Igre na sreću sve su brojnije, što je ekonomska kriza veća. Širom ove planete čeka se srijeda, petak ili subota, da bi se u udarnim terminima, na nacionalnim TV, ispratili brojevi koji donose milione. Italijanska lutrija dostigla je ovog ljeta cifru veću od 130 miliona eura.
Iz susjednih su zemalja dolazili ljudi , kratko, na dan, samo da ispune listić koji im može riješiti sve probleme. Ljudi se tako nadaju, maštaju, sanjaju bolji život, veću kuću, bijesan automobil.
(Saradnja: Esad Krcić, Goran Vežić, Selma Boračić, Želimir Bojović)
Nikšić, gradić u centralnom dijelu Crne Gore, dobio je sretnog dobitnika sedmice, vrijedne milion i po eura. Loto, sportska prognoza, kladionice, tombola - sve su to igre koje u Crnoj Gori imaju veliki broj poklonika. Krizna su vremena prouzročila djelimično povećano interesovanje ljudi za lakšom i bržom zaradom. No, na sreću, nije se desila potpuna euforija. Ima nešto u vrijednim nagradama, ali i u naslijeđu.
„Ovo podneblje je tradicionalno sklono hazadrestvu - igri na sreću - pogotovo violentni tipovi, kakvi su na ovom balkanskom području, impulsivci koji idu na sve ili ništa.“
Ovo su riječi psihologa Božine Mrdovića koji je, govoreći o mogućim tradicionalnim, kulturološkim i mentalitetskim predispozicijama, rekao da je sasvim moguće da ljudi u Crnoj Gori, kao dio ukupnog balkanskog korpusa naroda, imaju posebne afinitete prema igrama na sreću. Mrdović tvrdi da se sa sigurnošću, i bez naročitih naučnih istraživanja, može zaključiti da, pored sklonosti ka igrama na sreću, kao kolektivnog naslijeđa, na povećano interesovanje ljudi u Crnoj Gori za igre na sreću utiču i krizna vremena:
„Ne postoje neka egzaktna i stručna naučna istraživanja u tom pogledu, ali je više nego očigledno da je veći stepen podudarnosti interesovanja ljudi za igre na sreću u kriznim vremenima, kada su ljudi dovedeni u situaciju da svoju egzistenciju ne mogu realizovati zbog nekih realnih prihoda.“
Kao dobra ilustracija interesovanja građana Crne Gore za igre na sreću mogu poslužiti podaci o godišnjem prometu najvećeg organizatora igara na sreću, Lutrije Crne Gore, koja je do prije nekoliko godina bila državno preduzeće.
Lutrija organizuje više igara na sreću, među kojima su: klasična lutrija, ekspres lutrija, razne tombole, loto, sportska prognoza, video lutrija, a priređuje i takozvane posebne igre na sreću, kao što su kazino igre, klađenje, igre na slot mašinama.
Marketing menadžer Lutrije Crne Gore, Milica Grbović, smatra da krizna vremena i interesovanje ljudi za igre na sreću nisu u vezi:
„Ima mnogo komentara koji tvrde da u to vrijeme uplata opada, a drugi tvrde da raste. Mislim da kriza ne utiče pretjerano na igre na sreću.“
U Crnoj Gori je nedavno, nakon tri godine bez najvećeg dobitka, izvučena dobitna kombinacija u igri Loto - sedam od 39 - u vrijednosti od milion i po eura. Upravo visoke nagrade, po mišljenju Milice Grbović iz Lutrije Crne Gore, imaju najveći uticaj na rast interesovanja za igre na sreću:
„Imali smo jedan vrlo jak iznos popularne Sedmice. Nagrada, kao i ponuda nagrada, koju je priređivač spreman da da, jako je bitna i velika motivacija.“
Prema zvaničnim podacima Lutrije, godišnji promet bilježi konstantan rast, pa je u 2005. godini, iznosio 4,7 miliona eura. U 2006. godini je bio 11 miliona, 2007. godine je bio 15 miliona, a prošle, 2008. godine, promet je bio skoro 25 miliona eura.
Prema Zakonu o igrama na sreću, organizatori imaju obavezu da značajan dio novca proslijede državi, a država je odredila da se 60 posto od svih koncesionih naknada raspodjeljuje nevladinim organizacijama iz oblasti socijalne zaštite, humanitarnih djelatnosti, zadovoljenja potreba lica sa invaliditetom, vaspitanja djece i omladine, borbe protiv narkomanije. Ovakvo zakonsko rješenje je rezultat zalaganja predstavnika nevladinog sektora, koji su progurali ovaj amandman.
