Iza Umjetničke galerije BiH, je još jedna uspješna godina. Bez obzira što ova institucija još uvijek nema riješen status, niti način finansiranja. Tokom 2018. godine, u toj Galeriji, organizovane su 23 izložbe. Ovu umjetničku sezonu, direktor Strajo Krsmanović, ocjenjuje kao vrlo uspješnu. Oko 200 djela iz Umjetničke galerije BiH, nalazi se na Googlovoj platformi i dostupne su korisnicima širom svijeta. Kreirane su i četiri virtualne izložbe. O svemu tome, ali i o planovima za narednu godinu razgovaramo sa direktorom Umjetničke galerije BiH Strajom Krsmanovićem.
RSE: Na izmaku je 2018. godina. Kakva je bila za Umjetničku galeriju BiH?
Krsmanović: Mi smo ponosni da na kraju svake godine možemo izaći pred javnost i reći šta smo to uradili. Naime, mi nemamo upravni odbor, mi nemamo kome drugom podnositi izvještaj, osim javnosti. U krajnjoj liniji, zbog javnosti jesmo i zbog javnosti radimo.
I za ovu godinu možemo reći da je bila uspješna, kako na poslovnom, tako i na izlagačkom planu, što je meni najvažnije. Ni ove godine, Umjetnička galerija BiH, ne duguje nikome ni feninga, bez obzira što nema riješen status, niti stalno finansiranje. Sa druge strane, uradili smo dosta toga u programskom smislu. Imali smo ukupno 23 izložbe, uz našu stalnu postavku, Oprostorena intima. Među njima se nekoliko naročito istaklo, kao što je postavka izložbe iz zbirke Mirka Komosara, jedna od najrelevantnijih zbirki koje mi imamo.
Osim toga, i dalje smo nastojali da ne budemo zatvoreni samo u naš prostor, da izađemo vani. Uspjeli smo ostvariti jedno gostovanje u Crnoj Gori na Cetinju i nekoliko gostovanja u gradovima BiH, u Širokom Brijegu, Visokom, Foči, Bihaću i slično.
Mi radimo agilno i dinamično, bez obzira što nas niko ne podržava, Mi smo trenutno prilično frustrirani zbog činjenice da nas je Vijeće ministara uskratilo za jedan respektabilan grant, zbog činjenice da naša aplikacija nije tehnički zadovoljila, kako oni tvrde. To je teško osjećanje. Od njih smo očekivali, kao i prošle godine, 90.000 KM, to su četiri plate. Mi ne znamo kako ćemo nadoknaditi taj gubitak. Zbog toga se osjećam kao sovjetski astronauti, napušteni u svemiru, u trenutku kada se raspadao SSSR. Mi plutamo ovim našim kulturnim bespućem, bez izvjesnosti da će nam biti pružena ruka spasa. Mi se predati i odustati nećemo. Ovo što smo do sada uradili, uradili smo prije svega samoprijekornim angažovanjem uposlenika i podrškom naših prijatelja.
Pročitajte i ovo: (Ne)briga za umjetnineOve godine ta podrška je došla od švajcarske ambasade. Ona nije spektakularno velika, ali nama je jako dragocjena. Riječ je o podršci za podizanje na Google naše zbirke Ferdinanda Hadlera. Ferdinand Hadler je Švajcarac, to nas veže sa Švajcarskom. Ta zbirka će biti vidljiva na Googlu već od kraja decembra. To smatramo svojim velikim dometom i svojim velikim rezultatom, a naročito zbog činjenice da u cijelom tom poslu participira i švajcarska ambasada, koja nam pomaže i koja nas podržava.
RSE: U oktobru ove godine, 72 godine je obilježila ova kulturna institucija. Već dvije decenije se bori da joj se riješi pravni status. Koliko je teško raditi u takvim okolnostima?
Krsmanović: Zapravo je nemoguće, a nemoguće je kada vas federalna ministrica kulture pita: „Ko vas finansira?“ U takvim uslovima mi opstajemo. Što je najvažnije, najznačajnije, puno toga, više i bolje, bi se moglo uraditi, kada bi imali barem izvjestan status. Mi nemamo ni upravni odbor, mi nemamo ni osnivača, mi djelujemo kao privatna firma, a sa druge strane čuvamo fundus od 6.500 djela od neprocjenjive vrijednosti. Tu odgovornost nose, na svojim plećima, 14 uposlenika i nešto saradnika ove Galerije.
Kako nam je, ne treba da vam pričam, ali motivacija je izuzetna. Mi znamo da radimo jedan, u krajnjoj liniji, i politički posao. Ovo je državna institucija. Na ovu državu nasrću sa svih strana. Mi se danas osjećamo, na neki način, kao što su se 1992. godine osjećali mladi ljudi, koji su u patikama i farmericama izašli na linije da brane ovaj grad. Mi ćemo braniti i obraniti ovu državu, u to sam siguran.
RSE: Zbog čega se ovo pitanje, po Vašem mišljenju, za svih sedam državnih kulturnih institucija toliko politizuje? Zar nije u cilju i dobrobiti ove države da se riješi taj status?
Krsmanović: Jeste u cilju države, ali nije u cilju ovih vlastodržaca, koji nastoje razbijati ovu državu. Već i ptice na grani znaju odakle to dolazi i kako dolazi. Ministarstvo civilnih poslova je u jednom momentu, čak i imenovalo upravni odbor, ali su održali samo jednu sjednicu i brže bolje su to proglasili nezakonitim. Mi smo opet ostali bez upravnog odbora.
