Autor: Justyna Pawlak (Reuters)
Val nemira širom Afrike povećao je zabrinutost Evropske unije zbog moguće navale ilegalnih imigranata koji u Evropi traže sigurnost i socijalnu pomoć.
Vlade zemalja Evropske unije su pokrenule debatu o tome kako riješiti ovaj problem u vrijeme kada su evropski glasači, zbog ekonomskih previranja neprijateljski nastrojeni prema strancima.
Razmatrati će se niz kratkoročnih mjera kojima bi se trebala zaustaviti navala imigranata u narednim sedmicama. Dugoročno gledano, zabrinutost zbog ponovnih migracija će natjerati Evropsku uniju da preispita planove za reformu nestabilnog sustava azila.
Ko dolazi u Evropu?
Hiljade imigranata je već napustilo svoje zemlje usljed protesta protiv vlada, posebno u Tunisu i Egiptu. Više od pet hiljada tunižana i hiljade Egipćana je stiglo u Italiju, ključno evropsko pristanište za imigrante u proteklim sedmicama.
Hiljade njih bi moglo preći iz Libije u EU ukoliko Muammar Gaddafi ispuni svoju prošlosedmičnu prijetnju da će prekinuti suradnju sa zemljama bloka zbog navale imigranata.
Mnoge evropske diplomate su odbacile takvu mogućnost, ali činjenica je da je Libija igrala ključnu ulogu u sprječavanju siromašnih afrikanaca da pređu u Evropu.
Prema navodima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), oko 1.5 miliona nedokumentovanih migranata živi u Libiji, uglavnom iz sub-saharske Afrike, Egipta i južne Afrike. IOM navodi da oko deset posto njih očekuje da će imigrirati u Evropu.
Nedavno pristigli imigranti iz sjeverne Afrike su samo mali dio onih koji traže spas u Evropi svake godine.
U proteklih dvanaest mjeseci otprilike 100.000 ljudi je ilegalno prešlo granice Evropske unije, uglavnom preko južnih graničnih prelaza. Najčešće korišten način ilegalnog prelaska je preko Turske, na njenoj granici sa Grčkom.
U isto vrijeme, 250.000 ljudi je tražilo azil u Evropskoj uniji, pri čemu četvrtina azilanata dolazi iz Afganistana, Rusije, Somalije i Iraka. Zemlje koje su primile najviše zahtjeva za azil su Francuska, Njemačka, Švedska, Velika Britanija i Belgija.
Trenutno je svaki deseti stanovnik Evrope imigrant, a Njemačka je treća zemlja sa najvećim brojem imigranata u svijetu, odmah nakon Sjedinjenih država i Rusije.
Imigracijska politika Evropske unije
Svaka zemlja Evropske unije ima svoja vlastita imigracijska pravila i standarde. Međutim, postoje neka zajednička pravila i Evropska komisija kao zajedničko izvršno tijelo smatra da je potrebno veće slaganje među zemljama u imigracijskim pitanjima.
Komisija želi osigurati da se vlade svih zemalja EU pridržavaju istih standarda pri rješavanju pitanja izbjeglica, kao što su smještaj, zapošljavanje i pravila pritvora.
Pored toga, Komisija želi promijeniti pravila vezana uz to koja vlada je odgovorna za imigrante. Prema trenutnim zakonima, imigrant bi trebao tražiti azil u zemlji preko koje je ušao u EU.
Međutim, mnogi koriste prednost bezgraničnog putovanja kroz EU kako bi ispunili zahtjev za azil u zemljama koje su poznate po tome što azilantima pružaju bolje uvjete. Mnogi od njih su poslani natrag u Italiju ili Grčku kako bi ispunili zahtjev. Organizacije za borbu za ljudska prava navode da su uvjeti u Grčkoj vrlo često u suprotnosti sa međunarodnim standardima zaštite.
Zemlje kao što su Grčka i Italija smatraju da bi i ostale članice EU trebale snositi više odgovornosti za imigrante. Neke od zemalja traže da se ulože zajednički napori kako bi se osigurale granice Evropske unije.
Val nemira širom Afrike povećao je zabrinutost Evropske unije zbog moguće navale ilegalnih imigranata koji u Evropi traže sigurnost i socijalnu pomoć.
