U Banjaluci se održava deveti po redu Međunarodni festival animiranog filma (od 23. do 26. oktobra). Prvotno je planirano da će to biti šestodnevna manifestacija, ali je zbog uskraćivanja sredstava iz entitetskog budžeta program kraći dva dana, a organizatori su morali otkazati gostoprimstvo najvećem broju gostiju, uglavnom najvećih imena planetarne animacije, kaže u intervjuu RSE direktor festivala Goran Dujaković.
RSE: Svi znamo u kakvoj je situaciji čitava zemlja, njena ekonomija, u kakvom su stanju entitetski budžeti, ali ipak, čini se da je ovo jedan udarac ukupnoj kulturi.
Dujaković: Jeste, ali to je situacija koja traje, kad je ovaj festival u pitanju, zadnje četiri godine. Postoji neka stalna silazna linija kad je finansiranje ne samo festivala, već uopšte kulture u Republici Srpskoj. Kaže se – koliko god da je malo para, nikad nije dovoljno malo da se ne može kresati. Tako je kultura odmah prva na udaru. Ali da će doći situacija da oni ne mogu da daju baš ništa za Festival, nisam zaista vjerovao.
RSE: Još proljetos se na izvjestan način moglo naslutiti ovakav ishod. Ukazali ste na jednu činovničku Kvaku 22 – nema izvještaja bez novca, nema novca bez izvještaja.
Dujaković: To je, nažalost, tako. Oni su kasno taj konkurs raspisali, a raspisali su ga kasno zato što ustvari nisu bili isplatili ni ona sredstva koja su bili dužni od godinu ranije. Sada je situacija da oni ustvari 'jedu' budžet godinu unaprijed. Stalno im nedostaje sredstava za kulturu i to se ove godine pokazalo kroz ovaj konkurs. Negdje sam čuo da će možda i poništiti ovogodišnji konkurs, jednostavno, neće nikome ništa dodijeliti, da bi mogli slijedeće godine da krenu, kako se kaže, od nule. Vidjećemo šta će biti, mada to sada, u suštini, nije više bitno za nas.
Mi smo ovaj koncept festivala napravili tako da uopšte ne računamo na ta sredstva, nego smo se prilagodili uslovima u kojima radimo, a to je značilo dramatično redukovanje programa i gostiju koji su trebali doći, smanjiti broj dana Festivala, potruditi se da bar ova četiri dana, koliko bude trajao Festival, da to bude festival u pristojnom obliku.
RSE: Vi ste u Banjaluci imali čak tri filmska festivala. Sad je ostao samo ovaj. Ali, i ranije se čulo kako nije bilo uslova za sva tri.
Dujaković: Ja bih se osvrnuo samo na ovaj jedan, a to je najveći, Banja Luka International Film Festival (BLIFF), koji je bio vrlo ambiciozno zamišljen da je bio preambiciozno zamišljen festival koji još uvijek nije za ovu sredinu, zato što nemamo ni dovoljno publike za tako nešto, a drugo, to je bio politički projekat, htjelo se da se parira SFF-u. To je u startu pokazalo da to ustvari nije iskren projekat – uđete u tu priču s nekim političkim motivom a ne sa stvarnim interesima - to je promocija filma na prvom mjestu. Onda dobijete takav rezultat. Pogotovo što imate uslove da vi za takav jedan tako veliki festival, kakav je trebao da bude BLIFF, trebate da imate i jaku kinematografiju.
Republika Srpska gotovo da nema nikakve produkcije, nema organizovane produkcije. Jedino što Akademija ima neku redovnu produkciju, jer je to ustanova i studenti rade filmove, u kontinuitetu. Vi nikakve druge organizovane produkcije praktično na prostoru Republike Srpske u ovom trenutku nemate. Tako da je to moralo da padne kao projekat.
Meni je žao što je Kratkofil morao da prestane sa radom, iako ima neka priča da će možda ići svake dvije godine, zato što na ovom prostoru stvar jeste u fazi u kojoj treba da se razvije kinematografija, a prostoru Republike Srpske jeste prilagođena forma kratkog metra. To je bio ustvari dobar put, ali sa druge strane imate političare koji ne razumiju čak ni taj put.
RSE: Zapravo, BLIFF je 'pojeo' i Kratkofil.