Direktor Centra za razvoj nevladinog sektora, Goran Đurović, koji je učestvovao u izradi prijedloga amandmana, kaže da su predstavnici nevladinog sektora zadovoljni zakonskim rješenjem koje reguliše ovu oblast:
„Nakon usvajanja mi smo pristupili, zajedno sa Ministarstvom finansija, izradi uredbe, po kojoj se vrši raspodjela sredstava. Problem je što se taj dokument u njegovim suštinskim segmentima ne primjenjuje.“
Goran Đurović je odgovorio na pitanje: ako postoji kvalitetan Zakon i Vladina Uredba, šta predstavlja prepreku da novac od igara na sreću završi na pravom mjestu
„To je previše novca da bi se dalo nevladinim organizacijama, po procjeni ljudi koji vrše raspodjelu. Javni interes ovdje ne postoji, postoji privatni interes i interes da se različitim rođacima, prijateljima ili partijskim kolegama pomogne da zadovolje neke svoje potrebe, a ne da se zadovolje potrebe građana.“
Građani ne znaju gdje odlazi njihov novac, ali ih to ne sprječava da igraju igre na sreću. Ipak, Podgoričani uglavnom misle da je interesovanje za kocku veće u kriznim vremenima:
„Naravno da utiče kriza, ali za malo jače igrače. Sitni igrači mogu da uplate sportsku prognozu uvijek.“
„Kriza je kod nas od kada postojimo, a vjerovatno sada, u posljednje vrijeme, još je izraženija i svaki dinar koji narod zaradi ide na loto ili sportsku prognozu. Ima i onih koji daju stanove, koji možda naprave i porodičnu krizu zbog igara ne sreću.“
„Pretpostavljam da utiče krize, ali ja lično ih ne igram, ne kladim se, ne igram loto i ne očekujem da mi ikada nešto kapne sa neba. Sve što zaradim, zaradim sam.“
Gospođe koje igraju tombolu u Zajednici Talijana u Rijeci, samo potvrđuju ljudsku strast za igrama na sreću, pa i kad se igra u svega par kuna. Kuna po kuna - milijarde. U Hrvatskoj se u igrama na sreću vrti oko 20 milijarda kuna prometa na godinu. Prema broju kladionica, Hrvatska je ispred Europe, ima ih četiri puta više od bogate Velike Britanije.
Ljubo Šarić iz Brista u Makarskom primorju jedan je između tisuća koji radi klađenja prate rezultate u dalekim ligama i nepoznatim sportovima:
„Izraelci, PSV.“
Motiv je zabaviti se, ali i zaraditi:
„Da dobijemo 200 kuna. Dnevnicu bogati. Umisto da kopaš, malo piješ pivu, misliš i to je to.“
Kad zbroji ulaganje i dobit, Ljubo je tek jedan u armiji gubitnika. Rijetki su oni koji, kad podvuku svoje račune s lutrijom, izlaze kao pobjednici. Jedan od njih je Ljubin sumještanin, Ante Braco Katavić, koji nikada neće zaboravit 7. siječnja 1977. godine, kada je zajedno sa svojim prijateljem u Njemačkoj, za uložene četiri marke, dobio milijun i stotinu tisuću njemačkih maraka:
„Našao sam jednog pijanog čovjeka i pitah ga gdje se ovdi uplaćuje loto. On reče - Gospodine ovdje. Uplatia sam. Nakon dva dana, uvečer, došli neki prijatelji, televizija u 21:45 i vidim svih šest pogodaka.“
Čarobne brojeve, s kojima se u Njemačkoj obogatio kad je imao 32 godine, Ante i danas čuva kao svoju slatku tajnu:
„Bilo je šest brojeva: 31, 32 i 33, a ostala tri neću kazati.“
Ante je radio u tvornici keramike u Gosbachu, u njemačkoj pokrajini Baden Wuertenberg. Dobio je 25 svojih godišnjih plaća. Veliki novac stvara i velike probleme. Bilo ga je strah da netko ne bi oteo njegove dvije djevojčice:
„Pitam ženu šta treba od oružja, a ona kaže sikirče. Ja sjekiru za vrata zalipio i uzeo suzavac pištolj, ako neko dođe. Dicu sam odmah povuka.“
Dobitak na njemačkom lotu je Anti ubrzao život. Nakon sedam i po njemačkih godina, vratio se kući u Brist:
„Ja idem doma i jedva čekam doma doći.“
Novac je Ante uložio u veliku kuću, pomogao je prijateljima i obitelji, svjedoči njegova nevjesta Milijana, kojoj je otplatio dugove od studentskog kredita:
„To je bilo podosta novca. Bilo je i kamata. I kada je došlo da plati, on se u jutru ustao i rekao - Evo ti pare, plati taj kredit. To neću nikada zaboraviti.“
Poslije svega, kako Ante Katavić gleda na svoj dobitak? Iznenađuje svojim odgovorom:
„Ali sve kada zaključim, možda je bolje da nisam ni dobio. Bio bih u Njemačkoj, imao bih svoju penziju, možda žena ne bi obolila, možda bi. Ko će ga znati. Nisam nikada cijenio te šolde. Cijenio sam rad, smijeh, veselje, piće i jelo. Kada se ima, ima se, a kada se nema, nema i gotovo.“
Danas Ante živi od turizma i poljoprivrede:
„Prodam kilo paprike, kilo pomidora, kilo krumpira, zeca, litar rakije, litar vina, litar ulja. Imam svoj vinograd, volim poljoprivredu.“
I danas Ante ponekad zaigra, a kad bi opet dobio veliki novac, uložio bi ga u zemlju da ima što raditi:
„Želja mi je bila da dignem vinograd, dva-tri hektara, gore u brdu, di su stari radili, samo kada bi ljudi htjeli prodati teren da napravim vinograd i razviti poljoprivredu.“
Sanjati o milionima je lijepo, ali štedjeti je bolje i pametnije, kažu Nijemci. U toj je državi, za razliku od ostatka svijeta, s početkom ekonomske krize, za 12 posto pao promet u igrama na sreću.
Ova zemlja bilježi još jedan specifikum, nezabilježen igdje drugdje. Jedan je, i dalje anoniman Nijemac, na jackpot-u dobio preko 20 miliona eura. Tragali su za njim, on se nije javljao.
Pretposljednjeg dana zakonskog roka za preuzimanje dobitka, javio se njemačkoj centrali Lotoa i zamolio da kompletan njegov dobitak uplate u karitativne svrhe.
„Imam dobar posao, zarađujem dovoljno, sređen život i krug prijatelja. Ne želim to kvariti basnoslovnim sumama novca, s kojim ionako ne znam što bih“, kazao je.
