Gradsko vijeće Sarajeva donijelo je odluku o pokretanju procesa osnivanja javne ustanove Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi Sarajevo. U naredna četiri mjeseca bi trebalo prikupiti potrebnu dokumentaciju, ali i načine finansiranja.
Značaj i potencijal kolekcije Ars Aevi je najznačajniji projekt u Sarajevu nakon Olimpijade. O svemu tome razgovaramo sa generalnim direktorom projekta, Enverom Hadžiomerspahićem.
RSE: Evo konačno pomaka. Nakon 23 godine ukazivanja na značaj kolekcije Ars Aevi, kako komentarišete odluku Gradskog vijeća?
Hadžiomerspahić: Oduševljen sam.
RSE: Šta to znači za kolekciju?
Hadžiomerspahić: Nakon četvrt vijeka, dakle 25 godina, od 1992. do 2017. godine, ne mogu uopšte da nastavim dalje da govorim, a da se ne prisjetim susreta sa Budom Vukobratom, dugogodišnjim urednikom programa Radio Slobodna Evropa, koji je tada bio urednik Radio Sarajeva u Ulici Danijela Ozme, u podrumima. On je tada sa mnom pravio prvi intervju o projektu Ars Aevi, dakle u prvim mjesecima opsade Sarajeva, kada je ta ideja nastala.
Od tada do sada je formirana kolekcija koja je uistinu jedna od najznačajnijih kolekcija savremene umjetnosti svijeta. Ono što nju čini posebno snažnom i jedinstvenom je proces formiranja kolekcije Ars Aevi. Umjetnici svijeta nisu davali nama radove direktno, nego su muzeji Evrope i umjetnički direktori muzeja Evrope birali umjetnike i preuzeli odgovornost za izbor njihovih imena i za kvalitet njihovih dijela. Tako je nastao jedan projekt, koji uistinu ne postoji nigdje, samo ovdje, samo kod nas i samo zbog toga što postoji ta magična snaga riječi Sarajevo, koja otvara sva vrata.
Kroz ovih proteklih 25 godina, imali smo divne periode. Projekt Ars Aevi je jedinstveni izraz internacionalne kolektivne volje, a meni je još draže reći, zagrljaj pozitivnih energija. Svi smo se zagrlili, svi volimo ovo, svi radimo za budućnost ovog projekta. Oduševljen sam da su nakon toliko vremena, na jednoj sjednici, koju mogu nazvati svečana sjednica, svi vijećnici, dakle predstavnici svih općina Sarajeva, jednoglasno dali svoj glas za donošenje odluke o formiranju javne ustanove, Muzeja savremene umjetnosti Sarajevo.
Ogledalo mudrosti jedne političke realnosti je kultura: Ever Hadžiomerspahić
RSE: Zašto se toliko dugo čekalo?
Hadžiomerspahić: Kad bi htio da budem zločast, mogao bih da usmjeravam neke kritike, ali sada imam utisak da je možda ovako i bolje. Možda je trebao da prođe ovaj period zrenja. Zrenja mudrosti, zrenja informacija. Sve je darovano gradu. Umjetnici svijeta su darovali svoja djela gradu Sarajevu. Slavni arhitekta Renco Pijano je darovao arhitektonske projekte gradu Sarajevu i pješački most koji je napravio u Vilsonovom šetalištu preko rijeke Miljacke, koji nas vodi na teren budućeg Muzeja. Odluka o lokaciji je donesena 1999. godine, znači, prije 18 godina.
Čekalo se. Trebalo je vremena da i građani Sarajeva, pa na kraju i čelne ličnosti svih naših struktura, od općina pa do vrhunskog nivoa države, prihvate činjenicu da je projekt Ars Aevi jedan od najznačajnijih ekonomsko-razvojnih projekata, koji će promijeniti imidž Sarajeva i BiH na internacionalnom planu u pozitivnom smjeru. Poseban doprinos ovoj novoj situaciji dala je EU i oni su mi realno pomogli.
Mislim da su oni shvatili da treba da mi pomognu. Kroz svih ovih 25 godina, Italija je druga majka projekta Ars Aevi. Čelne ličnosti Italije, u proteklih dvije godine, sve dolaze u kolekciju Ars Aevi, dive se ostvarenjima kolekcije Ars Aevi.
