U radionici Jelenka Markovića u selu Pribinić, u okolini Teslića, nastaju prava umjetnička djela izrađena u drvetu. Za posao, koji radi sa dosta ljubavi, ovaj zanatlija je do danas dobio brojna priznanja, uključujući i ona za inovacije.
Inovator iz okoline Teslića Jelenko Marković konstruisao je, izradio, a zatim i patentirao košnicu za pčele u kojoj padavine ne mogu napraviti štetu. Napravio ju je slučajno nakon što se iz hobija počeo baviti pčelarastvom na imanju u selu Pribinić kod Teslića. Kaže da je tako i uočio probleme koje izazivaju kiša, snijeg i led. Rješenje je pronašao u radionici koja se nalazi u dvorištu porodične kuće.
“Uvidio sam da se velike količine vode, pogotovo kad su jake kiše, uliju u košnicu i zimi zalede. I pčela kad kreće na taj led, guši se u toj vodi, ukoči se, ne može da se vrati u kube. I onda sam shvatio da tu treba razdvojiti polijetaljku i podnjaču da ta voda ne može ulaziti. Košnica je, inače, zadržala taj standard koji je jako bitan da se svi ramovi ne bi morali mijenjati - znači, ramovi su standardni za LR košnice, ali može se i na drugim tipovima košnice inovacija koristiti”, kaže Marković.
Za tu i druge inovacije, kao i alate koje je kontruisao, Marković je više puta nagrađivan na sajmovima u konkurenciji inovatora iz više zemalja. Obradom drveta bavi se 25 godina. Počeo je nakon završene srednje škole pošto kao šumarski tehničar nije mogao da pronađe posao. Danas je majstor za umjetničku stolariju:
“Tako sam se počeo baviti drvetom, klasičnim poslovima postavljanja lamperije, ogradice, pa sam pomalo sebi nabavljao alat i onda sam počeo praviti umjetničke radove i baviti se ručnom rezbarijom drveta i proizvoditi modele namještaja. Kroz to se pokazalo da su moji modeli inovatorski, koje ja sam zamislim, nacrtam, napravim, tako da imam patentiranih proizvoda negdje oko 40, što modela namještaja, što vezano i za košnicu i oblast tehnologije drveta, spajanja, raznih načina obrade.”
Apsurdne situacije
Jelenko Marković je, između ostalog, izradio saonice za turističke vožnje na Jahorini. Neobično konstruisanu ležaljku za odmor napravio je u saradnji sa kolegom inovatorom Muratom Rekanovićem iz Bihaća. Prošle godine, krajem decembra je izradio suvenir opštine Teslić. Njegovo rješenje proglašeno je za najbolje na prošlogodišnjem konkursu lokalne turističke organizacije:
“Moj suvenir je dobio prvo mjesto i biće zvanični suvenir opštine Teslić. Tim suvenirom sam na vrlo jednostavan način predstavio cjelokupnost opštine Teslić, pošto je Teslić prepoznatljivv sa svojim dimnjacima i slovom T, onda sam na to dodao web adresu, pošto je danas vrijeme elektronike, i dva pisma da svi građani budu zadovoljni, i predstavio banjski život opštine Teslić - inače, ta naša banja je nadaleko poznata i ima najviše noćenja u Bosni.”
Umjetnička stolarija nije jednostavan posao. Rezbarenje drveta ponekad može da traje satima. Uloženi trud teško je naplatiti, zbog čega je ovo zanimanje sve manje popularno, objašnjava ovaj zanatlija.
“Bude tu puno odricanja, puno upornosti, puno se ostane raditi i dokasno i svašta nešto, kad nešto zamisliš - jer to se ne može baš uraditi tako jednostavno. Imaju obrade koje su zahtjevne, pa praviš novi alat, pa ti nešto fali, pa dok nađeš... Nije se baš lako baviti. Činjenica je da nas i nema mnogo koji se ovakvim poslom bavimo. Danas je i vrijeme elektronike, pa je ta kompjuterska tehnika dostigla svoj vrhunac i radi isto fine modele. Međutim, to je ipak još uvijek serijska proizvodnja koja ne može neke stvari uraditi koje može ručna rezbarija. Još uvijek će ručna rezbarija biti aktuelna i tražena i potrebna za određene vrste proizvoda”, priča on.
Jelenko kaže da majstori koji se bave umjetničkom stolarijom imaju svoje mušterije. Dodaje da u BiH nije lako onima koji nešto poizvode, a i inovatori su na dnu društvene ljestvice:
“Za neke stvari koje se kod nas dešavaju čovjek zbilja nema komentara. Toliko su apsurdne situacije da mi ne možemo shvatiti zašto je to tako, ali je činjenica da je društvo u lošoj poziciji, da se ne vodi računa o svojim proizvodima, o ljudima koji bi mogli uraditi i koji žele da ostanu ovdje, a ne da odu.”
Ono čega sigurno ne fali u Jelenkovoj radionici je njegova ljubav prema umjetničkoj obradi drveta koja mu je, uz puno uloženog truda, donijela brojna međunarodna priznanja. Bez takvog odnosa prema poslu teško je očekivati rezultate u bilo kojoj oblasti, zaključuje Marković.
