Na haškom suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladićuiskaz je dovršio insajder iz srpskih snaga koji je pod zaštitnim mjerama i pseudonimom RM- 269 opisao organizirano pogubljenje zarobljenika iz Srebrenice.
Kao pripadnik VRS-a, insajder je bio jedan od stražara tisuća zarobljenih bošnjačkih dječaka i muškaraca u školi u Orahovcu i Ročeviću, a sudu je potvrdio – kako je svima bilo jasno da se sprema organizirana egzekucija - i žrtvama i ubojicama.
Insajder je skrivenog lika i iskrivljenog glasa, kao svjedok tužiteljstva opisao kako je 13. srpnja 1995.godine stigao u školu u Orahovcu, gdje je prema iskazima preživjelih – u fiskulturnoj dvorani držano između 2 tisuće i dvije tisuće petsto ljudi. S mjesta stražara ispred dvorane, insajder je vidio kako su vojska i policija bosanskih Srba već uigrano odvozilile grupe zarobljenika na pogubljenje.
„Kako vezane ljude ubacuju u kamion. Paralelno s time se ljudi (u dvorani) unutra već bune, jer ne znaju što to znači. Zašto ih odvede u tako manjim grupama. Tako da sam ja bio koncentriran na ulaz i pokušaj smirivanja te mase“, naveo je svjedok.
Dvorana škole gdje su držani zarobljenici
Tijekom unakrsnog ispitivanja, obrana generala Mladića je pokušala prikazati kako su masovna ubojstva posljedica osvete lokalnog srpskog stanovništva, a ne organizirana akcija VRS-a, kako to tvrdi optužba. Da je bilo incidenata osvete i oportunih ubojstava kod škole u Orahovcu, potvrdio je i zaštićeni svjedok.
„Čuli smo onako nezvanično, da su to lokalni ljudi koji su nekog izgubili. Taj neki čovjek koji je izgubio sina ušao je unutra, izveo par njih van i likvidirao ih“, prisjetio se pojedinačnih incidenata ubijanja i kaotične situacije koju je bilo teško kontrolirati.
Ipak, insajder RM - 269 je u dodatnom ispitivanju istaknuo kako su se veće egzekucije događale organizirano uz pratnju vojske i policije bosanskih Srba, kojima su se oni željni ubijanja dobrovoljno priključivali.
„Uz tu (policijsku i vojnu) pratnju, taj kamion kad izađe na put i krene prema tom mjestu egzekucije, priključivali su se mnogi. Po povratku, valjda da impresioniraju ono (srpsko) stanovništvo koje je ostalo i gleda, neki su se tako javno hvalili i ispucavali municiju koja im je ostajala u okviru (nakon egzekucije)“, prisjetio se svjedok.
Vaš browser nepodržava HTML5
O organiziranom pogubljenju i dodatnim, dobrovoljnim egzekutorima
Iako nije osobno vidio ubojstva, insajder je opisao kako se obližnja pucnjava mogla čuti, zbog čega su i zarobljenici bili uznemireni, znajući što im se sprema.
„Pa mogli su, mogli su i pretpostaviti. Jer taj kamiončić uzme manju grupu ljudi, ne znam koliko može da stane, ubrzo se vrati i onda se ta radnja ponavlja. Mislim da su bili svjesni da je to egzekucija“, opisao je insajder koji je izjavi naveo da je odvoženje zarobljenika na strijeljanje trajalo sve dok se dvorana nije ispraznila.
U nastavku suđenja za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini, s iskazom u vezi srebreničkih pogubljenja - počeo još jedan insajder iz srpskih snaga, ali na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost.
