Australska novinarka Natasha Robinson je 2005. godine otkrila da je instruktor golfa Daniel Sneeden u stvari Dragan Vasiljković zvani "kapetan Dragan" za kojim je Hrvatska raspisala Interpolovu tjeralicu zbog ratnih zločina, a slučaj je pratila sve do nedavnog prvostupanjskog suđenja Vasiljkoviću u Splitu.
Robinson je slučaj Vasiljković otkrila kada je bila novinarka The Australiana, a sada je istraživačka novinarka na australskoj nacionalnoj mreži ABC.
U intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) Natasha Robinson govori o reakcijama na presudu Vasiljkoviću, ali i o planovima australskih vlasti da mu po izdržavanju kazne spriječe povratak u Australiju.
RSE: Koja je bila Vaša prva reakcija kada ste čuli presudu Vasiljkoviću na 15 godina?
Robinson: Pomislila sam kako je to, u stvari, stroga presuda. Zvučalo je nekako irealno nakon što sam toliko vremena provela radeći na tom slučaju i nakon tako dugotrajnog postupka čuti da je presuda konačno izrečena i da glasi 15 godina! Moram priznati da sam bila nekako iznenađena.
RSE: Kako ste se našli u ovoj priči?
Robinson: Mislim da sam se ovime započela baviti iz radoznalosti. Radoznalost pokreće svakog novinara – vi ne možete biti novinar ako niste radoznali. Kada čujete neku priču ili zanimljivu činjenicu, prirodna je inklinacija novinara da želi znati više i da želi dublje istražiti priču.
Cijeli proces istraživanja optužbi na račun Dragana Vasiljkovića krenuo je nakon što sam pročitala knjigu Marka Aaronsa "Dobrodošli, ratni zločinci! Australija kao sklonište za odbjegle ratne zločince nakon 1945", koja se bavi australskim državljanima koji su prije useljenja u Australiju počinili ratne zločine. Aarons je u knjizi cijelo jedno poglavlje posvetio Draganu Vasiljkoviću.
To je bio dio istraživanja koje je Aarons napravio, jer privođenje ratnih zločinaca pred sud pravde je u Australiji dugo godina bilo vrlo neadekvatan proces. Među mnogo ljudi koji su nakon Drugog svjetskog rata došli u Australiju njih nekolicina bili su nacisti optuženi za ratne zločine tijekom Drugog svjetskog rata, a nikada nismo uspješno procesuirali nijednog od njih.
Australija je tek ranih devedesetih osnovala istraživački odjel koji se konkretno bavio istraživanjem nacističkih ratnih zločinaca u Australiji. Održan je i jedan sudski postupak baziran na rezultatima njihovih istraživanja, ali bez osuđujuće presude.
Nakon toga bio je niz drugih oružanih sukoba u novijim vremenima, a među njima su i balkanski ratovi. Bilo je mnogo ljudi koji su se borili u stranim oružanim formacijama, uključivo i u sukobima na Balkanu, koji su bili optuženi za ratne zločine i koji su se vratili i nastavili živjeti u Australiji, ali - ništa se nije desilo. Australska vlada znala je za te optužbe, ali nije ništa poduzimala protiv tih ljudi, a Dragan Vasiljković bio je jedan od njih.
Čitala sam o njemu i mislim da je razlog zašto sam odlučila istražiti baš taj slučaj to što je bio razmjerno svjež. Istraživala sam ga 2004. i 2005. godine, a zločini su se dogodili u 1991., tako da to nije bilo tako davno. I sam Vasiljković bio je važna osoba. Počela sam se raspitivati o njemu i više ljudi kazalo mi je da se on vratio u Australiju.
Dakle, moj motiv bila je klasična novinarska radoznalost – ovo je intrigantna priča, Vasiljković je bio važna osoba u strukturi ratnih zločina i bilo mi je važno saznati gdje se nalazi i što radi. Nisam išla za nečim specijalnim, nego saznati gdje se on nalazi i što može reći u svoju obranu.
RSE: Kako je javnost u Australiji reagirala na presudu Vasiljkoviću?
Robinson: Mislim da je australska javnost bila zadovoljna zaključenjem slučaja koji se tako dugo razvukao i u našem pravosuđu trajao punih deset godina. Australija je započela proces izručenja Vasiljkovića 2006. godine i prošlo je gotovo desetljeće dok konačno nije izručen Hrvatskoj.
Mislim da su građani imali dojam da je konačno razriješen slučaj koji je toliko dugo bio prisutan u javnosti. Iako je bio niz postupaka u Australiji u kojima je Vasiljković osporavao odluku o izručenju, nije se ispitivalo dokaze protiv njega.
Nakon presude ljudi su se na neki način mogli opustiti, jer čula su se upozorenja da bi protokom vremena dokazi protiv Vasiljkovića mogli biti kompromitirani - vrijeme prolazi, sjećanje svjedoka blijedi jer se radi o zločinu s početka devedesetih. Tako da mislim da je presuda stvorila osjećaj da je pravda ispunjena.
Australska javnost je imala mnogo povjerenja u sudski postupak u Hrvatskoj jer su znali da se radi o sucima posebno educiranim za procesuiranje ratnih zločina, da su ranija suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj bila ocijenjena kao poštena i mislim da su ljudi bili zadovoljni rezultatom.
RSE: Koji je po Vašem sudu motiv australskih vlasti da razmatraju oduzimanja Vasiljkoviću australskog pasoša?
Robinson: Mislim da oni jednostavno ne žele da se osoba tako lošeg ugleda vrati i nastavi živjeti u Australiji. Najjednostavnije rečeno – oni ne žele biti zemlja koja ugošćuje ratnog zločinca. Cijela stvar je vrlo komplicirana i nisam sigurna hoće li uspjeti. Ako oni aktivno pokušaju Vasiljkoviću spriječiti povratak u Australiju, to će biti test.
Naime, 2015. je izmijenjen Zakon o državljanstvu kojim je u velikoj mjeri olakšano vlastima da oduzmu državljanstvo ljudima koji su počinili teroristička djela u trećim zemljama ili su se borili u stranim oružanim formacijama. Ovo će doista biti interesantan slučaj za Australiju, jer Vasiljković ne odgovara potpuno definiciji osobe koju se ovim zakonom želi spriječiti da se vrati u Australiju, a koje su počinile kaznena djela u trećim zemljama.
Ako ciljaju na sve takve osobe, ona bi trebali to primijeniti i na australske državljane koji su se otišli boriti u Siriju. Oni su donijeli te zakonske izmjene jer nisu željeli da se te osobe vrate u Australiju. Izmjene su tako široko postavljene da postoje velike šanse da bi mogao biti primijenjen i na Vasiljkovića u kontekstu njegovog sudjelovanja u stranim oružanim formacijama, a da je to bilo protiv interesa Australije ili njegovo djelovanje na neki način odgovara kategorijama koje su pobrojane u zakonu.
To neće ići jednostavno - ako mu oni pokušaju onemogućiti povratak u Australiju, on će vjerojatno uputiti odvjetnike da to pobijaju. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako će sve na kraju završiti, jer bi to bio prvi takav slučaj.
Ako mu pokušaju onemogućiti povratak u Australiju, on bi bio prva osoba na koju bi se primijenile izmjene Zakona o državljanstvu iz 2015. godine, jer ga do sada nisu primjenjivali na osobe optužene za terorizam. Tako da bi zakon koji je izmijenjen, kako bi se mogao primjenjivati na terorizam, mogao na kraju biti upotrijebljen da se ratnom zločincu spriječi povratak u Australiju.