Pisac i prevodilac David Albahari preminuo je posle duže bolesti u Beogradu u 75. godini, saopštila je njegova porodica.
Rođen je 1948. godine u Peći, a prvu knjigu, zbirku priča "Porodično vreme", objavio je 1973. u izdanju Matice srpske iz Novog Sada.
Isti izdavač objavio je njegov prvi roman "Sudija Dimitrijević" (1978).
Objavio je, između ostalih, romane "Cink", "Snežni čovek", "Mrak", "Gec i Majer", "Svetski putnik", "Male priče", "Propuštena prilika", "Dijaspora i druge stvari"...
Zajedno sa Dušanom Petričićem objavio je knjigu za decu "Ema i jež koji nestaje" (2008).
Za zbirku priča "Opis smrti" dobio je Andrićevu nagradu. Roman "Mamac" dobio je Ninovu nagradu za najbolji roman u 1996. godini, kao i nagradu Narodne biblioteke Srbije, Balkaniku i Most-Berlin.
Knjiga priča "Svake noći u dugom gradu" dobila je Vitalovu nagradu za knjigu godine.
U periodu između 1973. i 1994. godine radio je u redakcijama više beogradskih i novosadskih časopisa i izdavačkih kuća – Vidici, Književna reč, Pismo, Kulture Istoka, Politika, Mezuza, edicija Prva knjiga Matice srpske.
Knjige su mu prevedene na dvadeset i jedan jezik.
Preveo je veliki broj knjiga, priča, pesama i eseja mnogih američkih, britanskih, australijskih i kanadskih pisaca, uključujući Sola Beloua, Vladimira Nabokova, Margaret Etvud, Isaka Baševisa Singera i Tomasa Pinčona. Preveo je i dramske tekstove Sema Šeparda, Keril Čerčil i Džejsona Šermana.
Bio je član je SANU, srpskog PEN centra i Srpskog književnog društva.
Od jeseni 1994. godine do 2012. godine živeo je u Kalgariju, u Kanadi, a od 2012. godine živeo je u Beogradu.