Linstrand: Vakcine su spasile milione života

Antivakcinacija je opasan i zabrinjavajući trend, koji je, posebno na Zapadu, dio širih društvenih pojava, generalnog nepovjerenja u autoritete i naučno dokazane činjenice, kaže u intervjuu za RSE, dr Ann Lindstrand iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO/SZO), koordinatorka za proširenje programa imunizacije. Ona smatra da je stoga potreban odgovor na način na koji se sada odgovara na negiranje klimatskih promjena.

Na pitanje, da li je prijetnja sankcijama za roditelje zbog nevakcinisanja djece dobro rješenje, ona kaže da bi bilo bolje da se svaki pojedinačni roditelj ubijedi kakva je fantastična prednost za njihovu djecu da se vakcinišu, umjesto prisiljavanja.

Ako uzmemo u obzir evropski region, situacija je sada zaista zabrinjavajuća. Samo u proteklih 14 mjeseci zabilježena su preko 100 hiljada slučajeva boginja i 19 smrtnih slučajeva, kaže Lindstrand, koja vjeruje da je broj onih koji se protive vakcinisanju djece manji, ali da se zbog socijalnih medija umnožava baš kao što se multiplikuju i dezinformacije umjesto utvrđenih naučnih istina.

Vakcinacija je i dalje iznad 80 posto, i to je fantastično, ali se na rješenju za aktuelnu antivakcinacijsku kampanju intenzivno radi u SZO-u.

Pročitajte i ovo: 'Jedna vakcina može zaustaviti oboljenje'

RSE: Doktorko Linstrand, možete li nam reći sa kakvim podacima raspolažete o trendu vakcinacije u ovom trenutku širom svijeta?

Linstrand: Imunizacija i vakcinacija su bili i još uvijek jesu fantastična intervencija u javno zdravlje, jedna od najefektivnijih. Samo pogledajte boginje. Mi smo spasili više od 21 milion života od 2000. godine zahvaljujući vakcinama. Osim toga, vakcine su doprijenile oko 23 posto u ukupnom smanjenju smrtnosti djece u posljednjoj deceniji. Dakle, riječ je o fantastičnom trendu koji je posljednjih decenija povećao pokrivenost.

Ipak, posljednjih nekoliko godina, da budemo iskreni, trend vakcinacije stagnira ili ostaje na istom novou. Tako, oko 85 posto djece u svijetu dobijaju tri doze najrasprostranjenijih vakcina. I tih 85 posto je odličan uspjeh, ali je ipak zabilježena stagnacija. U nekim oblastima, zbog čega i brinemo, primjera radi u slučaju boginja, postoji podozrenje. I bilježimo nazadovanje u više regija, za koje ne znamo kada će se okončati, i to nas zabrinjava.

Ko se boji vakcine?

RSE: Možete li nam reći gdje su trendovi najbolji a gdje najgori, a onda bih Vas zamolila da prokomentarište pomenutu stagnaciju, ili u nekim slučajevima, naročito na Zapadu, što je pomalo čudno imajući u vidu stepen razvoja, nazadovanje. Zašto se to dešava sada?

Linstrand: Mjesto gdje stagniramo najviše, ali istovremeno imamo i najbolje rezultate je Afrika. U afričkom regionu imamo najmanju pokrivenost imunizacijom, ali istovremeno i najveće povećanje upotrebe vakcina za preventivne bolesti. To je takođe područje gdje je potrebno da imamo najveće povećanje, kada je riječ o rutinskoj imunizaciji.

U ostalim regionima se bilježi stagnacija, ali u Africi moram reći da rade izvanredan posao na povećavanju imunizacije, jer takođe imaju i trend povećanja populacije, sa kojim se drugi kontineti ne suočavaju u toj mjeri. Svake godine postoji novi nivo koji treba dostići i Afrika se toga drži.

Prošle godine smo imali 116 milliona djece širom svijeta koja su vakcinisana u ranom djetinstvu, što je najveći broj ikada u istoriji. Dakle još više djece je vakcinisano, ali to nije dovoljno. To se mora povećavati naročito u afričkom regionu. Drugo mjesto koje predstavlja veliki izazov je naravno jugoistočna Azija gdje takođe postoji ogromna naseljenost. Ali tamo, želim da naglasim izvanredan napor Indije, koja je imunizaciju stavila kao jednu od najvažnijih političkih agendi i rezultati se pokazuju tako što je sve više i više djece pokriveno imunizacijom, a sve manje i manje pogođeno bolestima koje se zahvaljući vakcinama mogu spriječiti.

