Inoslav Bešker je dugogodišnji novinar koji živi i radi u Rimu. Bio je profesor Sveučilišta u Bologni, predavao je na Orijentalnom sveučilištu u Napulju, rimskom sveučilištu La Sapienza. Redoviti je profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu, a na Sveučilištu u Dubrovniku je od 2013. profesor novinarstva i komunikologije.
Za Radio Slobodna Europa (RSE) govori o političkoj sceni u Italiji u kojoj se u nedjelju 4. marta održavaju parlamentarni izbori, da li je pred građanima Italije izbor između manjeg ili većeg zla. Smatra da su populističke i rasističke parole u Italiji ipak manje opasne od trostrukog reda žilet žice kakvom je Mađarska obrubila granicu sa Srbijom.
RSE: Mnogi upozoravaju kako su populizam i fašizam na vratima Italije. Izborna kampanja već je zabrinula mnoge u Europi. Kojim će putem ići Italija nakon 4. marta?
Bešker: Najvjerojatnije će izbori biti neodlučni. Niti jedna od četiri krupnije grupacije koje se pojavljuju neće dobiti dovoljan broj mjesta ni u Zastupničkom domu, ni u Senatu, da bi mogla sama formirati vladu, a svaka se kune da neće s drugima, za sada. Naravno, to su takve zakletve koje vrijede koliko i bračni zavjeti, a koji se, kako znamo, prekrše koji put.
I ja sam pisao o tim ponovnim pojavama fašističkih ideja i parola, no ne bih volio da se pretjera s dojmom da je fašizam tu, iza vrata. Za fašizam je, ipak, potrebna jedna masovna organizacija, a nje nema. Javljaju se parole i ideje koje su bile popularne u fašističko doba i koje su kao rasističke i šovinističke prisvajale i fašističke organizacije. No, to nije dovoljno da bi se govorilo o izvornom fašizmu kakav je postojao u Italiji, Njemačkoj, ili za vrijeme Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.
No, kada bi postojala jedna ozbiljnija kriza, onda bi se moglo dogoditi da taj populizam preraste u ozbiljan fašizam. Za sada to nije slučaj. Italija će, po svoj prilici, u ponedjeljak osvanuti kakva je bila i u nedjelju.
RSE: No, Liga ipak obećava masovne deportacije migranata i potpunu izmjenu migracijske politike. Njihov lider Matteo Salvini, kome su Vladimir Putin i Donald Trump politički idoli, uvjeren je da bi mogao biti premijer i drži govore u kojima ponavlja "Italija prvo". Sve je to viđeno, ali da li je sjeme zla palo na plodno tlo?
Bešker: Rekao bih da je to više lajanje preko ograde, nego prava borba pasa. Sada ta Liga nije protiv juga, nego "samo" protiv stranaca. Ona je jedna kopija lepenističke Nacionalne fronte u Francuskoj. To su parole kojima se privlači pozornost i želi se udovoljiti nižim instinktima.
Rekao bi da su te parole manje opasne od trostrukog reda žilet žice kakvom je Mađarska obrubila granicu sa Srbijom. Ne zaboravite da je i Silvio Berlusconi rekao da 600.000 migranata treba protjerati, ali, što li je on sve rekao.
Inoslav Bešker
RSE: Kako tumačite povratak Silvija Berlusconija na velika vrata u talijansku politiku usprkos tome što je izgubio kredibilitet?
Bešker: Kredibilitet svakako nema jer je pravomoćno osuđen za utaju poreza. Za njim se vuku se skandali s maloljetnicima, ali izgleda da mu to diže cijenu među prestarim talijanskim mužjacima. Ne smije se ni kandidirati, ali već najavljuju, da će se i kandidirati, ako za godinu dana budu izbori, te da bi u tom slučaju on bio premijer, dok je sada njegov kandidat za premijera Antonio Tajani, predsjednik Europskog parlamenta.
Zapravo, Berlusconi se nije vratio na političku scenu, već je cijelo vrijeme bio tu, ali jedno vrijeme je bio nešto tiši. Mnogima je on naprosto manje zlo. Nedavno je nastao skandal kada je Eugenio Scalfari, nekadašnji urednik i pokretač liberalnog dnevnika "La Repubblica" rekao da bi između Luigia di Maija, premijerskog kandidata Pokreta Pet zvjezdica, i Berlusconija glasao za ovog drugog.
