Dr. Emmy Eklundh (Eklund), predavač španske i međunarodne politike, na Kraljevskom koledžu u Londonu (King's College London), kaže da je prema prvim najavama iz Madrida dan nakon referenduma nagoviješteno da bi centralna vlada mogla raspisati regionalne izbore u nadi da će se osloboditi separtističke vlade Katalonije. Opozicija bi pak radije započela dijalog sa vladom Katalonije.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Eklundh kaže da nije previše iznenađena ni brutalnim napadom španske vlade i policije na glasače na referendumu u Kataloniji ali ni ćutanjem pa potom iznuđenom osudom od strane EU. Španija je to ranije radila, a EU je poznata po dvostrukim aršinima.
RSE: Nakon svega što smo vidjeli u nedjelju šta vas je više iznenadilo, brutalna reakcija španske vlade ili tišina iz EU do podneva u ponedjeljak?
Eklundh: Na izvjestan način niti jedna od tih reakcija nije bila posebno iznenađujuća. Španska centralna vlada ima tradiciju, naročito pod ovom konzervativnom vladom da guši proteste koje su protiv njihovih političkih gledišta. Mogli smo to vidjeti tokom protesta protiv štednje nakon finansijske krize. Tako da ne vidim da je posebno iznenađujuće da su primijenili istu taktiku u nedjelju. Naravno to je bila neproporcijalna upotreba sile, ali ne i mnogo iznanađujuće.
A što se Evropske unije i drugih evropskih država tiče, mislim da je tradicija da se EU zaista ne miješa u unutrašnje poslove svojih članica, osim ako nije apsolutno neophodno. I izgleda da je Katalonija i referednum o nezavisnosti unutrašnje pitanje Španije i da ostale države ne bi trebale imati mišljenje o tome.
No imajući u vidu kako su se događaji odvijali, postalo je nemoguće za Evropsku komisiju da ništa ne kaže. I stoga su izašli i rekli da se nasilje, policijsko nasilje ne može opravdati. Morali su to da urade, ali mislim da bi idealna situacija za njih bila da nijesu morali da kažu ništa jer ne žele da se miješaju.
Vaš browser nepodržava HTML5
RSE: Da se išta ovako slično dogodilo negdje izvan EU, prilično sam sigurna da bi svi lideri EU, ispravno naravno, snažno osudili takvo ponašanje i pozvali na uzdržanost policije i vlasti. Kakvu poruku EU šalje svojim građanima i koliko ovo podriva takozvane EU i zapadne vrijednosti?
Eklundh: Mislim da je uvijek bila ta kontradikcija u Evropi o tome što mislimo o politici unutar EU a kako je gledamo izvan EU. Postoji uvijek brz način osude država koje nijesu EU članice zbog nedemokratičnosti, a da su u isto vrijeme bili veoma tolerantni prema nedemokratskim praksama unutar EU.
Ovo nije prvi put, i vidjeli smo neke zabrinjavajuće nedemokratske tendencije u evropskim članicama, gdje je da budemo iskreni EU bila neuspješna ili nesposobna da izađe i kaže ovo je neprihvatljivo. Primjera radi ono što se dešava u Mađarskoj nije izavalo nikakv ozbiljan odgovor EU izuzimajući kolektivnu izjavu da žele da se poštuje sloboda govora. Tako da ne vidim da je to ništa novo sa španskim slučajem. Jer EU je vrlo brza da osudi zemlje izvan EU, ali u isto vrijeme ima mnogo više razumijevanja za nedemokratske prakse unutar EU.
RSE: Očekujete li da će ovo ostati unutrašnje pitanje Španije ili će se EU umiješati?
