Marković: Dvoranski sport u problemima, atletika apsolutno zabranjena

Sportski novinar Nenad Marković za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako je paradoks da su u Federaciji BiH, naprimjer, najavili ublažavanje mjera, gdje su već neki klubovi napravili planove, neki su već izašli na prve treninge, a u Republici Srpskoj (RS) još uvijek važe stroge mjere, stroga pravila, i klubovi su zatvoreni, niko ne trenira.

"I sad, paradoksalna situacija, ako bi bilo, recimo, po planu da Liga krene negdje sedmog ili osmog juna, banjalučki Borac ili Radnik iz Bijeljine, koji igraju Premijer ligu, ako ne krenu za petnaest dana s ovim osnovnim radom, a ovi u Federaciji se već spremaju, dovedeš ove igrače iz Republike Srpske u neravnopravan položaj", kaže Marković, na pitanje da li je neizvjestan nastavak ovogodišnje sezone u fudbalskoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Fudbalski savez BiH je predložio nastavak takmičenja u Premijer ligi od 7. juna, a prije toga, tokom maja, treninge i individualne pripreme. Ministarstvo zdravlja Republike Srpske je odgovorilo je, međutim, da je, zbog epidemiološke situacije, popuštanje mjera moguće tek od 1. jula.

RSE: Šta se trenutno dešava u sportu u Bosni i Hercegovini?

Marković: Za početak – sport je potpuno zamro. Nema nikakvog sporta, ništa se ne dešava. Mnogi savezi, u koordinaciji sa klubovima i ligama, prave planove kako da krenu sa prvim treninzima, kako da krenu sa takmičenjima, i već na osnovu toga prave neke planove, neke datume, iznose neke ideje. Međutim, sve je to još uvijek nesigurno, ne vidi se još uvijek ona prava odlučnost, ne vidi se prava spremnost da se uđe u takvo nešto.

Prvo, još uvijek niko nije svjestan, decidno, ko je najodgovorniji. Imamo, recimo, situacije gdje civilna vlast odlučuje na osnovu medicinskih stručnjaka kad je dopušteno nekom da nešto trenira, da vježba, da radi, da se uključi u bilo kakav proces. Medicina ne dozvoljava, ne daju dozvole da se krene sa treninzima, jer je još uvijek visoko rizično.

Doboj: Šampionski trening u doba pandemije

Što se tiče ostalih sportova, još uvijek nije niko izašao sa bilo kakvim prijedlogom. Ogroman problem je sa dvoranskim sportom. Svi znamo da su poslije fudbala dvoranski sportovi najpopularniji, počev od košarke, pa rukometa, pa na odbojku. Niko još, ni iz svjetskih asocijacija, nije izašao sa protokolom za dvoranske sportove. Naši se time rukovode, svi čekaju šta će biti, kako će biti. Prvenstva su uglavnom završena, osim rukometa, koji još uvijek ima neke nedoumice šta će, kako će, ali mislim da će i oni na kraju biti prinuđeni, to su sportovi sa kontaktom.

Crna Gora: Fudbaleri ponovo na treningu uz ograničenja

Publika najmanji problem

RSE: Kako bi mogla izgledati sportska takmičenja?

Marković: Ovamo se zahtijeva od građana, od sportista, od svih nas, da držimo fizičku distancu. Zamislite sad rukomet ili košarku bez kontakta. To bi bila sprdnja. Sve je potpuno zbunjujuće. Ja više apsolutno ne znam ni kako će ovo krenuti, ni kad će, na koji način. To što su rekli da se igra bez publike, pa to je apsolutno najmanji problem, publika nije rješenje, publika se neće ni buniti. Vjerovatno će biti više prenosa na televiziji, gledaćemo prenose, i u redu. Ali s druge strane, akteri apsolutno nisu zaštićeni.

Budućnost navijanja na stadionima?

RSE: Koji su to sportovi koji su pretrpjeli najviše štete zbog pandemije?

Marković: Mi nismo nešto pretjerano izgubili pošto je naš sport na jako niskom nivou. Mi imamo neke sportiste u pojedinačnim sportovima, tipa Larise Cerić, džudistkinje, koja je u top vrhu svjetskog džuda. Ona je jedna od tri do pet najboljih u svojoj konkurenciji, ona je na svakom takmičenju, bilo evropskom, bilo svjetskom, olimpijskim igrama, ona je favorit za zlatnu medalju. Ona jeste vrhunski sportista i kandidat da pobijedi na svakom takmičenju. Amel Tuka nam je pokazao na ovom svjetskom prvenstvu u atletici da je zaista i on taj. I, recimo, njih dvoje su jedini pravi naši sportisti koji su pretrpjeli tu štetu.

Međutim, njihovi sportovi su apsolutno zamrli. Za te sportove nema apsolutno protokola. Gledao sam onu klasifikaciju što su izbacili iz Olimpijskog komiteta, vjerovatno je to došlo sa višeg nivoa, klasifikacija sportova koji su najmanje rizični sad da se primjenjuju, 0,1,2,3,4. Dakle, peta po rangu kategorija su svi borilački sportovi, i oni su apsolutno zabranjeni i za njih nema protokola.