Ja Scalfara razumijem, jer uvijek se bira manje zlo. To ne znači da s moje točke gledište Berlusconi ne bi bio zlo, ali bi bio manje zlo od ovih nekompetentnih populista čija je gradonačelnica Rima Virginia Raggi pokazala da je taj pokret još manje kompetentan nego je bila desnica Giannia Alemanna ili lijevi centar Ignazia Marina koji su jedan za drugim upropaštavali Rim.
"Berlusconi (u sredini) se nije vratio na političku scenu, već je cijelo vrijeme bio tu."
RSE: Ipak, da rezimiramo, tko su najjači igrači u talijanskoj izbornoj utakmici.
Bešker: S jedne strane, imamo koaliciju desnog centra koji su međusobne razlike, a koje nisu male, relativno gurnuli pod tepih, te se dogovorili da će premijera predložiti ona stranka koja bude imala najviše glasova. U tom desnom centru su Forza Italia Silvija Berlusconija koja je nekada imala 34, a sada, prema anketama, ima 16 posto glasova, ali tri dočetiri posto više nego Liga Mattea Salvinija.
Tu su i Braća Italije, nekadašnji neofašisti. Tu je Pokret pet zvjezdica gdje se Beppe Grillo isto ne može kandidirati, jer je pravomoćno osuđeni ubojica iz nehaja, pa se kandidira Luigi di Maio. Taj je napravio jedan "interesantan" potez. Predsjedniku republike je e-mailom poslao popis 18 ministara svoje buduće vlade, što se ne radi prije izbora, ali je potez za njegovo biračko tijelo kojemu poručuje – mi radimo sve transparentno. I fakat, predložili su, gotovo, pa tehničku vladu, a ne vladu sastavljenu od svojih nestručnjaka. On i će vjerojatno pojedinačno biti najjača stranka.
Slijedi grupacija nekadašnjeg lijevog centra čiju okosnicu čini Demokratska stranka. Njen lider Matteo Renzi je istjerao iz stranke postkomunističku ljevicu, pa ne bih rekao da su oni lijevi centar, ali okupili su jedan broj istaknutih ličnosti, među kojima je Emma Bonino, nekadašnja, i to vrlo dobra, euro povjerenica i pristojna ministrica vanjskih poslova.
Postkomunistička ljevica, bivši socijalisti, su se skrpali u organizaciju koja se zove "Slobodni i jednaki" i koja može računati na šest ili sedam posto glasova, taman toliko da pomrsi račune Renziju, pa čak i da budu partner populistima, iako bi to bilo sađenje tikava s đavlom.
Ni jedna grupacija prema anketama ne bi mogla osvojiti više od 37 do 38 posto glasova s kojima bi mogla računati da dobije neku tanku većinu u parlamentu, Zastupničkom domu i Senatu. Osim toga, donesen je novi izborni zakon na temelju kojega se u nedjelju prvi put izlazi na izbore. Svakakva su iznenađenja moguća!
- Zašto radnička klasa glasa za desnicu, a ne za ljevicu?
- Rastko Močnik: Fašisti osvajaju institucije u Evropi
RSE: U Italiji se događa ono što smo svjedočili i u drugim europskim zemljama – da mladi gube vjeru u politiku i da su sve siromašniji. Koliko to može utjecati na izborne rezultate?
Bešker: Taj trend se vuče od teške financijske krize 2008. koja je poprilično uzdrmala zemlju i od koje se Italija nije posve oporavila. Danas je prosječna stopa rasta BDP oko jedan ili jedan i pol posto s trendom rasta na dva posto. Vlada Paola Gentolonija je tu napravila i više nego se od nje očekivalo, jer je bila usmjerena na efikasnost, a manje na parolašenje.
Ipak, sadašnja generacija je prema nekim statistikama 17 posto siromašnija nego su to bili njihovi majke i očevi u istoj dobi. Oni su izgubili interes za politiku, uostalom kao i stariji, i vrlo je vjerojatno da će se od glasanja sustegnuti više od 30 posto građana.
Ova kampanja nije bio klinč dvaju protivnika, bipolarizam, nego kvadripolarizam, gotova kao i u Španjolskoj. Ne bih htio biti loš prorok, ali postoji veliko razočaranje u politiku, i ono nije samo talijanski patent.