Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u intervjuu za RSE ističe, između ostalog, da mu "nije važan treći entitet, već da se Bosna i Hercegovina uredi tako da se svi narodi osjećaju sigurnim i jednakopravnim".
"Međunarodna zajednica je napravila mnoge pogreške u BiH i zbog toga je potrebno da se one isprave", navodi kardinal Vinko Puljić koji se u razgovoru također osvrnuo i na odnose Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini sa legitimno izabranim predstavnicima Hrvata u BiH, te sa političarima iz susjedne Republike Hrvatske.
RSE: Dvadeset dvije godine su prošle od završetka rata u Bosni i Hercegovini. Gotovo svakodnevno imate kontakte. Kako ovu zemlju vidite danas? Što se od Vaših očekivanja ostvarilo?
Puljić: Teško je to sumirati na brzinu. Nisu se ostvarila moja očekivanja. Ja sam previše vjerovao u dobronamjernost moćnika međunarodne zajednice. Međutim, problem je što oni pragmatički naprave neke svoje zaključke. Bitno je da se ne puca, a njima puno ne znači što je nepravda. Žao mi je što nisu shvatili da je Dejtonski sporazum trebao biti samo prelazna faza i da je trebao samo zaustaviti rat, ali kasnije je trebalo istinski proces napraviti.
Međutim i onaj proces koji su pravili, pravili su na štetu manjeg naroda. Ne bih htio da druga dva naroda dožive da govorim protiv njih, nego trebamo riješiti jednaka prava u ovoj zemlji. Međunarodna zajednica je napravila velike pogreške i neće nikada reći "moj grijeh", nego – neka to lokalni političari riješe.
RSE: Ovih dana aktualan je prijedlog da se Bosna i Hercegovina treba urediti na principima federalizacije, o čemu bi trebao raspravljati i Europski parlament? Kakav je Vaš stav o tome?
Puljić: Kao što sam maloprije rekao, to je veliki propust moćnika kada su kreirali ovakav ustroj države. Nazvali su jedan dio ove države Federacija, međutim, to nije Federacija. Zato je potrebno da to što se zove Federacija stvoriti i da bude Federacija. Kako će to urediti, ne znam jer nisam ni pravnik, niti političar.
Načela su takva da nema jednakih prava. Hoće li se europska zajednica probuditi i shvatiti svoju odgovornost za ovu zemlju koja je dio Europe, ne znam, ali očekujem. Evanđeosko je zlatno pravilo – što želim sebi, moram želiti i drugome, a što ne želim sebi, ne želim ni drugome.
RSE: Što mislite o uvođenju trećeg entiteta? Da li će svim Hrvatima u BiH biti bolje?
Puljić: Meni se čini da je to, zapravo, stvaranje klime napinjanja. Ako je ovo Federacija, onda se mora naći modus – kao da i Hrvati svoje biraju? Mislim da sama riječ "treći entitet" iritira partnere u vlasti i stvara nezdravu klimu. Odjedanput smo mi svi Hrvati krivi što smo tu. To bi trebalo tako urediti da se ljudi osjećaju sigurnim i jednakopravnim na ovim prostorima. To je nešto što političari moraju riješiti. Ponovio bi iz rata onu rečenicu – "crtajte, ali nas nemojte precrtati, postojimo i želimo opstati."
Mislim da sama riječ "treći entitet" iritira partnere u vlasti i stvara nezdravu klimu: kardinal Vinko Puljić (na slici: zastava tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne na ulicama Mostara, 2016.)
RSE: Koliko je Katolička crkva u BiH zadovoljna sa politikom koju vode legitimno izabrani predstavnici Hrvata, prije svega mislim na gospodina Dragana Čovića?
Puljić: Pokoji put se sastajemo i razgovaramo. Ti naši razgovori ne znače da je to rješenje. Oni rade po svojim stavovima i programima. Ne gledam stranački, nego kako zaštititi narod. Opstanak Hrvata je opstanak Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. To je vrlo uvjetovano jedno s drugim.
"Dobri vjetrovi pušu iz Hrvatske"
RSE: Svako malo Bosnu i Hercegovinu posjeti neki dužnosnik iz Republike Hrvatske. Nedavno je to bio gospodin Božo Petrov, prije njega i premijer Andrej Plenković. Obavezno posjete i Vas. Što Vam kažu?
Puljić: U posljednje vrijeme nastala je pozitivna klima. Dobri vjetrovi pušu iz Hrvatske. Vidim da i predsjednica (Kolinda Grabar-Kitarović), Vlada, a i Sabor imaju jedno ozbiljno zanimanje. Ono je utemljeno iz više razloga. Prvo, mi smo jedan narod u dvije države. Drugo, u Ustavu Republike Hrvatske stoji da se ta država treba brinuti i hrvatskom narodu izvan Hrvatske. Treće, Hrvatska je supotpisnica Dejtonskog sporazuma. Vidimo da i te kako i drugi narodi traže oslonac izvan Bosne i Hercegovine – Republika Srpska ima oslonac na Srbiju i Rusiju, a Bošnjaci na Tursku. Zašto bi se i mi bojali oslanjati na Hrvatsku, koja nam može pružiti potporu?
RSE: Želio bi se dotaknuti i odnosa unutar Katoličke crkve u BiH. Kako uspijevati balansirati odnose unutar Crkve, kada znamo da postoje dvije različite struje, mislim na bosanske franjevce, koji su poznati sa liberalnim stavovima, te franjevce u Hercegovini.
Puljić: Mi ne možemo kriti da je Katolička crkva i ljudski element, a kada je i ljudski elemenat, to znači da to može biti i pokvarljiva roba. Ne možemo pripisati pojedine devijacije samo jednom redu. Povijesna je baština ovdje – relacija biskupa i fratara. Kroz mojih 26 godina biskupstva uvijek sam pokušavao tražiti jednu dobru suradnju. Čini mi se da je ona išla u usponu. Svaki novi provincijal franjevačkog reda stvara nove otvorenosti.
RSE: U svojoj božićnoj poruci nedavno ste rekli kako je mnoge u BiH zahvatilo jedno beznađe, da olako napuštaju svoju rodnu grudu, te da ostavljaju roditelje da skončavaju život u dubokoj usamljenosti.
Puljić: Prvo sam zabrinut, da je u posljednje vrijeme nastala jedna klima gdje se izgubio osjećaj četvrte Božje zapovijedi, a to je odnos prema roditeljima i starima. Svi su otišli, tobože, tražiti bolji komad kruha, ostavili su stare. Ti stari su, na neki način, opterećenje našim svećenicima na terenu, koji se jedini birnu za njih. To je jedno zabrinjavajuće stanje. Nama je bolno vidjeti kako tužno doživljavaju ove svete dane, kada su Božić i Uskrs, a njihove djece nema.