Jedni kažu da su nerazumni oni koji ih igraju, drugi pak tvrde da su još nerazumniji oni koji ih ne igraju jer jedino tako sigurno neće ništa dobiti. Bez obzira kakav stav imali prema igrama na sreću, one su sastavni dio života mnogih ljudi.
Čak polovica građana Bosne i Hercegovine bar nekada okuša sreću na nagradnim igrama. Jedna od njih je i naša sagovornica, koja nije želila otkriti identitet. Kaže da najviše igra TV Bingo, te da se nada dobitku svakog petka, kada je izvlačenje brojeva ove igre na sreću:
„Redovno kupujem Bingo, pa makar jedan listić. Na nekoliko raznih lokacija kupim tri-četiri listića, ali nikada do sada nisam imala neki veliki dobitak, izuzev par puta po neku peticu. Nadam se. Nada uvijek postoji. Ko ne igra, ne može se ni nadati da dobije.“
Igre na sreću postale su primamljive većini ljudi, posebno u doba u doba svjetske ekonomske krize kada je veliki broj ljudi ostao bez posla. Sociolog, profesor doktor, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, Hidajet Repovac, ističe da većina ljudi poseže za igrama na sreću jer to vide najkraćim putem kojim mogu, bez mnogo truda, osvojiti velike novčane iznose:
„Svi vide ostvarenje svojih želja u tome. Siromašni se kockaju sa nadom da mogu popraviti svoj položaj, a kod nas u Bosni i Hercegovini, jedan veliki dio populacije bi želio i sanja o tome. Ono što je jedan veliki nedostatak kocke, to je što ljudi ne znaju slijedeće - da bi neko dobio, neko mora i izgubiti.“
Sve veći je broj Bosanaca i Hercegovaca koji u ovo recesijsko doba igra jednu od igara na sreću. U isto vrijeme u Bosni i Hercegovini je registrovano oko pola miliona nezaposlenih osoba. Prema riječima psihologa, doktorice Mirjane Jovanović-Halilović, veliki broj ljudi, kupovinom nekog od listića za lutriju, kupuje sebi nadu da će osvojiti neki iznos:
„Definitivno ljudi više nemaju osjećaj da nekim poštenim radom mogu bilo šta postići. Smanjio se i broj ljudi koji mogu u ovo vrijeme dobiti svoja radna mjesta jer se povećao broj onih koji ostaju bez posla. Zbog toga ljudi vjeruju da za male pare sebi mogu kupiti nadu, da će dobiti veći iznos i tako izaći iz ove besparice.“
Naša anonimna sagovornica sa početka priče kaže da češće igra Bingo otkako je ostala bez posla. Zadovoljna bi bila i manjim iznosom, a već je isplanirala i kako bi ga potrošila:
„Presretna bih bila kada bih dobila desetku. Obično su male plate i nisu na vrijeme. Tako bih se zadovoljila jednom desetkom. Pokrila bih dosta troškova, izmirila bih dug grijanja i mogla bih sebi nešto kupiti.“
Svjedoci smo i mnogih sujevjerja koja vladaju među igračima. Tako neki kupuju samo na jednom mjestu, ili čak odlaze u gradove u kojima je neko prethodno dobio glavnu premiju. Profesor Repovac kaže da u većini slučajeva igrači bivaju razočarani:
„Uglavnom kocka donosi razočarenje jer jedan mali procent uspijeva nešto da ostvari preko kocke. Oni koji dobiju te visoke iznose, te basnoslovne sume, to su manipulatori koji se igraju sa igračima na sreću.“
Doktorica Jovanović-Halilović kaže da i mediji djelimično snose krivicu:
„Sva sredstva javnog informiranja još više doprinose time što ljudima, umjesto da daju neku edukaciju ka boljem i normalnijem životu, emitiraju mnoštvo reklamama kako za male pare možemo sebi vratiti vjeru u život.“
Čak 60 posto mladih ljudi u Bosni i Hercegovini je bez posla. Većina njih odlučila je tako svoju sreću okušati u sportskim kladionicama. Dok neki kažu da se klade iz zabave, drugi to ipak rade da bi zaradili neku marku. Dobici nisu veliki, ali ih svejedno raduju:
„Kladim se, ali ne igram loto. Više to radim iz neke razonode i zabave.“
„Dosadno mi je. Mnogo volim pogledati neku utakmicu a ako bude para, što da ne. Najveći dobitak što sam jednom dobio je bio 120 maraka.“
„Radim to iz neke potrebe, zadovoljstva, sujete. Ne kladim se u veliki novac. Do tri marke, pet listića po marku najviše uplatim.“
Prema podacima globalne istraživačke kompanije GFK Bosne i Hercegovine, igre na sreću su popularnije na području Federacije Bosne i Hercegovine i među muškarcima. Najpopularnija igra na sreću u Bosni i Hercegovini je TV Bingo.
Ako se finansijska kriza oseća u mnogim životnim poljima, sve pokazuje da takve krize u igrama na sreću nema. Za razliku od pre dvadesetak godina, kada je postojao samo loto ili loz, danas postoji čitav niz igara koji donose primamljive dobitke, kao što su stanovi, kola, ili velike svote novca. Jedna industrija sladoleda čak je i spojila sve te tri nagrade u jedan dobitak. Stručnjaci se slažu u oceni da što je jedno društvo siromašnije, to se broj igrača na sreću povećava.