Eklundh: Sumnjam da će se EU umiješati, ne mislim da će to učiniti osim ako ne eskalira mnogo više. Jedino ako postane nasilan sukob što ne mislim da će se dogoditi niti da to iko želi. U tom slučaju bi nešto rekli, ali mislim da smo daleko od toga i se za sada na to gleda kao na unutrašnje pitanje. Ovo nije jedini slučaj, postoji više sličnih ovome širom Evrope. Mnoge različite regije žele nezavisnost. I mislim da EU ne želi da otvori konzervu punu crva i kažu hajde da razgovaramo o nezavisnosti svih regija koje to žele. Ovo nije poželjan ishod za mnoge evropske zemlje.
RSE: Ključno pitanje sada je - šta je sljedeće? Kako očekujete da će se situacija razvijati unutar Španije, kakvu reakciju možemo očekivati od katalonske vlade, što bi mogao biti njihov sljedeći potez, a koji španske vlade premijera (Mariana)Rajoya?
Eklundh: Oni su najavili da će ići dalje, da će proglasiti nezavisnost, to je ono što bi očigledno želio Piugdemont, lider katalonske vlade. Imajući u vidu kako su se u ponedjeljak razvijali razgovori između Rajoya i lidera opozicionih stranaka izgleda da oni žele nove izbore u Kataloniji. Oni to žele da urade tako što će centralna španska vlada sazvati nove izbore u Kataloniji u pokušaju da uklone ove za njih kontroverzne lidere koji su oraganizovali referendum. Imaju ovlasti da to učine kroz Član 155 Ustava Španije, koji im omogućava da preduzmu mjere protiv bilo kakvog ponašanja koje će biti štetno po špansku državu. Oni imaju ovlasti da to urade. Ali naravno to zavisi od mogućnosti dijaloga, a mnoge opozicione partije, koje nijesu u Rajoyovoj vladajućoj koaliciji, bi predložile dijalog prije svega drugog.
RSE: Kakva vrsta dijaloga je sada moguća za razriješenje ovog spora?
Eklundh: Mislim da bi bilo previše optimistično misliti da je moguć dijalog koji će ovo u potpunosti razriješti, ali mislim da kada bi se došlo do nekog radnog statusa quo to bi bio prvi cilj. Ne vidim da bi se centralna španska vlada mogla saglasiti da vrijednuju rezultat referenduma o nezavisnosti, ali da bi se moglo razgovarati o nivou autonomije ili bilo kojim drugim akcijama koje bi mogle zadovoljiti njihove zahtjeve. Trenutno je naravno situacija veoma, da tako kažemo inficirana, i ukoliko bi bilo novih izbora u Kataloniji to bi moglo ići u dva smjera. To bi moglo ili povećati podršku strankama koje se zalažu za nezavisnost u katalonskom parlamentu, ali bi takođe moglo ići i u smjeru da su ljudi umorni od cijelog procesa i da će željeti da podrže više tradicionalne partije.
RSE: Lideri lijevih opozicionih stranaka tražili su ostavku Rajoya, uz poruku da Španija zapravo može biti rascjepkana zbog njega i njegove Narodne stranke. Mi znamo da on nema snažnu vladajuću koaliciju, da li je moguće da će ga ovo učiniti još slabijim?
Eklundh: Mislim da je Rajoy kao što ste i rekli već slab. Ipak kao što smo takođe vidjeli u proteklih nekoliko godina kad su u periodu od samo šest mjeseci dva puta održali prijevremene parlamentarne izbore oni nemaju stvarnu alternativu, jer opozicione stranke nijesu uspjele da formiraju koaliciju, protiv njegove konzervativne partije. Tako da reći da Rajoy treba da napusti vladu je zahtjev sa kojim će opozicija naravno izaći, ali je prilično teško osloboditi se španskog premijera ako ste u opoziciji i to je način na koji je njihov Ustav postavljen. Vi suštinski morate da imate radnu alternativu druge vlade, prije nego što uspijete da se oslobodite sadašnje i to sve skupa predstavlja veliku poteškoću da natjerate Rajoaya da napusti tu poziciju.