Atletika, koliko god mi govorili, ona je apsolutno zabranjena zato što nemate na stadionima svlačionica, ono – za jednog. Sve su svlačionice kao ono što mi imamo u našim dvoranama, i u školi, kolektivno. Pa imate deset atletičara iz jedne grupe, oni su u jednoj svlačionici. I kako ćete tu napraviti distancu po dva metra da budu jedni od drugih, da se tuširaju na dva metra. Zaista nemoguće stvari.

Pročitajte i ovo: Skuplji igrači, u sportu bez publike

Slučaj rukometne selekcije

RSE: Čini mi se da je i rukometna selekcija Bosne i Hercegovine izgubila ovom pandemijom?

Marković: Rukomet je napravio problem u smislu što je Evropska rukometna federacija donijela neke odluke koje su van svih kriterijuma. Sve nacionalne lige rukovode se instrukcijama tog višeg tijela, to je Evropska federacija, i onda se ide na Svjetsku federaciju. I sad, rukometna federacija je prvo donijela odluku da se predbaraž i baraž za svjetsko prvenstvo, što se trebalo igrati sad, tokom proljeća, ljeta, jeseni, da se te utakmice uopšte ne odigraju. U tim predbaražima i baražima trebala je nastupiti i reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Oni su možda, u stvari, sigurno preuranjeno donijeli takav zaključak i donijeli odluku da ide dvanaest najboljih sa proteklog Evropskog prvenstva. Danska, koja je svjetski prvak i koja ima pravo da brani tu titulu u Egiptu, tu je svjetsko prvenstvo naredne godine u januaru, oni su sve to poništili i samo odredili ovih dvanaest plus jednu reprezentaciju. Nije to nepravedno, oni jesu po rezultatu zaslužili, ali postoji u statutu takmičenja da neka naredna prvenstva iz svih federacija, evropske, azijske, južno i sjevernoameričke, imaš neke kvalifikacije. Ljudi igraju te kvalifikacije i idu dalje na prvenstvo. Ti si sada to presjekao, bez ičega.

I zaista, tu je sad oštećena i Bosna i Hercegovina, i Srbija, tu u komšiluku, ali imamo i sile, poput Rusije i Poljske, koje su puno, puno bolje i od jedne i od druge reprezentacije, da se razumijemo, koje su isto tako zakinute.

Problem novca

RSE: Koliko je stvarno ova kriza finansijski uticala na sportske klubove u Bosni i Hercegovini i da li se uopšte govori o pomoći entiteta, države sportu?

Marković: Što se tiče finansija u Bosni i Hercegovini, tu je država, potpuno zakazala. Uglavnom, za sada, što ima inicijativa, to jeste iz fudbala, koja dolazi iz Evropske i Svjetske fudbalske federacije. FIFA, znači Svjetska fudbalska federacija, odvojila je svakom nacionalnom savezu, dakle 212 saveza na planeti, svako je dobio po 500.000 dolara, i to su uglavnom sredstva za operativni rad, za kancelarije saveza, za troškove interneta, štampanja, papira, telefona, struje, plata svih administrativaca, dakle, da to ne zamre.

Pročitajte i ovo: Uslijed pandemije Bundesliga šalje signal sportskim takmičenjima širom svijeta

Naravno da su to malo veća sredstva nego što njima treba, pošto je kod nas sve jeftinije nego u Švajcarskoj, Njemačkoj, ali su svakako ta sredstva kod nas dobrodošla. Savez može jedan dio tih sredstava preusmjeriti u klubove, ali kad uzmemo klubove i koliko njima treba mjesečno, onda je to nedovoljno.

UEFA je poslala 4,3 miliona evra svakom savezu, oni se tiču pojedinih projekata. Sad, ti projekti neće biti realizovani, ali će se pod njima voditi, i sad, savezi će pokušavati taj novac preusmjeriti klubovima. A što se tiče ostalih sportova, nema nikakvih planova, apsolutno nema nikakvih planova, nema nikakve akcije, nema ničega.

Pročitajte i ovo: Savetnik SZO: Biće izazov vratiti sportska takmičenja ovog leta 

RSE: Vi se zalažete da Bosna i Hercegovina u popuštanju mjera u sportu zbog pandemije korona virusa prati dešavanja u razvijenim zemljama i bogatim sportovima. Zbog čega?

Marković: Ja se orijentišem na najskuplje i najprofitabilnije događaje, zato što su oni najvrjedniji. A oni su vjerovatno, sigurno, najbolje zaštićeni. Na primjer – Formula 1 – to je sport koji vrijedi nekoliko desetina milijardi. Formula 1 je već sada, ostaje ova Austrija, u junu, vidjećemo šta će s tim biti, mada ja mislim da sporta neće biti sigurno do septembra. Francuzi su sve ukinuli do septembra. Ja se rukovodim time i vjerujem da znaju šta rade.

Prijatno ću se iznenaditi, zaista, ako sport krene obradovaće me, ali ja mislim da, generalno, da sporta globalnog neće biti do septembra, sigurno, a možda i duže.