Socijalni psiholog Dragan Popadić, kaže da je sasvim tačno da teška socijalna situacija potstiče građane da više učestvuju u igrama na sreću, ali i naglašava da postoji još jedan razlog zašto takve igre uvek iznova bivaju popularne:
„To je organizovanost ponude. Ako je ta ponuda jako atraktivna, ako je organizovana, ako se stalno nameće ljudima, onda se poveća broj ljudi koji toj ponudi neće moći da odole.“
I zaista, danas gotovo na svakom mestu imate neku nagradnu igru, čiji dobitak zavisi od čiste sreće.
Milan, jedan od ovlašćenih prodavaca igara na sreću Državne lutrije Srbije, nabraja samo neke od njih:
„Tu je Bingo, koji se dobro prodaje i sedam vrsta greb-srećki od 30, 40, 50, 80, 100 ili 300 dinara koje se takođe kupuju.“
Ipak, Aleksandar Baucal, docent na katedri za psihologiju Univerziteta u Beogradu, kaže da siromaštvo nije jedini razlog zbog koga ljudi igraju igre na sreću:
„Tu su i određene, nesvesne ili svesne, potrebe. To je stvar i određenog karaktera. Postoje ljudi koji ne igraju baš zbog karaktera. Inače, ima ljudi koji se kockaju, kakva god da su vremena.“
Na naše pitanje, da li na uplatnom mestu, na kome radi, postoje i oni tiketi ili srećke koje dobijaju, Milan spremno odgovara:
„Uvek dobitaka ima. Do sada, na mom uplatnom mestu, su bile tri sedmice. A petice ili šestice isplaćujem maltene svako kolo.“
Da li ekonomska kriza utiče na to da ljudi češće igraju:
„Što je država u većoj krizi, više se kocka. I kod nas je kriza. Narod sve više i više igra, nada se nekoj šansi da dobije sedmicu, da bi rešili neke probleme.“
I dok Milan završava svoju priču, na vrata njegove radnje u najužem centru Beograda, ulazi jedan od stalnih mušterija. Dragan (48) kaže da već decenijama igra loto i da nema nameru da prestane sa tim. On ističe da ne zna kako bi reagovao u slučaju da dobije sedmicu:
„Tu sigurno postoji problem jer su ljudi u stresu. Jedan je, čim je dobio na lotu, otišao kod Kineza i kupio papuče, a dobio je 3,5 miliona prošle godine. Nekretnine i auto su na prvom mestu.“
U Srbiji se izvlačenje brojeva za popularnu igru Loto organizuje čak dva puta nedeljno. Možda baš zbog toga, u Državnoj lutriji Srbije, kažu da još uvek ne osećaju posledice krize jer su im prihodi tesno vezani za standard građana.
„U poslednja tri meseca na promet igara na sreću Državne lutrije Srbije uticali su mnogi faktori. U prethodnom periodu uvedeno je niz atraktivnih srećki, a istovremeno već devet kola nije izvučena sedmica, što automatski dovodi do rasta glavne nagrade i povećava interesovanje igrača“, rekla je jednom biznis portalu Tijana Anđelić, direktorka Državne lutrije Srbije.
Trenutno glavna nagrada na Lotou iznosi oko 1,9 miliona evra. Svake nedelje, u Srbiji sedmicu na lotu pokušava da dobije od 350.000 pa čak do milion građana, u zavisnosti od nagradnog fonda.
Bingo, loto, kladionice i ostale igre na sreću, napunile su 2008. godine srpski budžet sa skoro pet milijardi dinara. Samo u prvih nekoliko meseci, država Srbija je od igara na sreću ostvarila 30 posto veći prihod u odnosu na isti period prošle godine. Procenjuje se da prosečni igrač lota u Srbiji, za mesec dana, potroši oko 1.500 dinara.
Naučnici su kroz statistiku, a imajući u vidu koliko često ljudi ginu od groma, došli do zaključka da je verovatnoća da vas udari grom četiri puta veća nego da dobijete na lotu.
Građani Beograda, kao da znaju za ovaj podatak, ili se samo stide da priznaju da su i oni jedni od onih koji veruju u brzo bogaćenje:
„Ne igram.“
„Nemam ni vremena, niti sam raspoložena da igram, kada nisam baš toliko srećna da dobijam.“
„Ne znam, nemam naviku. Ne igram jer ne računam na to.“
„Ponekada za 20 dinara uplatim loto, pa ako dođe, dođe, a ako ne, nikome ništa. Nemam šta da žalim 20 dinara.“
I upravo po toj logici - 20 dinara za moguće enormno bogatstvo - kulturološkinja Zorica Tomić opisuje kao ideju:
„O pseudo riziku. Rizikujete 15, 20 ili 50 dinara, ali vas održava u životu nada da postoji mogućnost da to budete baš vi. To deluje paradoksalno, ali nije. Poznata je stvar da kada neko na jekpotu u Las Vegasu dobije novac, da je to situacija koju vlasnici svih kazina tamo priželjkuju. Kada se to dogodi, i to objave mediji, onda je broj posetilaca u kazinama upetostručen, a takav se dobitak dobija jednom u pet ili 10 godina. Upravo to odsustvo sigurnosti i ta ideja o pseudo riziku jeste ono što motiviše ljude da u tome učestvuju.“
Jedan Beograđanin, verovatno govori u ime mnogih, kada iznosi svoj stav zašto ne učestvuje u takvim igrama:
„Ne zanimaju me, prevara.“
Ali, prodavac Milan energično tvrdi da to nije moguće:
„U tu priču da loto može da se namesti ne verujem. Ljudi pričaju razne stvari. U staroj Jugoslaviji, da bi se ostvarila sedmica, bilo je 15 miliona i 790 hiljada kombinacija, pa su ljudi pričali da je to namagnetisano, da utiče strujanje vazduha i slično. To su priče koje su za malu decu. Loto ne može da se namesti. To je čista sreća.“
Međutim, nedavni slučaj bračnog para Verlin i Džudit Adamson iz Velike Britanije, koji je pronašao matematičku formulu za dobitak sedmice na lotou, unosi novo svetlo u industriju igara na sreću. Da bi to i dokazali, Adamsonovi su uplatili četiri tiketa i na sva četiri dobili glavne nagrade (ukupno 955.000 dolara).
