Od oko 17 građevinskih firmi iz Bosne i Hercegovine koje su radile u Libiji prije revolucije u toj zemlji, dvije su se vratile i rade na započetim projektima. Iako poziva za nastavak radova iz Libije ima, većina kompanija ne usuđuje vratiti u Libiju bez garancija za naplatu dugovanja i bez zagarantovane sigurnosti. Zbog toga su bh. preduzeća u milionskim gubicima, a pomoć očekuju od bh. vlasti, koje su trebale, a nisu posjetile tu zemlju.
Tek su u srijedu započeti razgovori visokih delegacija dvije zemlje, na marginama zasjednja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, o povratku bh. firmi u Libiju.
Za građevinsko preduzeće Hidrogradnja iz Sarajeva Libija je najznačajnije tržište. Svoj opstanak i razvoj ovo preduzeće godinama je baziralo na projektima realiziranim u toj zemlji, što pokazuju i procjene nastale štete. To preduzeće imalo je oko 23 miliona KM samo direktnih šteta. Zato se namjeravaju vratiti u Libiju i nastaviti započete projekte.
Munir Obralija, koordinator za ino radove u preduzeću Hidrogradnja, kaže da bi radovi bili nastavljeni u libijskim oblastima koje su najsiguranije.
„Mi očekujemo pomoć od države oko povratka, jer ovako samostalno ide vrlo teško. Mi pratimo pomno situaciju u Libiji - još nijedna velika firma se nije vratila, još radovi nisu krenuli onim intenzitetom kako bi trebalo. S te strane i mi očekuejmo da će nam država pomoći. Iskreno da vam kažem, imamo finansijske poteškoće oko našeg povratka, jer mi smo tamo pretrpjeli ogromne štete, ostale su nenaplaćene sitaucije, tako da nam sada treba jedna finansijska injekcija da bismo se mogli uspješno vratiti u Libiju. Libijski partneri nama nude da se vratimo - kao dokaz da ćemo mi nastaviti radove je naš povratak“, kaže Obralija.
Prije rata u Libiji oko 800 radnika iz BiH bilo je angažovano u toj zemlji. Zbog povlačenja sa libijskog tržišta, bh. preduzeća su pretpjela štete u iznosu od 110 miliona eura. Dvije godine nakon sukoba, u Libiju su se vratile tek dvije firme, kaže Džemal Kalajdžisalihović, iz Vanjskotrgovinske komore BiH:
„To je Bosna-S iz Sarajeva i djelimično se vratio Energoinvest iz Sarajeva. Bosna-S je inače radio u pustinjskom dijelu Libije gdje su ratna djejstva bila slabija, tako da su oni nastavili poslove. Međutim, njima je bila neophodna zaštita za rad na tim objektima, što im je od libijske vlade odmah i dato. Druga preduzeća, međutim, nisu u takvoj situaciji, zavisno od toga gdje rade.“
Problem dugova
Energoninvest je nedavno potpisao novi, vrijedan ugovor sa jednom naftnom kompanijom, što je za tu firmu veoma značajno. Riječ o potpuno novom ugovoru, potpisanom nakon prestanka sukoba u Libiji, kaže Jakub Viteškić iz Energoinvesta.
„Mi smo vratili određen broj ljudi i pokušavamo raditi onoliko koliko se može. Ne smtaram to povratkom na libijsko tržište, jer smo mi imali ugovoreno dosta poslova i nakon revolucije pokšavamo te poslove izvoditi u određenom obimu, međutim, nismo dostigli nivou da možemo biti zadovoljni finansijskim efektima i obimom realizacije. Nisu tu u pitanju samo sigurnosni uslovi u Libiji, već je to mnogo šira priča“, ističe Viteškić.
Još jedno bh. preduzeće potpisalo je ugovor sa libijskim partnerima. Fabrika cementa Lukavac izvozit će cement za libijsko tržište, kaže direktor ove fabrike Izet Imamović.
„Postoji potreba za cementom i mi smo na osnovu toga pokušali da razgovaramo i dobili smo mogućnosti da možemo izvoziti preko Luke Ploče određene količine cementa. Mi smo jedini i prvi iz ovoga okruženja koji smo krenuli tim putem“, kaže Imamović.
Ipak, većina građevinskih firmi u BiH i dalje je na svojevrsnom čekanju. Libijske firme bh. kompanijama još duguju oko 97 miliona eura za obavljene poslove. U Vanjskotrgovinskoj komori BiH napominju da bi bh. vlasti trebale učiniti više, te da je u aprilu dogovoreno da visoka delegacija posjeti Libiju. Međutim, to se nije desilo.
