Nakon 17 godina od rata BiH još nije razriješila povrat imovine preduzeća u zemljama bivše Jugoslavije, a nema ni pouzdane procjene koliko imovine potražuje. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, jedna trećina objekata u imovini preduzeća uopšte nije evidentirana. Dio imovine bespovratno je izgubljen, za veći dio imovine treba se izboriti sudskim putem, uprkos sporazumu o sukcesiji potpisanom 2002. godine po kojem imovina registrirana do kraja '90. godine na ime preduzeća iz tadašnje republike pripada današnjoj državi. No, problem je što u BiH ne postoji dovoljno političke volje da se pitanje riješi na adekvatan način.
Ni 17 godina od rata nema preciznih podataka kolika je imovina Bosne i Hercegovine u susjednim zemljama. Mnogi nekadašnji privredni giganti poput UNIS-a, Hidrogradnje, Šipada, Energoinvesta imali su desetine poslovnih prostora, hala, zemljišta u bivšim jugoslovenskim republikama. Samo u Hrvatskoj procjenjuje se da su bh. firme imale 22 odmarališta. U Srbiji je samo Agrokomerc imao 21 objekat, a Šipad 60-tak objekata.
Ekonomski analitičar iz Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić kaže da ni vlast u Bosni i Hercegovini proteklih godina nije pokazivala interes da zaštiti državnu imovinu.
„Nažalost, nije bilo spremnosti, nije bilo koordinacije između tih organa, onih koji su odgovorni, koji su zaduženi da evidentiraju, štite, stave u funkciju ili eventualno prodaju, kako bi mogli imati odgovarajuće koristi“, kaže Hasić.
Hasić objašnjava da se dio imovine izgubio i pojavom raznih mešetara koji su prodavali tu imovinu u bescijenje na osnovu falsifikovanih dokumenata, a nije zabilježen niti jedan slučaj sudskog gonjenja istih, uprkos činjenici da bi se moglo ući tome u trag.
„Slučaj Luke u Šibeniku zorno govori o nekoordinaciji organa i mešetarenju pojedinaca, da vrijednost od 200 miliona maraka mogu pojedinci priskrbiti i na nelegalan način povlačiti određene poteze bez sankcija. I dalje je sporan taj objekat, uključujući i mnogo drugih objekata imovine Bosne i Hercegovine koja se nalazi na teritoriji susjednih zemalja“, navodi on.
Iskustvo sa otuđenjem dijela imovine imali su i u Šipad Komercu, ali su uspjeli upornim angažmanom dokazati prevaru i vratiti objekte koji su bili prodati. Šipad je u međuvremenu privatiziran, sada je dioničko društvo, a direktor Šipad Komerca Hamza Kazazić kaže da se jedino uporna mukotrpna borba u vraćanju kapitala isplati.
„U Srbiji smo vratili dvadeset, ima i druga firma koja normalno radi i ima još dvadeset objekata, koja je pod našom kontrolom. Imamo dvije firme gore, a u Srbiji imate prisutne probleme pojedinaca koji mašu da je to njihov objekat, pa se onda tužakaš. To je nebitno, to se sve mora.“
Tužbe i sporovi
Iako je uoči ulaska Hrvatske u Evropsku uniju prva dama diplomatije Vesna Pusić rekla da će rješavanje imovinsko pravnih odnosa sa susjedima, a time i BiH biti prioritet u ovom periodu, Hasić napominje da je to pitanje trebalo biti riješeno ranije, jer približavanje granica EU otežava položaj Bosni i Hercegovini.
„Situacija se dosta usložila s obzirom da je sada adresa na relaciji Sarajevo-Brisel, a sve manje na relaciji Sarajevo-Zagreb, tako da se čini da su i vlasti Bosne i Hercegovine ovo pitanje ostavile po strani. Naime, nije bilo onih dodatnih radnji koje bi pomogle na implementaciji aneksa, koje se odnose privenstveno na potpisivanju imovinsko-pravnih regulativa, odnosno zakonskih propisa. I evo, došli smo do te situacije da je i dalje imovina na teritoriji Hrvatske van kontrole izvornih vlasnika“, ističe on.