I možda baš ovaj primer potvrđuje da su, na izvestan način, svi upravu. I oni koji tvrde da igra Loto ne može da se namesti i oni koji tvrde da u pitanju nije samo čista sreća jer sudeći na osnovu slučaja bračnog para Adamson, sreća je samo odraz komplikovanih matematičkih formula.
Iz susjednih su zemalja dolazili ljudi , kratko, na dan, samo da ispune listić koji im može riješiti sve probleme. Ljudi se tako nadaju, maštaju, sanjaju bolji život, veću kuću, bijesan automobil.
(Saradnja: Esad Krcić, Goran Vežić, Selma Boračić, Želimir Bojović)
Podneblje sklono hazaderstvu
Nikšić, gradić u centralnom dijelu Crne Gore, dobio je sretnog dobitnika sedmice, vrijedne milion i po eura. Loto, sportska prognoza, kladionice, tombola - sve su to igre koje u Crnoj Gori imaju veliki broj poklonika. Krizna su vremena prouzročila djelimično povećano interesovanje ljudi za lakšom i bržom zaradom. No, na sreću, nije se desila potpuna euforija. Ima nešto u vrijednim nagradama, ali i u naslijeđu.
„Ovo podneblje je tradicionalno sklono hazadrestvu - igri na sreću - pogotovo violentni tipovi, kakvi su na ovom balkanskom području, impulsivci koji idu na sve ili ništa.“
Ovo su riječi psihologa Božine Mrdovića koji je, govoreći o mogućim tradicionalnim, kulturološkim i mentalitetskim predispozicijama, rekao da je sasvim moguće da ljudi u Crnoj Gori, kao dio ukupnog balkanskog korpusa naroda, imaju posebne afinitete prema igrama na sreću. Mrdović tvrdi da se sa sigurnošću, i bez naročitih naučnih istraživanja, može zaključiti da, pored sklonosti ka igrama na sreću, kao kolektivnog naslijeđa, na povećano interesovanje ljudi u Crnoj Gori za igre na sreću utiču i krizna vremena:
„Ne postoje neka egzaktna i stručna naučna istraživanja u tom pogledu, ali je više nego očigledno da je veći stepen podudarnosti interesovanja ljudi za igre na sreću u kriznim vremenima, kada su ljudi dovedeni u situaciju da svoju egzistenciju ne mogu realizovati zbog nekih realnih prihoda.“
Kao dobra ilustracija interesovanja građana Crne Gore za igre na sreću mogu poslužiti podaci o godišnjem prometu najvećeg organizatora igara na sreću, Lutrije Crne Gore, koja je do prije nekoliko godina bila državno preduzeće.
Lutrija organizuje više igara na sreću, među kojima su: klasična lutrija, ekspres lutrija, razne tombole, loto, sportska prognoza, video lutrija, a priređuje i takozvane posebne igre na sreću, kao što su kazino igre, klađenje, igre na slot mašinama.
Marketing menadžer Lutrije Crne Gore, Milica Grbović, smatra da krizna vremena i interesovanje ljudi za igre na sreću nisu u vezi:
„Ima mnogo komentara koji tvrde da u to vrijeme uplata opada, a drugi tvrde da raste. Mislim da kriza ne utiče pretjerano na igre na sreću.“
U Crnoj Gori je nedavno, nakon tri godine bez najvećeg dobitka, izvučena dobitna kombinacija u igri Loto - sedam od 39 - u vrijednosti od milion i po eura. Upravo visoke nagrade, po mišljenju Milice Grbović iz Lutrije Crne Gore, imaju najveći uticaj na rast interesovanja za igre na sreću:
„Imali smo jedan vrlo jak iznos popularne Sedmice. Nagrada, kao i ponuda nagrada, koju je priređivač spreman da da, jako je bitna i velika motivacija.“
Prema zvaničnim podacima Lutrije, godišnji promet bilježi konstantan rast, pa je u 2005. godini, iznosio 4,7 miliona eura. U 2006. godini je bio 11 miliona, 2007. godine je bio 15 miliona, a prošle, 2008. godine, promet je bio skoro 25 miliona eura.
Prema zvaničnim podacima Lutrije, godišnji promet bilježi konstantan rast, pa je u 2005. godini, iznosio 4,7 miliona eura. U 2006. godini je bio 11 miliona, 2007. godine je bio 15 miliona, a prošle, 2008. godine, promet je bio skoro 25 miliona eura.
Prema Zakonu o igrama na sreću, organizatori imaju obavezu da značajan dio novca proslijede državi, a država je odredila da se 60 posto od svih koncesionih naknada raspodjeljuje nevladinim organizacijama iz oblasti socijalne zaštite, humanitarnih djelatnosti, zadovoljenja potreba lica sa invaliditetom, vaspitanja djece i omladine, borbe protiv narkomanije. Ovakvo zakonsko rješenje je rezultat zalaganja predstavnika nevladinog sektora, koji su progurali ovaj amandman.