Inovator iz okoline Teslića Jelenko Marković konstruisao je, izradio, a zatim i patentirao košnicu za pčele u kojoj padavine ne mogu napraviti štetu. Napravio ju je slučajno nakon što se iz hobija počeo baviti pčelarastvom na imanju u selu Pribinić kod Teslića. Kaže da je tako i uočio probleme koje izazivaju kiša, snijeg i led. Rješenje je pronašao u radionici koja se nalazi u dvorištu porodične kuće.
“Uvidio sam da se velike količine vode, pogotovo kad su jake kiše, uliju u košnicu i zimi zalede. I pčela kad kreće na taj led, guši se u toj vodi, ukoči se, ne može da se vrati u kube. I onda sam shvatio da tu treba razdvojiti polijetaljku i podnjaču da ta voda ne može ulaziti. Košnica je, inače, zadržala taj standard koji je jako bitan da se svi ramovi ne bi morali mijenjati - znači, ramovi su standardni za LR košnice, ali može se i na drugim tipovima košnice inovacija koristiti”, kaže Marković.
Jelenko Marković kod košnica
Za tu i druge inovacije, kao i alate koje je kontruisao, Marković je više puta nagrađivan na sajmovima u konkurenciji inovatora iz više zemalja. Obradom drveta bavi se 25 godina. Počeo je nakon završene srednje škole pošto kao šumarski tehničar nije mogao da pronađe posao. Danas je majstor za umjetničku stolariju:
“Tako sam se počeo baviti drvetom, klasičnim poslovima postavljanja lamperije, ogradice, pa sam pomalo sebi nabavljao alat i onda sam počeo praviti umjetničke radove i baviti se ručnom rezbarijom drveta i proizvoditi modele namještaja. Kroz to se pokazalo da su moji modeli inovatorski, koje ja sam zamislim, nacrtam, napravim, tako da imam patentiranih proizvoda negdje oko 40, što modela namještaja, što vezano i za košnicu i oblast tehnologije drveta, spajanja, raznih načina obrade.”
Apsurdne situacije
Jelenko Marković je, između ostalog, izradio saonice za turističke vožnje na Jahorini. Neobično konstruisanu ležaljku za odmor napravio je u saradnji sa kolegom inovatorom Muratom Rekanovićem iz Bihaća. Prošle godine, krajem decembra je izradio suvenir opštine Teslić. Njegovo rješenje proglašeno je za najbolje na prošlogodišnjem konkursu lokalne turističke organizacije:
“Moj suvenir je dobio prvo mjesto i biće zvanični suvenir opštine Teslić. Tim suvenirom sam na vrlo jednostavan način predstavio cjelokupnost opštine Teslić, pošto je Teslić prepoznatljivv sa svojim dimnjacima i slovom T, onda sam na to dodao web adresu, pošto je danas vrijeme elektronike, i dva pisma da svi građani budu zadovoljni, i predstavio banjski život opštine Teslić - inače, ta naša banja je nadaleko poznata i ima najviše noćenja u Bosni.”
Umjetnička stolarija nije jednostavan posao. Rezbarenje drveta ponekad može da traje satima. Uloženi trud teško je naplatiti, zbog čega je ovo zanimanje sve manje popularno, objašnjava ovaj zanatlija.
“Bude tu puno odricanja, puno upornosti, puno se ostane raditi i dokasno i svašta nešto, kad nešto zamisliš - jer to se ne može baš uraditi tako jednostavno. Imaju obrade koje su zahtjevne, pa praviš novi alat, pa ti nešto fali, pa dok nađeš... Nije se baš lako baviti. Činjenica je da nas i nema mnogo koji se ovakvim poslom bavimo. Danas je i vrijeme elektronike, pa je ta kompjuterska tehnika dostigla svoj vrhunac i radi isto fine modele. Međutim, to je ipak još uvijek serijska proizvodnja koja ne može neke stvari uraditi koje može ručna rezbarija. Još uvijek će ručna rezbarija biti aktuelna i tražena i potrebna za određene vrste proizvoda”, priča on.
Jelenko kaže da majstori koji se bave umjetničkom stolarijom imaju svoje mušterije. Dodaje da u BiH nije lako onima koji nešto poizvode, a i inovatori su na dnu društvene ljestvice:
“Za neke stvari koje se kod nas dešavaju čovjek zbilja nema komentara. Toliko su apsurdne situacije da mi ne možemo shvatiti zašto je to tako, ali je činjenica da je društvo u lošoj poziciji, da se ne vodi računa o svojim proizvodima, o ljudima koji bi mogli uraditi i koji žele da ostanu ovdje, a ne da odu.”
Ono čega sigurno ne fali u Jelenkovoj radionici je njegova ljubav prema umjetničkoj obradi drveta koja mu je, uz puno uloženog truda, donijela brojna međunarodna priznanja. Bez takvog odnosa prema poslu teško je očekivati rezultate u bilo kojoj oblasti, zaključuje Marković.