„Nije, nažalost, pokrenuto ni po zaključcima sjednice održane 4. aprila 2013. godine, tako da je ostalo bez kontakata, bez ičega“, navodi Džemal Kalajdžisalihović, iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
Ministri vanjskih poslova BiH i Libije u srijedu su na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda razgovarali o povratku bh. firmi u Libiju. S libijske strane ponuđena je konkretna pomoć za jednostavniji povratak bh. preduzeća na to tržište.
Tek su u srijedu započeti razgovori visokih delegacija dvije zemlje, na marginama zasjednja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, o povratku bh. firmi u Libiju.
Za građevinsko preduzeće Hidrogradnja iz Sarajeva Libija je najznačajnije tržište. Svoj opstanak i razvoj ovo preduzeće godinama je baziralo na projektima realiziranim u toj zemlji, što pokazuju i procjene nastale štete. To preduzeće imalo je oko 23 miliona KM samo direktnih šteta. Zato se namjeravaju vratiti u Libiju i nastaviti započete projekte.
Munir Obralija, koordinator za ino radove u preduzeću Hidrogradnja, kaže da bi radovi bili nastavljeni u libijskim oblastima koje su najsiguranije.
„Mi očekujemo pomoć od države oko povratka, jer ovako samostalno ide vrlo teško. Mi pratimo pomno situaciju u Libiji - još nijedna velika firma se nije vratila, još radovi nisu krenuli onim intenzitetom kako bi trebalo. S te strane i mi očekuejmo da će nam država pomoći. Iskreno da vam kažem, imamo finansijske poteškoće oko našeg povratka, jer mi smo tamo pretrpjeli ogromne štete, ostale su nenaplaćene sitaucije, tako da nam sada treba jedna finansijska injekcija da bismo se mogli uspješno vratiti u Libiju. Libijski partneri nama nude da se vratimo - kao dokaz da ćemo mi nastaviti radove je naš povratak“, kaže Obralija.
Prije rata u Libiji oko 800 radnika iz BiH bilo je angažovano u toj zemlji. Zbog povlačenja sa libijskog tržišta, bh. preduzeća su pretpjela štete u iznosu od 110 miliona eura. Dvije godine nakon sukoba, u Libiju su se vratile tek dvije firme, kaže Džemal Kalajdžisalihović, iz Vanjskotrgovinske komore BiH:
„To je Bosna-S iz Sarajeva i djelimično se vratio Energoinvest iz Sarajeva. Bosna-S je inače radio u pustinjskom dijelu Libije gdje su ratna djejstva bila slabija, tako da su oni nastavili poslove. Međutim, njima je bila neophodna zaštita za rad na tim objektima, što im je od libijske vlade odmah i dato. Druga preduzeća, međutim, nisu u takvoj situaciji, zavisno od toga gdje rade.“
Problem dugova
Energoninvest je nedavno potpisao novi, vrijedan ugovor sa jednom naftnom kompanijom, što je za tu firmu veoma značajno. Riječ o potpuno novom ugovoru, potpisanom nakon prestanka sukoba u Libiji, kaže Jakub Viteškić iz Energoinvesta.
„Mi smo vratili određen broj ljudi i pokušavamo raditi onoliko koliko se može. Ne smtaram to povratkom na libijsko tržište, jer smo mi imali ugovoreno dosta poslova i nakon revolucije pokšavamo te poslove izvoditi u određenom obimu, međutim, nismo dostigli nivou da možemo biti zadovoljni finansijskim efektima i obimom realizacije. Nisu tu u pitanju samo sigurnosni uslovi u Libiji, već je to mnogo šira priča“, ističe Viteškić.
Ilustracija
Još jedno bh. preduzeće potpisalo je ugovor sa libijskim partnerima. Fabrika cementa Lukavac izvozit će cement za libijsko tržište, kaže direktor ove fabrike Izet Imamović.
„Postoji potreba za cementom i mi smo na osnovu toga pokušali da razgovaramo i dobili smo mogućnosti da možemo izvoziti preko Luke Ploče određene količine cementa. Mi smo jedini i prvi iz ovoga okruženja koji smo krenuli tim putem“, kaže Imamović.
Ipak, većina građevinskih firmi u BiH i dalje je na svojevrsnom čekanju. Libijske firme bh. kompanijama još duguju oko 97 miliona eura za obavljene poslove. U Vanjskotrgovinskoj komori BiH napominju da bi bh. vlasti trebale učiniti više, te da je u aprilu dogovoreno da visoka delegacija posjeti Libiju. Međutim, to se nije desilo.
„Nije, nažalost, pokrenuto ni po zaključcima sjednice održane 4. aprila 2013. godine, tako da je ostalo bez kontakata, bez ičega“, navodi Džemal Kalajdžisalihović, iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
Ministri vanjskih poslova BiH i Libije u srijedu su na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda razgovarali o povratku bh. firmi u Libiju. S libijske strane ponuđena je konkretna pomoć za jednostavniji povratak bh. preduzeća na to tržište.