Direktor Centra za razvoj nevladinog sektora, Goran Đurović, koji je učestvovao u izradi prijedloga amandmana, kaže da su predstavnici nevladinog sektora zadovoljni zakonskim rješenjem koje reguliše ovu oblast:
„Nakon usvajanja mi smo pristupili, zajedno sa Ministarstvom finansija, izradi uredbe, po kojoj se vrši raspodjela sredstava. Problem je što se taj dokument u njegovim suštinskim segmentima ne primjenjuje.“
Goran Đurović je odgovorio na pitanje: ako postoji kvalitetan Zakon i Vladina Uredba, šta predstavlja prepreku da novac od igara na sreću završi na pravom mjestu
„To je previše novca da bi se dalo nevladinim organizacijama, po procjeni ljudi koji vrše raspodjelu. Javni interes ovdje ne postoji, postoji privatni interes i interes da se različitim rođacima, prijateljima ili partijskim kolegama pomogne da zadovolje neke svoje potrebe, a ne da se zadovolje potrebe građana.“
Građani ne znaju gdje odlazi njihov novac, ali ih to ne sprječava da igraju igre na sreću. Ipak, Podgoričani uglavnom misle da je interesovanje za kocku veće u kriznim vremenima:
„Naravno da utiče kriza, ali za malo jače igrače. Sitni igrači mogu da uplate sportsku prognozu uvijek.“
„Kriza je kod nas od kada postojimo, a vjerovatno sada, u posljednje vrijeme, još je izraženija i svaki dinar koji narod zaradi ide na loto ili sportsku prognozu. Ima i onih koji daju stanove, koji možda naprave i porodičnu krizu zbog igara ne sreću.“
„Pretpostavljam da utiče krize, ali ja lično ih ne igram, ne kladim se, ne igram loto i ne očekujem da mi ikada nešto kapne sa neba. Sve što zaradim, zaradim sam.“
Kuna po kuna - milijarde
Gospođe koje igraju tombolu u Zajednici Talijana u Rijeci, samo potvrđuju ljudsku strast za igrama na sreću, pa i kad se igra u svega par kuna. Kuna po kuna - milijarde. U Hrvatskoj se u igrama na sreću vrti oko 20 milijarda kuna prometa na godinu. Prema broju kladionica, Hrvatska je ispred Europe, ima ih četiri puta više od bogate Velike Britanije.
Ljubo Šarić iz Brista u Makarskom primorju jedan je između tisuća koji radi klađenja prate rezultate u dalekim ligama i nepoznatim sportovima:
„Izraelci, PSV.“
Motiv je zabaviti se, ali i zaraditi:
„Da dobijemo 200 kuna. Dnevnicu bogati. Umisto da kopaš, malo piješ pivu, misliš i to je to.“
Kad zbroji ulaganje i dobit, Ljubo je tek jedan u armiji gubitnika. Rijetki su oni koji, kad podvuku svoje račune s lutrijom, izlaze kao pobjednici. Jedan od njih je Ljubin sumještanin, Ante Braco Katavić, koji nikada neće zaboravit 7. siječnja 1977. godine, kada je zajedno sa svojim prijateljem u Njemačkoj, za uložene četiri marke, dobio milijun i stotinu tisuću njemačkih maraka:
„Našao sam jednog pijanog čovjeka i pitah ga gdje se ovdi uplaćuje loto. On reče - Gospodine ovdje. Uplatia sam. Nakon dva dana, uvečer, došli neki prijatelji, televizija u 21:45 i vidim svih šest pogodaka.“
Prema broju kladionica, Hrvatska je ispred Europe, ima ih četiri puta više od Velike Britanije.
„Bilo je šest brojeva: 31, 32 i 33, a ostala tri neću kazati.“
Ante je radio u tvornici keramike u Gosbachu, u njemačkoj pokrajini Baden Wuertenberg. Dobio je 25 svojih godišnjih plaća. Veliki novac stvara i velike probleme. Bilo ga je strah da netko ne bi oteo njegove dvije djevojčice:
„Pitam ženu šta treba od oružja, a ona kaže sikirče. Ja sjekiru za vrata zalipio i uzeo suzavac pištolj, ako neko dođe. Dicu sam odmah povuka.“
Dobitak na njemačkom lotu je Anti ubrzao život. Nakon sedam i po njemačkih godina, vratio se kući u Brist:
„Ja idem doma i jedva čekam doma doći.“
Novac je Ante uložio u veliku kuću, pomogao je prijateljima i obitelji, svjedoči njegova nevjesta Milijana, kojoj je otplatio dugove od studentskog kredita:
„To je bilo podosta novca. Bilo je i kamata. I kada je došlo da plati, on se u jutru ustao i rekao - Evo ti pare, plati taj kredit. To neću nikada zaboraviti.“
Poslije svega, kako Ante Katavić gleda na svoj dobitak? Iznenađuje svojim odgovorom:
„Ali sve kada zaključim, možda je bolje da nisam ni dobio. Bio bih u Njemačkoj, imao bih svoju penziju, možda žena ne bi obolila, možda bi. Ko će ga znati. Nisam nikada cijenio te šolde. Cijenio sam rad, smijeh, veselje, piće i jelo. Kada se ima, ima se, a kada se nema, nema i gotovo.“
Danas Ante živi od turizma i poljoprivrede:
„Prodam kilo paprike, kilo pomidora, kilo krumpira, zeca, litar rakije, litar vina, litar ulja. Imam svoj vinograd, volim poljoprivredu.“
I danas Ante ponekad zaigra, a kad bi opet dobio veliki novac, uložio bi ga u zemlju da ima što raditi:
„Želja mi je bila da dignem vinograd, dva-tri hektara, gore u brdu, di su stari radili, samo kada bi ljudi htjeli prodati teren da napravim vinograd i razviti poljoprivredu.“
Novci od jackpot-a u karitativne svrhe
Sanjati o milionima je lijepo, ali štedjeti je bolje i pametnije, kažu Nijemci. U toj je državi, za razliku od ostatka svijeta, s početkom ekonomske krize, za 12 posto pao promet u igrama na sreću.