Vlade zemalja Evropske unije su pokrenule debatu o tome kako riješiti ovaj problem u vrijeme kada su evropski glasači, zbog ekonomskih previranja neprijateljski nastrojeni prema strancima.
Razmatrati će se niz kratkoročnih mjera kojima bi se trebala zaustaviti navala imigranata u narednim sedmicama. Dugoročno gledano, zabrinutost zbog ponovnih migracija će natjerati Evropsku uniju da preispita planove za reformu nestabilnog sustava azila.
Ko dolazi u Evropu?
Hiljade imigranata je već napustilo svoje zemlje usljed protesta protiv vlada, posebno u Tunisu i Egiptu. Više od pet hiljada tunižana i hiljade Egipćana je stiglo u Italiju, ključno evropsko pristanište za imigrante u proteklim sedmicama.
Hiljade njih bi moglo preći iz Libije u EU ukoliko Muammar Gaddafi ispuni svoju prošlosedmičnu prijetnju da će prekinuti suradnju sa zemljama bloka zbog navale imigranata.
Mnoge evropske diplomate su odbacile takvu mogućnost, ali činjenica je da je Libija igrala ključnu ulogu u sprječavanju siromašnih afrikanaca da pređu u Evropu.
U proteklih dvanaest mjeseci otprilike 100.000 ljudi je ilegalno prešlo granice Evropske unije, uglavnom preko južnih graničnih prelaza. Najčešće korišten način ilegalnog prelaska je preko Turske, na njenoj granici sa Grčkom.
Prema navodima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), oko 1.5 miliona nedokumentovanih migranata živi u Libiji, uglavnom iz sub-saharske Afrike, Egipta i južne Afrike. IOM navodi da oko deset posto njih očekuje da će imigrirati u Evropu.
Nedavno pristigli imigranti iz sjeverne Afrike su samo mali dio onih koji traže spas u Evropi svake godine.
U proteklih dvanaest mjeseci otprilike 100.000 ljudi je ilegalno prešlo granice Evropske unije, uglavnom preko južnih graničnih prelaza. Najčešće korišten način ilegalnog prelaska je preko Turske, na njenoj granici sa Grčkom.
U isto vrijeme, 250.000 ljudi je tražilo azil u Evropskoj uniji, pri čemu četvrtina azilanata dolazi iz Afganistana, Rusije, Somalije i Iraka. Zemlje koje su primile najviše zahtjeva za azil su Francuska, Njemačka, Švedska, Velika Britanija i Belgija.
Trenutno je svaki deseti stanovnik Evrope imigrant, a Njemačka je treća zemlja sa najvećim brojem imigranata u svijetu, odmah nakon Sjedinjenih država i Rusije.
Imigracijska politika Evropske unije
Svaka zemlja Evropske unije ima svoja vlastita imigracijska pravila i standarde. Međutim, postoje neka zajednička pravila i Evropska komisija kao zajedničko izvršno tijelo smatra da je potrebno veće slaganje među zemljama u imigracijskim pitanjima.
Komisija želi osigurati da se vlade svih zemalja EU pridržavaju istih standarda pri rješavanju pitanja izbjeglica, kao što su smještaj, zapošljavanje i pravila pritvora.
Pored toga, Komisija želi promijeniti pravila vezana uz to koja vlada je odgovorna za imigrante. Prema trenutnim zakonima, imigrant bi trebao tražiti azil u zemlji preko koje je ušao u EU.
Međutim, mnogi koriste prednost bezgraničnog putovanja kroz EU kako bi ispunili zahtjev za azil u zemljama koje su poznate po tome što azilantima pružaju bolje uvjete. Mnogi od njih su poslani natrag u Italiju ili Grčku kako bi ispunili zahtjev. Organizacije za borbu za ljudska prava navode da su uvjeti u Grčkoj vrlo često u suprotnosti sa međunarodnim standardima zaštite.
Zemlje kao što su Grčka i Italija smatraju da bi i ostale članice EU trebale snositi više odgovornosti za imigrante. Neke od zemalja traže da se ulože zajednički napori kako bi se osigurale granice Evropske unije.