Zbog čega nema suočavanja sa prošlošću u regiji 25 godina od ratnih sukoba, ko je za to kriv i može li odnos mladih biti drugačiji prema tome, samo su neka od pitanja kojima su se bavili mladi ljudi iz regije na međunarodnoj konferenciji u Sarajevu. Na neka od pitanja u intervjuu za Radio Slobodna Evropa odgovara Nataša Kandić, koordinatorka Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM), koja je bila jedna od predavača.
RSE: Mnogi na Balkanu ne žele da se suoče sa prošlošću. U vijeku novih tehnologija, da li je nevjerovatno da većina odbija da se pomiri sa činjenicom da su neki iz njihovog naroda činili zločine, a umjesto toga uvijek je neko drugi kriv?
Kandić: Za suočavanje sa prošlošću je najbitnije da postoji politička poruka, da postoji volja za suočavanjem, za priznavanjem i prihvatanjem onoga što se dogodilo i preuzimanjem odgovornosti, ali očito da te poruke nisu bile jasne i izrečene da to obični ljudi shvate ozbiljno i da misle o tome koliki je i gde se nalazi njihov deo odgovornosti.
RSE: Kako objašnjavate tu situaciju? Početkom 2000-ih lideri su se izvinjavali jedni drugima, nakon čega je sve zamrlo.
Kandić: Nemamo potrebnu političku regionalnu saradnju, ali kada je civilno društvo u pitanju, mi smo uspeli da izgradimo veliku koaliciju koja se zalaže da to pravo na istinu bude pravo koje će doprineti ne samo porodicama žrtava, već svim žrtvama u regionu i da to bude zabeleženo, da ostane pozitivno nasleđe u odnosu na ono što se dogodilo.
RSE: Da li je to dovoljno, ukoliko nema političke volje koja se provlači i kroz obrazovni sistem zbog čega mladi iz škola izlaze sa jednonacionalnim stavovima?
Vaš browser nepodržava HTML5
Kandić: Nema civilno društvo kapacitete da može da zameni državne institucije, da može toliko da utiče na političare da pokažu volju da preuzmu odgovornost za ono što se dogodilo, da nema skrivanja iza žrtava, da se presude moraju provoditi. Mora se prihvatiti ono što su svi sudovi rekli.
RSE: Koliko će se u budućnosti biti teže suočiti sa prošlošću ako znamo da u EU jačaju desničarske stranke?
Kandić: Toliko smo očekivali, bilo je nade posle ratova od međunarodne zajednice, SAD i evropskih institucija, i bili smo uljuljkani da nikada neće prestati njihova briga i da će se baviti nama dok naše institucije ne postanu demokratske. Međutim, pokazalo se da zbog teških problema u svetu, evropske institucije gube orjentaciju i to se vidi iz toga da njihova glavna poruka nije pomirenje, pravda i istina, već se govori o miru i stabilnosti. Ima tu naše odgovornosti za ravnodušnost, potiskivanje, sakrivanje, njegovanje jezika koji je uvredljiv, zato što ćutimo. Vređanje žrtava, ćutanje o masovnim grobnicama. Mi se godinama zalažemo da se utvrde imena tih 130 hiljada, da se sazna kako su izgubili život, samo to, i u tome ne uspevamo.