Dujaković: Pojeo je sve! On je bukvalno pojeo sve. Jednom sam rekao: kad dobijete jedan takav festival koji je proglašen za neki regionalni promašaj, onda imate lošu reputaciju koja se prebacuje na sve druge festivale, gleda se na njih kao na festivale i projekte na kojima se peru pare i slične stvari. Ovo je sada dokaz da je ovaj festival bio zaista iskren i čist. Mi u potpunom entuzijazmu radimo, bez bilo kakvih honorara cijela ekipa radi zato što želimo da ovaj festival preživi. I ništa drugo.
RSE: Da čujemo šta će to banjalučka publika moći vidjeti ovoga puta. Ljetos sam pročitao kako obećavate, barem prema prispjelim ponudama, do sad neviđenu selekciju.
Dujaković: Postoji tu neki čudan nesrazmjer. Što god je manji budžet Festivala i mi smo nešto kao manji, sve je kvalitetniji i bolji program. To je valjda ta reputacija Festivala, kad su ovdje bili vrhunski svjetski animatori, što se vidi na sajtu našeg festivala da je to neka ulazna karta i da su autori motivisani da šalju filmove i da im je čast da se filmovi tu prikazuju.
To se i vidi – ove godine imamo veliki broj filmova koji su došli praktično iz takmičarskih programa Hirošime, Otave, Animafesta, to su najznačajniji svjetski festivali, A-kategorije, tako da će banjalučka publika biti u prilici da vidi ove godine zaista najbolji izbor filmova koji je ikad došao u Banjaluku u takmičarski program. 44 filma su ušla u glavni takmičarski program, a imamo deset u dječijem takmičarskom programu.
Sa prošlogodišnjeg festivala animiranog filma, Banjaluka
RSE: Sukladno svemu, smanjen je i broj uobičajenih festivalskih programa.
Dujaković: U ovom trenutku okrenuli smo se samo takmičarskim programima. Imamo tri programa, jedan je ovaj uobičajeni, Cartoon, ovaj festival je dio koalicije najznačajnijih evropskih festivala, imamo obavezu da prikažemo program najznačajnijih evropskih animiranih filmova, a i mi kandidujemo naš film koji dobije Grand Prix, on ulazi u selekciju najboljih evropskih filmova.
Imamo i dva programa - već tradicionalno radimo sa Zagreb Filmom, tako da će biti dva programa 'Profesora Baltazara', prve dvije sezone, 1967-1969 i 1981-1982, i ono što je vjerovatno malo poznato većini gledalaca koji vole animaciju, jeste izbor od četiri filma zagrebačke škole koji su bili u najužem izboru za nagradu Oscar, uključujući i jedan koji je dobio Oscara, 'Surogat' Duška Vukotića. Eto, u tom smislu mi nastavljamo tu saradnju sa zagrebačkom školom animiranog filma koja traje već dugo godina.
RSE: Svi znamo da je hrvatska produkcija jedna od najvećih svjetskih produkcija. Pretpostavljam da je ove godine najveći broj ponovo došao upravo iz tih animatorski najrazvijenih zemalja. Ima li filmova iz Bosne i Hercegovine?
Dujaković: Ima jedan film koji se nalazi u pratećem programu. U početku je nekako više filmova dolazilo sa prostora Bosne i Hercegovine, vidim sad da ni u Neumu nemaju filmova, došlo je do pada produkcije animiranog filma zadnjih godina. Očigledno da je kriza uticala na sve to. Nema ni projekata, ne dolaze, iako postoji puno animatora u Bosni i Hercegovini, ali se očigledno više bave reklamnom animacijom, onim od čega žive.
RSE: Možda je ovo dobra prilika da se podsjetimo na protekle festivalske godine, na neke činjenice u vezi s doprinosom festivala. Imate li neke zbirne podatke, procjene, koliko je to filmova, autora, iz koliko zemalja, rekao bih, oplemenjivalo Banjaluku od 2008. do danas?
Dujaković: Prikazano je preko 2.000 filmova za ovih devet godina. Posljednje smo tri godine radili prije Festivala revije od sto filmova. Zaista je veliki broj filmova prikazan u Banjaluci, ne samo ovaj što je vezano za takmičarske programe, i presjeke svjetske produkcije, što je ogroman broj filmova koji su došli u pratećim programima.