RSE: Ali možete li nam nešto reći o trendovima na Zapadu, kada je riječ o staganciji i čak rastućim takozvanim “grupama za antivakcinaciju”. Veoma su uticajni i veoma popularni na socijalnim medijima. Da li vam je to neobično?

Pročitajte i ovo: Društvene mreže i teorije zavjere o vakcinama

Linstrand: To je zabrinjavajuće, ali u isto vrijeme možda ljudi ne vide bolesti koje se sprečavaju vakcinacijom, ne vide više obolijevanje od boginja zbog uspješnosti programa vakcinacije, pa ljudi ne razumiju u potpunosti vrijednost vakcinacije. I lakše se fokusirati na sporedne efekte koji postoje i u svim drugim medicinskim intervencijama. Ako uzmemo u obzir evropski region, situacija je sada zaista zabrinjavajuća. Samo u proteklih 14 mjeseci zabilježeno je preko 100 hiljada slučajeva boginja i 19 smrtnih slučajeva. To nije bezazlena bolest već veoma ozbiljna, iako u percepciji ljudi možda ne izgleda tako, posebno zato što je ne viđamo tako često. Nijesmo procjenjivali da li je otpor ili sumnja koja kruže u vezi vakcinacije u porastu ili ne, ali ono što znamo je da se sa modernim tehnologijama i socijalnim medijima dezinformisanje može rapidno brzo prenositi, i da tvrdnje koje nemaju uporište u nauci mogu postati mit i prenositi se kao takozvana istina, te poslužiti za širenje straha među populacijom.

Tako da ono što treba da radimo u evropskoj regiji je da poslušamo te brige i strahovanja roditelja i pokušamo da opremimo zdravstvene radnike koji su najvažniji prvi kontakt sa roditeljima koji imaju sumnje u vakcine, sa naučnim znanjem i činjenicama. Takođe treba da imaju i dobar kapacitet za razgovor kako da u slučaju - kada čuju strahovanja roditelja, pokušaju da ih razumiju da bi bili u stanju da odgovore pravilno i sa naučnim činjenicama, ali isto tako i da uvjere roditelje da rapolažemo za dominantnim dokazima o koristi vakcina i da u velikoj mjeri prevazilaze sva strahovanja koja mogu imati. Vakcine su testirane, one ne ulaze u nacionalne zdravstvene programe, dok se ne uvjerimo u njihovu sigurnost, da su opasnosti minimalne, a benefiti od vakcina fantastični.

Pročitajte i ovo: Kockanje sa životima zbog nevakcinisanja djece

RSE: Dozvolite mi da Vam kažem, primjera radi, kada je riječ o regiji Balkana, gdje sam upoznata sa situacijom, roditelji koji su članovi grupa koje se protive vakcinaciji, u velikom broju slučajeva su obrazovani, čak visoko obrazovani ljudi, koji i pred toga negiraju naučno dokazane činjenice. Takvi roditelji obično imaju nekoliko izgovora – medicinske ili religiozne razloge. Najčešće je riječ o sumnji u medicinske razloge i opravdanost, u manjoj mjeri iz religioznih razloga. Da li medicinski radnici čine dovoljno da opovrgnu njihove teorije?

Linstrand: Očigledno ne. Ja sam veoma dobro svjesna situacije na Balkanu i istočnim dijelovima Evrope gdje zaista imate glasne i prominentne protivnike vakcinacije, moramo se podsjetiti da je riječ o vrlo malom broju njih, ali su umnoženi zahvaljujući socijalnom medijima. Njihove poruke …

Pročitajte i ovo: Širenje morbila, oklevanje s vakcinama i teorije zavere

RSE: Oprostite, moram da Vas prekinem. Na primjer u Crnoj Gori je iznesen podatak da je nevakcinisano svako treće dijete, što mi je bio šokantan podatak, a veliki broj djece, ako se dobro sjećam rođenih 2016., tek nešto iznad 60 posto njih je primilo MMR vakcinu, ranije je to bilo iznad 90 procenata. Crna Gora, baš kao i sve druge zemlje na tom prostoru ima zakone prepisane iz bivše Jugoslavije, gdje je vakcinacija obavezna a roditelji odgovorni za to. Slično je u Srbiji, BiH i dalje. Dakle situacija je neuobičajena?

Linstrand: Saglasna sam, i to je zaista zabrinjavajući trend, ali mislim da je to trend koji nije izolovan samo na područje imunizacije, mislim da je to generalno društveni trend. Neke od tih antivakcinacijskih grupa koje cirkulišu sa porukama pripadaju generalnim trendovima koji ne vjeruju u ono što im govore odgovorni, ne vjeruju u naučne dokaze i to je zaista zabrinjavajuće. Ono što mislim da moramo da imamo je širi društveni razgovor o ovome. Ne radi se samo o medijima, već o generalizaciji i prema odgovornima i prema naučnim istinama. I to jeste zabrinjavajuće.