Godinama vlast u BiH formira komisije i obećava formiranje direkcija koje bi se bavile popisom i povratom imovine bh. privrednih subjekata. No, to se još nije desilo. U Republici Srpskoj uspjeli su dio imovine preduzeća u Srbiji vratiti na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama između Srbije i RS. U Federaciji parlament godinu i po dana ne može da da saglasnost za formiranje Direkcije za pasivni podbilans koja bi se bavila povratom imovine.
Proteklih godina odjel Agencije za privatizaciju FBiH formiran 2005. godine pokušao je, u prvom redu sudskim putem, vratiti dio imovine. Senad Rahimić pomoćnik direktora za pasivni podbilans Agencije za privatizaciju FBiH kaže:
„U Srbiji je riješena jedna tužba vezano za povrat imovine, ali u prvom stepenu, dva UNIS-a, Pretis i Pretis d.d., presuda je donijeta u korist preduzeća, odnosno Federacije, međutim, tuženi su uložili žalbu i sada se taj predmet nalazi na drugostepenom sudu. Dobili smo još jednu presudu u korist Federacije gdje smo se mi pojavili pred sudom za stečaj nad preduzećem Agrokomerc Beograd, i tu presudu dobili smo u našu korist. Ostale tužbe vezano za povrat imovine nalaze se uglavnom pred prvostepenim sudovima, i u Srbiji i u Hrvatskoj“.
Neki sporovi su pripremljeni i za Sud za ljudska prava u Strazburu, kaže Rahimić:
„Imamo pred sudovima u Srbiji petnaest tužbi, tri su nam pred Evropskim sudom za ljudska prava i tri su presude donijete od strane Ustavnog suda kojima se odbija Federacija. Naravno, za ta tri predmeta će ići aplikacija pred Evropski sud za ljudska prava.“
No, Agencija za privatizaciju nema ni dovoljno novca ni ljudskih kapaciteta da se posveti sudskim procesima, a vlasnik te imovine odnosno Vlada FBiH ne može priskrbiti parlamentarnu većinu za formiranje Direkcije i fonda za te namjene.
Prema posljednjim procjenama riječ je o minimalno milijardu KM vrijednosti imovine, koja će i dalje propadati dok se Bosna i Hercegovina zadužuje kod međunarodnih finansijskih institucija.
Ni 17 godina od rata nema preciznih podataka kolika je imovina Bosne i Hercegovine u susjednim zemljama. Mnogi nekadašnji privredni giganti poput UNIS-a, Hidrogradnje, Šipada, Energoinvesta imali su desetine poslovnih prostora, hala, zemljišta u bivšim jugoslovenskim republikama. Samo u Hrvatskoj procjenjuje se da su bh. firme imale 22 odmarališta. U Srbiji je samo Agrokomerc imao 21 objekat, a Šipad 60-tak objekata.
Ekonomski analitičar iz Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić kaže da ni vlast u Bosni i Hercegovini proteklih godina nije pokazivala interes da zaštiti državnu imovinu.
„Nažalost, nije bilo spremnosti, nije bilo koordinacije između tih organa, onih koji su odgovorni, koji su zaduženi da evidentiraju, štite, stave u funkciju ili eventualno prodaju, kako bi mogli imati odgovarajuće koristi“, kaže Hasić.
Hasić objašnjava da se dio imovine izgubio i pojavom raznih mešetara koji su prodavali tu imovinu u bescijenje na osnovu falsifikovanih dokumenata, a nije zabilježen niti jedan slučaj sudskog gonjenja istih, uprkos činjenici da bi se moglo ući tome u trag.
„Slučaj Luke u Šibeniku zorno govori o nekoordinaciji organa i mešetarenju pojedinaca, da vrijednost od 200 miliona maraka mogu pojedinci priskrbiti i na nelegalan način povlačiti određene poteze bez sankcija. I dalje je sporan taj objekat, uključujući i mnogo drugih objekata imovine Bosne i Hercegovine koja se nalazi na teritoriji susjednih zemalja“, navodi on.