Ova zemlja bilježi još jedan specifikum, nezabilježen igdje drugdje. Jedan je, i dalje anoniman Nijemac, na jackpot-u dobio preko 20 miliona eura. Tragali su za njim, on se nije javljao.
Pretposljednjeg dana zakonskog roka za preuzimanje dobitka, javio se njemačkoj centrali Lotoa i zamolio da kompletan njegov dobitak uplate u karitativne svrhe.
„Imam dobar posao, zarađujem dovoljno, sređen život i krug prijatelja. Ne želim to kvariti basnoslovnim sumama novca, s kojim ionako ne znam što bih“, kazao je.
Kupovina nade
Jedni kažu da su nerazumni oni koji ih igraju, drugi pak tvrde da su još nerazumniji oni koji ih ne igraju jer jedino tako sigurno neće ništa dobiti. Bez obzira kakav stav imali prema igrama na sreću, one su sastavni dio života mnogih ljudi.
Čak polovica građana Bosne i Hercegovine bar nekada okuša sreću na nagradnim igrama. Jedna od njih je i naša sagovornica, koja nije želila otkriti identitet. Kaže da najviše igra TV Bingo, te da se nada dobitku svakog petka, kada je izvlačenje brojeva ove igre na sreću:
„Redovno kupujem Bingo, pa makar jedan listić. Na nekoliko raznih lokacija kupim tri-četiri listića, ali nikada do sada nisam imala neki veliki dobitak, izuzev par puta po neku peticu. Nadam se. Nada uvijek postoji. Ko ne igra, ne može se ni nadati da dobije.“
Igre na sreću postale su primamljive većini ljudi, posebno u doba u doba svjetske ekonomske krize kada je veliki broj ljudi ostao bez posla. Sociolog, profesor doktor, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, Hidajet Repovac, ističe da većina ljudi poseže za igrama na sreću jer to vide najkraćim putem kojim mogu, bez mnogo truda, osvojiti velike novčane iznose:
„Svi vide ostvarenje svojih želja u tome. Siromašni se kockaju sa nadom da mogu popraviti svoj položaj, a kod nas u Bosni i Hercegovini, jedan veliki dio populacije bi želio i sanja o tome. Ono što je jedan veliki nedostatak kocke, to je što ljudi ne znaju slijedeće - da bi neko dobio, neko mora i izgubiti.“
Sve veći je broj Bosanaca i Hercegovaca koji u ovo recesijsko doba igra jednu od igara na sreću. U isto vrijeme u Bosni i Hercegovini je registrovano oko pola miliona nezaposlenih osoba. Prema riječima psihologa, doktorice Mirjane Jovanović-Halilović, veliki broj ljudi, kupovinom nekog od listića za lutriju, kupuje sebi nadu da će osvojiti neki iznos:
„Definitivno ljudi više nemaju osjećaj da nekim poštenim radom mogu bilo šta postići. Smanjio se i broj ljudi koji mogu u ovo vrijeme dobiti svoja radna mjesta jer se povećao broj onih koji ostaju bez posla. Zbog toga ljudi vjeruju da za male pare sebi mogu kupiti nadu, da će dobiti veći iznos i tako izaći iz ove besparice.“
Naša anonimna sagovornica sa početka priče kaže da češće igra Bingo otkako je ostala bez posla. Zadovoljna bi bila i manjim iznosom, a već je isplanirala i kako bi ga potrošila:
„Presretna bih bila kada bih dobila desetku. Obično su male plate i nisu na vrijeme. Tako bih se zadovoljila jednom desetkom. Pokrila bih dosta troškova, izmirila bih dug grijanja i mogla bih sebi nešto kupiti.“
Čak polovica građana Bosne i Hercegovine bar nekada okuša sreću na nagradnim igrama.
„Uglavnom kocka donosi razočarenje jer jedan mali procent uspijeva nešto da ostvari preko kocke. Oni koji dobiju te visoke iznose, te basnoslovne sume, to su manipulatori koji se igraju sa igračima na sreću.“
Doktorica Jovanović-Halilović kaže da i mediji djelimično snose krivicu:
„Sva sredstva javnog informiranja još više doprinose time što ljudima, umjesto da daju neku edukaciju ka boljem i normalnijem životu, emitiraju mnoštvo reklamama kako za male pare možemo sebi vratiti vjeru u život.“
Čak 60 posto mladih ljudi u Bosni i Hercegovini je bez posla. Većina njih odlučila je tako svoju sreću okušati u sportskim kladionicama. Dok neki kažu da se klade iz zabave, drugi to ipak rade da bi zaradili neku marku. Dobici nisu veliki, ali ih svejedno raduju:
„Kladim se, ali ne igram loto. Više to radim iz neke razonode i zabave.“
„Dosadno mi je. Mnogo volim pogledati neku utakmicu a ako bude para, što da ne. Najveći dobitak što sam jednom dobio je bio 120 maraka.“
„Radim to iz neke potrebe, zadovoljstva, sujete. Ne kladim se u veliki novac. Do tri marke, pet listića po marku najviše uplatim.“
Prema podacima globalne istraživačke kompanije GFK Bosne i Hercegovine, igre na sreću su popularnije na području Federacije Bosne i Hercegovine i među muškarcima. Najpopularnija igra na sreću u Bosni i Hercegovini je TV Bingo.