Imali smo tu zaista neke spektakularne programe, kao što je taj program Trećeg Reicha, što je prikazan 2009. godine, svjetski program koji je prvi puta u Banjaluci integralno prikazan kao takav, dobili smo ga čak na filmskoj traci. Ti neki programi koje smo imali, to je nekako pozicioniralo Festival na nekoj svjetskoj mapi animiranog filma.
Žao mi je samo što je to prosto presječeno 2013. godine, kad imamo taj strahovit pad, a te godine su trebali da dođu neki od najvećih svjetskih animatora koje smo morali da otkažemo. Mi praktično više nismo u situaciji da pozovemo neke od velikih svjetskih animatora. Jednostavno nemamo uslova za tako nešto.
RSE: Ali to je zaista bilo iznenađenje, jednako kao ono kad ste godinu ranije bili primljeni u koaliciju najznačajnijih festivala, Cartoon D'Or. Šta nam zapravo ta priča poručuje?
Dujaković: Znate kako, postoji neki entuzijazam i energija sa naše strane, od ljudi koji rade ovaj festival, i to je očigledno prešlo neke lokalne granice. Ali, vi imate političare takve kakvi jesu. Kako njih motivisati da u jednom trenutku počnu razmišljati da su kultura i sport ustvari jedine oblasti koje na neki odgovarajući i najefikasniji način promovišu određeni prostor?
Na žalost, ovdje sve nekako zatvoreno razmišljaju, rekao bih i prema stvaranju neke unutrašnje kulture, koja je samodovoljna, bez neke svijesti da se naprave iskoraci, da smo mi dio jednog globalnog sela, da mi trebamo dati neki svoj doprinos u toj svjetskoj kulturi. Kad počnu razmišljati u tom smislu, u tom pravcu, onda će se ovdje desiti neke promjene.
Plakat ovogodišnjeg festivala
RSE: Ja bih u ovom trenutku podsjetio na neke daleko šire posljedice ove vaše smotre. Praktično, vi ste nekako prouzrokovali otvaranje ove studijske katedre za animaciju, jedine u Bosni i Hercegovini.
Dujaković: Da. Mi smo prvo učvrstili vrlo jake veze sa zagrebačkom školom i sa Zagrebom, što je bilo jako bitno da se postavi, jer smo praktično u komšiluku imali jednu svjetski afirmisanu školu, profesore, studente. To je sve Festival na neki način prokrčio.
Nas nekoliko koji radimo na Festivalu, radimo i kao profesori na banjalučkoj Akademiji umjetnosti. Zajedno sa kolegama i Mladenom Đukićem, mi smo radili na otvaranju tog smjera, i to daje rezultate. Sad je to već jedna ključna produkcija koja se polako razvija na Akademiji umjetnosti, ne samo u okviru smjera animiranog filma, već tu imate dosta vježbi koje rade studenti sa drugih grupa, u nekim raznim tehikama animacije. Rezultati će se tek pojaviti, treba pet, šest, sedam godina, dvije, tri klase da odškolujete, onda će to sve da se na odgovarajući način pokaže.
Naravno, opet će nedostajati ta karika koja se zove država. Ako država ne bude raspisivala konkurse za animirani film, onda ta djeca, ti studenti, neće imati mogućnost da se ozbiljnije bave nekom produkcijom animiranog filma, iako će oni biti uključeni, s obzirom na vrstu posla kojim se bave, u tu globalnu mrežu.
Ogromna je potražnja na svjetskom tržištu kad su u pitanju animatori. Tu ima posla, tu nema nikakve priče. Pitanje je samo kako da se oni pozicioniraju u ovom prostoru i kako da daju svoj doprinos ovoj kulturi ovdje. To je ono ključno, po meni, s obzirom na karakter njihovog školovanja.
RSE: Gorane, hvala. Da se nadamo kako će oni do kojih je, kako narod kaže, ponešto i čuti, pa da ćemo naredne godine, uz jubilej, razgovarati u mnogo svjetlijim tonovima.
Dujaković: Ja sam po prirodi optimista, ali nisam baš siguran da će ta strijela koja na grafikonu sad ide dolje, da će da se uspravi tako lako. Trebalo bi da se nešto stvarno dramatično desi u stanju svijesti političara, pa da se to promijeni. Ja nisam baš siguran da će se to mijenjati tako lako.
RSE: Do tada – da se uzdamo u vas, entuzijaste.
Dujaković: Recimo da je tako.