Dakle, razlog je politika. Mi moramo da se bavimo politikom, zato što se ona bavi nama. Mi ćemo i dalje raditi svoj posao najbolje kako znamo i umijemo. Nadam se da nećemo doći u poziciju da nam djeca ponovo ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice, kao što je bio slučaj u jednoj godini, koju nastojimo svi da zaboravimo.
Pročitajte i ovo: Kako je ljubavna priča povezala BiH i ŠvicarskuRSE: Novih 200 slika će biti digitalizovano. Koliko je to bitno za Umjetničku galeriju BiH, da ipak jedan bogat fundus učini dostupnim, bilo kom čovjeku na ovoj planeti jer je pomoću Interneta, sve je dostupno vrlo lako?
Krsmanović: Naravno. Nove forme komunikacije nama jako pomažu. Mi smo uspjeli, između ostalog, podići broj posjetilaca. Iz godine u godinu je sve veći broj posjetilaca. Najgore je ako su slike u mraku fundusa. Tamo moraju biti, naravno jer ih je puno. Trudimo se, što je moguće više, da ih izložimo, da ih pokažemo javnosti, da odemo u gradove, gdje nemaju tako često priliku da vide takva remek djela, kakva mi čuvamo. Evo prilike da ih pokažemo na Googlu, svima koje to zanima, svima koji to istražuju, svima koji će sutra, zbog te informacije, doći ovdje, istraživati naš fundus, možda praviti magistarski ili doktorski rad, diplomske radove i slično. Sve je to razlog našeg postojanja. Sve je to naša funkcija.
Naša funkcija nije samo izlagačka nego i muzejska i edukativna. Mi imamo dosta bogatu stručnu biblioteku, gdje se također posjetioci mogu služiti njenim fundusom, mogu raditi u maloj čitaonici. Sve je to ono što bi bilo normalno u normalnim vremenima. Ova vremena, na žalost, nisu normalna, a mi se ponašamo kao da jesu. Istrajavamo, vidjeti ćemo do kada i kako.
RSE: Da li je iko ikada, od političara, došao i tražio od Vas da im pokažete te vrijedne slike, koje čuvate ovdje? Da li uopšte pokazuju interes?
Krsmanović: Da, zaista. Prije svega, Ministarstvo kulture kantona Sarajevo, permanentno podržava rad Galerije. Suma je skromna, 42.000 KM godišnje. To je nekih 10% od naših godišnjih potreba, ali je redovna. Budući da oni nisu ni osnivači, podršku imamo permanentno. To nije nikada zakazalo.
Ministar civilnih poslova, Adil Osmanović, je dolazio i nudio je svoje usluge. On i dalje pokušava uraditi, šta je moguće, međutim otpori su na žalost vrlo drastični. Drastični su od strane onih, koji su spriječili da dobijemo upravni odbor, od strane onih koji su sada spriječili da dobijemo grant, koji nam pripada, od strane onih koji naprosto, na svakom mjestu, gdje to mogu, rade protiv ove države. To je posao za nekog drugog, mi se time ne možemo baviti.
Pročitajte i ovo: Krsmanović: Kultura u BiH radi "na mišiće"RSE: Nije li Vijeće ministara usvojilo odluku o raspodjeli grantova?
Krsmanović: Usvojila jeste, ali naš grant nije prošao i mislim grant Muzeja za književnost i pozorišnu umjetnost. Moram to vrlo precizno objasniti. Nije prošao zbog toga što je u konkursu traženo da aplikacija bude uvezana i numerisana. Mi smo to naravno uradili, ali smo je numerisali onako kako smo mi mislili i kako smo mi razumjeli, a ne onako kako neko drugi misli da bi trebalo. To je razlog zbog kog smo mi ostali bez 90.000 KM i zbog toga naša djeca, možda neće moći ovjeriti zdravstvene knjižice krajem iduće godine. Neka javnost zna.
RSE: Planovi za 2019. godinu?
Krsmanović: Mi za 2019. godinu imamo ambiciozne planove. Imamo tri dogovorene međunarodne izložbe: u Sloveniji, Prištini i Makedoniji. Izložba u Makedoniji je izložba akademika iz BiH, iz našeg fundusa. Uzvratno ćemo primiti makedonske akademike u našoj Galeriji.
Tu je još nekoliko atraktivnih izložbi, koje uvijek privuku pažnju naših posjetilaca, prije svega izložba Momira Kovačevića Strašnog, koja bude uvijek jako posjećena. Planirana je izložba Jagode Buić. Jagoda Buić će biti primljena u našu Akademiju nauka i umjetnosti, u status umjetnika iz inostranstva. Tim povodom ćemo napraviti tu izložbu i to će također biti veliki događaj. U saradnji sa SSF-om ćemo raditi izložbu fotografija u vrijeme Festivala. To bude zaista jedna dobra dopunska aktivnost Festivalu i bude jako kvalitetna. Uz to, tu su još i autori iz BiH, tu je i saradnja sa Franjevačkom galerijom u Širokom Brijegu, sa Galerijom u Banja Luci, Bihaću, Livnu i još nekoliko gostovanja.