Hamza Kazazić
Iskustvo sa otuđenjem dijela imovine imali su i u Šipad Komercu, ali su uspjeli upornim angažmanom dokazati prevaru i vratiti objekte koji su bili prodati. Šipad je u međuvremenu privatiziran, sada je dioničko društvo, a direktor Šipad Komerca Hamza Kazazić kaže da se jedino uporna mukotrpna borba u vraćanju kapitala isplati.
„U Srbiji smo vratili dvadeset, ima i druga firma koja normalno radi i ima još dvadeset objekata, koja je pod našom kontrolom. Imamo dvije firme gore, a u Srbiji imate prisutne probleme pojedinaca koji mašu da je to njihov objekat, pa se onda tužakaš. To je nebitno, to se sve mora.“
Tužbe i sporovi
Iako je uoči ulaska Hrvatske u Evropsku uniju prva dama diplomatije Vesna Pusić rekla da će rješavanje imovinsko pravnih odnosa sa susjedima, a time i BiH biti prioritet u ovom periodu, Hasić napominje da je to pitanje trebalo biti riješeno ranije, jer približavanje granica EU otežava položaj Bosni i Hercegovini.
„Situacija se dosta usložila s obzirom da je sada adresa na relaciji Sarajevo-Brisel, a sve manje na relaciji Sarajevo-Zagreb, tako da se čini da su i vlasti Bosne i Hercegovine ovo pitanje ostavile po strani. Naime, nije bilo onih dodatnih radnji koje bi pomogle na implementaciji aneksa, koje se odnose privenstveno na potpisivanju imovinsko-pravnih regulativa, odnosno zakonskih propisa. I evo, došli smo do te situacije da je i dalje imovina na teritoriji Hrvatske van kontrole izvornih vlasnika“, ističe on.
Godinama vlast u BiH formira komisije i obećava formiranje direkcija koje bi se bavile popisom i povratom imovine bh. privrednih subjekata. No, to se još nije desilo. U Republici Srpskoj uspjeli su dio imovine preduzeća u Srbiji vratiti na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama između Srbije i RS. U Federaciji parlament godinu i po dana ne može da da saglasnost za formiranje Direkcije za pasivni podbilans koja bi se bavila povratom imovine.
Proteklih godina odjel Agencije za privatizaciju FBiH formiran 2005. godine pokušao je, u prvom redu sudskim putem, vratiti dio imovine. Senad Rahimić pomoćnik direktora za pasivni podbilans Agencije za privatizaciju FBiH kaže:
„U Srbiji je riješena jedna tužba vezano za povrat imovine, ali u prvom stepenu, dva UNIS-a, Pretis i Pretis d.d., presuda je donijeta u korist preduzeća, odnosno Federacije, međutim, tuženi su uložili žalbu i sada se taj predmet nalazi na drugostepenom sudu. Dobili smo još jednu presudu u korist Federacije gdje smo se mi pojavili pred sudom za stečaj nad preduzećem Agrokomerc Beograd, i tu presudu dobili smo u našu korist. Ostale tužbe vezano za povrat imovine nalaze se uglavnom pred prvostepenim sudovima, i u Srbiji i u Hrvatskoj“.
Neki sporovi su pripremljeni i za Sud za ljudska prava u Strazburu, kaže Rahimić:
„Imamo pred sudovima u Srbiji petnaest tužbi, tri su nam pred Evropskim sudom za ljudska prava i tri su presude donijete od strane Ustavnog suda kojima se odbija Federacija. Naravno, za ta tri predmeta će ići aplikacija pred Evropski sud za ljudska prava.“
No, Agencija za privatizaciju nema ni dovoljno novca ni ljudskih kapaciteta da se posveti sudskim procesima, a vlasnik te imovine odnosno Vlada FBiH ne može priskrbiti parlamentarnu većinu za formiranje Direkcije i fonda za te namjene.
Prema posljednjim procjenama riječ je o minimalno milijardu KM vrijednosti imovine, koja će i dalje propadati dok se Bosna i Hercegovina zadužuje kod međunarodnih finansijskih institucija.