I razgovarala sam sa program menadžerom za imunizaciju u Crnoj Gori ne tako davno, i vidim da pokušavaju da nađu rješenje za to, ali mislim da treba da se uključe i drugi, da bi društva ponovo shvatila vrijednost nauke, kao i da imamo otporne sisteme, te da pomognemo da ljudi za većom pažnjom razumiju nauku. I to moramo početi što ranije u školama.

Klimatske promjene su još jedno urgentno pitanje o kojem se vodila debata pa se i dovodilo u sumnju, ali možete vidjeti da se socijalni pokret prema klimatskim promjenama trenutno podiže na novi nivo. Mislim da nam treba ista vrsta mladih ljudi, koji, kao što vidimo u toj oblasti, kažu ‘šta to radite, hoćemo vakcine, znamo njihovu vrijednost‘. Moramo postaviti vakcine kao socijalnu normu, baš kao što je to i bilo ranije na Balkanu i u istočnoj Evropi. I moramo ogovoriti na ovo što sada događa.

Pištoljević: Vakcine nemaju veze sa autizmom

RSE: Ne radi se samo o Balkanu i istočnoj Evropi koje smo pomenuli, već ostalim EU članicama, u Italiji je takođe veliki problem, a početkom maja njemački ministar zadravlja Jens Spahn je predstavio nacrt zakona koji obavezuje roditelje da vakcinišu djecu protiv boginja, te predviđa kazne. I primjera radi, previđeno je neprimanje djece u obdaništa ukoliko nijesu vakcinisana. Mislite li da ovako nešto može funkcionisati kod roditelja koji se protive vakcinaciji?

Linstrand: Mislim da bi bilo bolje da se svaki pojedinačni roditelj ubijedi kakva je fantastična prednost za njihovu djecu da se vakcinišu, umjesto prisiljavanja. Na svakoj je državi posebno da donese te odluke i da učini vakcine dostpunim za sve, na najbolji način na koji to mogu. Znam da je obavezujuće vakcinisanje razmatrano u mnogim evropskim državama, kao što su to Italija i Francuska uradile, i još mnogo drugih država poput Švedske, Britanije i Njemačke su razmatrale na koji to način mogu ponovo osnažiti.

Mislim da svaki roditelj želi najbolje za svoju djecu i da se svi trude da učine najbolje, i mogu razumjeti da se roditelji zbune zbog različitih poruka koje dobijaju iz medija. Postoje prominentne osobe koje im šalju njihove poruke i istine, ali mislim da treba da se vratimo na bazično da dajemo informacije na sveobuhvatan način o dominantnoj naučnoj istini o koristima vakcinacije.

Takođe, riječ je o dijeljnu odgovornosti, što više bude vakcinisanih, to ćemo manje vidjeti da ljudi umiru od boginja u Evropi, primjera radi.

RSE: Da li i kakve mehanizme Svjetska zdravstvne organizcija (SZO) ima za sprječavanje kampanje antivakcinacije, naročito kada je riječ o uticaju ovih grupa na socijalnim medijima. Posljednjih nekoliko mjeseci skrenuta je pažnja na njihov uticaj na socijalnim mrežama i bilo je nekoliko zahtjeva prema Facebooku i drugima da učine nešto protiv tih grupa, koje funkcionišu kao neka vrsta zatvorenih društava. Imate li vi nešto na raspolaganju?

Linstrand: Da, SZO radi veoma prilježno na tome u komunikaciji sa socijalnim medijima, pokušavajući da vidimo što bi bilo najbolje rješenje, na koji način najbolje prenositi naučne činjenice, a ne kampanju dezinformacija.

Drugi dio je da je SZO u Evropi bila izvanredna u razvijanju oruđa i mehanizama u savjetovanju nacionalnih programa za vakcinacije o tome kako i na koji način u medijima konfontorati jake oponente vakcinacije, naročito u medijima. Takođe smo razvili određena oruđa da bi shvatili barijere i motivaciju, zašto roditelji ne vakcinišu djecu, da li zato što im te usluge nejesu dovoljno dostupne, da li zbog dezinformisanja. Na osnovu toga možemo praviti programe koji odgovaraju na različite načine. Ima tu puno posla, a tokođe trenutno radimo na tome da pratimo trendove i pronađemo pozadinu na osnovu kojih ljudi kreiraju stav prema vakcinaciji, da bismo mogli da ispravimo činjenice, i to je još jedna oblast u kojoj SZO radi.