate, politika štapa i šargarepe ima uspjeha, i ima mnogo šargarepe. Ali, kad je riječ o "štapu", mislim da EU nema mnogo "štapova" koje može koristit da izvrši pritisak na Srbiju.

Što će se desiti i što će doći sa evropske strane, još nije jasno. Nadam se da će unutar Kvinte, gdje su takođe uključne SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, da se uključe neki novi formati pregovora u kojima bi bila i Srbija, ali u ovom momentu samo od EU ne vidim mnogo načina za pritisak na Srbiju.

*Priredila Jasna Vukičević