U aktualni hrvatsko-srpski verbalni rat uključio se i Vojislav Šešelj. On se, kaže, sprema u Hrvatsku. S diplomatskom putovnicom. Iz Zagreba poručuju – bit će uhićen.
Bivšeg vođu radikala i četničkog vojvodu Hrvatska je optužila za više ratnih zločina. Nakon nepravomoćne oslobađajuće presude Haškog tribunala, MUP Hrvatske je u ožujku ove godine, "zbog opasnosti za javni poredak", a temeljem članaka 36. i 38. Zakona o strancima i članka 5. Zakona o schengenskim granicama, Vojislavu Šešelju zabranio ulazak u Republiku Hrvatsku. Postao je, diplomatskim rječnikom, persona non grata.
Šešelj je kao narodni poslanik Skupštine Srbije dobio diplomatski pasoš, prema zakonu takav pasoš može se koristiti samo za određeno putovanje, u sklopu državne delegacije Republike Srbije.
Hrvatsko-srpski odnosi trenutačno su na niskim granama. Ipak, za pretpostaviti je da Srbija Šešelja neće poslati u službeni posjet Hrvatskoj. Ne zato što ne bi željela dodatno mutiti vode, već zato što je on vladajućoj nomenklaturi kamenčić u cipeli, bučni podsjetnik na ono što su bili a više kao nisu.
Šešelj provocira kao i uvijek. Ovaj put, u vlastito ime i zbog vlastite samopromocije. On je danas "sam svoj majstor", corpus separatum na državnoj političkoj pozornici . Vjerojatno nije želio ostati po strani u cirkusu kojemu upravo svjedočimo i u kojemu se pojedini državni i stranački lideri ponašaju kao ratni huškači, onako kako se Šešelj ponašao prije 25 godina.
Ako do pokušaja tog posjeta i dođe, takav skandal bi odgovarao svima u Srbiji i u Hrvatskoj koji žele dalje zaoštravati ionako narušene odnose.
Šešelj, kao simbol najgoreg iz bogatog arsenala beščašća iz proteklog rata, samo je ilustracija, podsjetnik što je sve ostalo nerazriješeno ili je pogrešno riješeno u međusobnim odnosima.
Odnos prema ratnim zločinima u vlastitom dvorištu, ponajprije. Hrvatska se s pravom zgraža nad Šešeljom. Zgraža se i zbog srpskog zakona o ratnim zločinima i famoznoj univerzalnoj nadležnosti koja se taksativno proteže na područje bivše Jugoslavije. Pritom, sama je praktički obustavila procesuiranje ratnih zločina na svojoj strani.
Već smo spominjali – za ratne zločine u "Oluji" u Hrvatskoj je pravomoćno osuđena jedna jedina osoba, a potencijalni osumnjičenici koje Srbija spominje su "naši branitelji". I za vlast i za opoziciju.
Upravo svjedočimo da bi zbog toga lider opozicije u Hrvatskoj Zoran Milanović, iz čiste obijesti, procesuirao srpske zločine na Kosovu. Srbija procesuira izvršitelje, nikada nalogodavce zločina. Državna odgovornost je, čini se, zauvijek otklonjena.
Najnovije zahlađenje odnosa promovira nacionalističke politike, vladajuće u obje zemlje, kao legitimne politčke platforme. To je najopasnija od svih posljedica. U Hrvatskoj se elite dižu na uzbunu zbog srpskih optužbi o obnovljenoj ustaškoj državi. I odbijaju izjasniti, ili minoriziraju, masovna ustaška skandiranja, prijeteće marševe, spomenike ustaškim i neoustaškim zločincima, ili pak državno odlikovanje za emigranta koji je protiv Ante Pavelića jer je upao u zločine, ali je za ustaška načela kao nesporna.
U Srbiji je rehabilitacija četništva završena stvar. Šefu države sporan je spomenik Slobodanu Miloševiću zato što bi ga vjerojatno neki oskrnavili.
"Podržavao sam njegovu borbu i osuđivao ga kad se povlačio bez razloga", kazao je Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije.
Sadašnje, kako se čini, programirano histeriziranje međusobnih odnosa, služi prije svega legitimiranju unutarnjih politika vladajućih elita u obje države.
U njemu, kao što je već u Mostu RSE rečeno, masovno ne sudjeluju građani. Političari su pročitani. Tisuće srpskih turista mirno je ljetovalo na Jadranu, Olimpijada je povezala ono ponajbolje u ljudima s obje strane granice. Dejan Savić i Ivica Tucak, te Sandra Perković i Ivana Španović svojim gestama mnogim su ljudima bliži od neodgovornih političara.
Dobra vijest je i da Šešelj zapravo više nije vijest. Njegova najava je registrirana, više kao kuriozum bez osobite težine. On je danas samo igrač u stražnjoj klupi. Ali, da se ne zaboravi – nekažnjeni igrač koji je činio zlo.