Serđo Matarela, predsjednik Republike Italije, piše pismo Žan Klod Junkeru, predsjedniku Evropske komisije, u kojem kaže: „Poštovani predsjedniče Evropske komisije, očekujemo da EU pomogne da se ovaj san i ovaj razvojni projekt realiziraju“. Oni donose odluku da će EU napraviti studiju izvodljivosti izgradnje Muzeja Ars Aevi.
U protekloj godini, osam mjeseci, eksperti EU rade na studiji. Sada to više nije samo Enverova priča, nego postoji knjiga, studija izvodljivosti izgradnje Muzeja i značaja ekonomsko-razvojnog projekta izgradnje Muzeja, koje je potpisala EU. Izgradnju stimuliše Italija i EU, ali je i kod nas, ovdje u Sarajevu, došlo do nekog posebnog zrenja, do zrenja mudrosti.
Ponosan sam na tu činjenicu. Opet nam je tu pomogla jedna ideja koja je došla iz Italije, da Ars Aevi zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Onda smo mi ovdje u Sarajevu htjeli da provjerimo da li uopšte u BiH takva ideja može proći. Tako smo mi u prošloj godini, u oktobru, pozvali šezdeset potpisnika Deklaracije o značaju projekta Ars Aevi, dakle uvaženih ličnosti Sarajeva. Oni su potpisali prvi Deklaraciju.
Onda smo pozvali sve gradonačelnike i dogradonačelnike proteklih vremena u novembru. I oni su potpisali Deklaraciju. Nakon toga, 400 prijatelja projekta Ars Aevi, 19. decembra, na rođendan projekta Ars Aevi, su također potpisali Deklaraciju. Na kraju, projekt Ars Aevi je kandidiran za Nobelovu nagradu od općinskih vijeća Sarajeva i od Gradskog vijeća grada Sarajeva.
RSE: Spomenuli ste podršku EU. Osnivanjem javne ustanove Muzeja Savremene umjetnosti grada Sarajeva, mogli biste aplicirati i na fondove EU. Da li bi ti olakšalo put izgradnji Muzeja?
Hadžiomerspahić: Ako grad Sarajevo odluči da to želi, nikakav problem nije, putem aplikacija prema EU, dobiti ta sredstva. Ogromna sredstva stoje na raspolaganju, samo je pitanje hoće li ih neko tražiti i zašto će ih tražiti. Ako sada grad Sarajevo traži za Ars Aevi, nakon podrške Italije, nakon podrške EU i nakon studije koju imamo od EU, mislim da se ta sredstva mogu uzeti.
Normalno, tu predstoji saradnja sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, vjerovatno i sa Vijećem ministara i tako dalje. Nakon osnivanja javne ustanove, putevi za obezbjeđenje sredstava, putem aplikacija za međunarodne fondove, su apsolutno otvoreni.
RSE: Prije dvije godine ste izjavili da krećete raditi na monografiji Ars Aevi. Dokle ste stigli?
Hadžiomerspahić: Monografija Ars Aevi je praktično gotova. Ona je u glavi, ali nama sada treba partner koji će to da finansira. Da bi mi ostvarili kandidaturu u cijelosti za Nobelovu nagradu, trebali bi da predamo aplikaciju za Nobelovu nagradu u februaru naredne godine. Znači, u tih pet mjeseci bismo trebali da napravimo monografiju historije razvoja projekta Ars Aevi, da napravimo novi katalog kolekcije Ars Aevi, da je aktualiziramo i da ostvarimo kontakte sa muzejima Evrope, umjetnicima svijeta, koji su osnovali kolekciju, i gradovima u kojima je kolekcija nastala. Sada će se otvoriti pitanje u kojoj mjeri oni mogu da sudjeluju u finansiranju procesa kandidature projekta Ars Aevi za Nobelovu nagradu.
RSE: Sve vrijeme spominejte sve te predstavnike vlasti, što u kantonu, što u gradu. Čini se da kultura, odnosno kulturne institucije, ne mogu bez podrške političara?
Hadžiomerspahić: Nikada kultura nije mogla bez institucionlane podrške. Može, ali to su onda neki alternativni pravci, koji tek kroz sto ili dvjesto godina, nakon ostvarenja, dožive neku svoju afirmaciju. Dakle, ogledalo mudrosti jedne političke realnosti je kultura.