Što je država u većoj krizi, više se kocka
Ako se finansijska kriza oseća u mnogim životnim poljima, sve pokazuje da takve krize u igrama na sreću nema. Za razliku od pre dvadesetak godina, kada je postojao samo loto ili loz, danas postoji čitav niz igara koji donose primamljive dobitke, kao što su stanovi, kola, ili velike svote novca. Jedna industrija sladoleda čak je i spojila sve te tri nagrade u jedan dobitak. Stručnjaci se slažu u oceni da što je jedno društvo siromašnije, to se broj igrača na sreću povećava.
Socijalni psiholog Dragan Popadić, kaže da je sasvim tačno da teška socijalna situacija potstiče građane da više učestvuju u igrama na sreću, ali i naglašava da postoji još jedan razlog zašto takve igre uvek iznova bivaju popularne:
„To je organizovanost ponude. Ako je ta ponuda jako atraktivna, ako je organizovana, ako se stalno nameće ljudima, onda se poveća broj ljudi koji toj ponudi neće moći da odole.“
I zaista, danas gotovo na svakom mestu imate neku nagradnu igru, čiji dobitak zavisi od čiste sreće.
Milan, jedan od ovlašćenih prodavaca igara na sreću Državne lutrije Srbije, nabraja samo neke od njih:
„Tu je Bingo, koji se dobro prodaje i sedam vrsta greb-srećki od 30, 40, 50, 80, 100 ili 300 dinara koje se takođe kupuju.“
Ipak, Aleksandar Baucal, docent na katedri za psihologiju Univerziteta u Beogradu, kaže da siromaštvo nije jedini razlog zbog koga ljudi igraju igre na sreću:
„Tu su i određene, nesvesne ili svesne, potrebe. To je stvar i određenog karaktera. Postoje ljudi koji ne igraju baš zbog karaktera. Inače, ima ljudi koji se kockaju, kakva god da su vremena.“
Na naše pitanje, da li na uplatnom mestu, na kome radi, postoje i oni tiketi ili srećke koje dobijaju, Milan spremno odgovara:
„Uvek dobitaka ima. Do sada, na mom uplatnom mestu, su bile tri sedmice. A petice ili šestice isplaćujem maltene svako kolo.“
Da li ekonomska kriza utiče na to da ljudi češće igraju:
Samo u prvih nekoliko meseci, država Srbija je od igara na sreću ostvarila 30 posto veći prihod u odnosu na isti period prošle godine.
„Što je država u većoj krizi, više se kocka. I kod nas je kriza. Narod sve više i više igra, nada se nekoj šansi da dobije sedmicu, da bi rešili neke probleme.“
I dok Milan završava svoju priču, na vrata njegove radnje u najužem centru Beograda, ulazi jedan od stalnih mušterija. Dragan (48) kaže da već decenijama igra loto i da nema nameru da prestane sa tim. On ističe da ne zna kako bi reagovao u slučaju da dobije sedmicu:
„Tu sigurno postoji problem jer su ljudi u stresu. Jedan je, čim je dobio na lotu, otišao kod Kineza i kupio papuče, a dobio je 3,5 miliona prošle godine. Nekretnine i auto su na prvom mestu.“
U Srbiji se izvlačenje brojeva za popularnu igru Loto organizuje čak dva puta nedeljno. Možda baš zbog toga, u Državnoj lutriji Srbije, kažu da još uvek ne osećaju posledice krize jer su im prihodi tesno vezani za standard građana.
„U poslednja tri meseca na promet igara na sreću Državne lutrije Srbije uticali su mnogi faktori. U prethodnom periodu uvedeno je niz atraktivnih srećki, a istovremeno već devet kola nije izvučena sedmica, što automatski dovodi do rasta glavne nagrade i povećava interesovanje igrača“, rekla je jednom biznis portalu Tijana Anđelić, direktorka Državne lutrije Srbije.
Trenutno glavna nagrada na Lotou iznosi oko 1,9 miliona evra. Svake nedelje, u Srbiji sedmicu na lotu pokušava da dobije od 350.000 pa čak do milion građana, u zavisnosti od nagradnog fonda.
Bingo, loto, kladionice i ostale igre na sreću, napunile su 2008. godine srpski budžet sa skoro pet milijardi dinara. Samo u prvih nekoliko meseci, država Srbija je od igara na sreću ostvarila 30 posto veći prihod u odnosu na isti period prošle godine. Procenjuje se da prosečni igrač lota u Srbiji, za mesec dana, potroši oko 1.500 dinara.
Naučnici su kroz statistiku, a imajući u vidu koliko često ljudi ginu od groma, došli do zaključka da je verovatnoća da vas udari grom četiri puta veća nego da dobijete na lotu.
Građani Beograda, kao da znaju za ovaj podatak, ili se samo stide da priznaju da su i oni jedni od onih koji veruju u brzo bogaćenje:
„Ne igram.“
„Nemam ni vremena, niti sam raspoložena da igram, kada nisam baš toliko srećna da dobijam.“
„Ne znam, nemam naviku. Ne igram jer ne računam na to.“
„Ponekada za 20 dinara uplatim loto, pa ako dođe, dođe, a ako ne, nikome ništa. Nemam šta da žalim 20 dinara.“
I upravo po toj logici - 20 dinara za moguće enormno bogatstvo - kulturološkinja Zorica Tomić opisuje kao ideju:
„O pseudo riziku. Rizikujete 15, 20 ili 50 dinara, ali vas održava u životu nada da postoji mogućnost da to budete baš vi. To deluje paradoksalno, ali nije. Poznata je stvar da kada neko na jekpotu u Las Vegasu dobije novac, da je to situacija koju vlasnici svih kazina tamo priželjkuju. Kada se to dogodi, i to objave mediji, onda je broj posetilaca u kazinama upetostručen, a takav se dobitak dobija jednom u pet ili 10 godina. Upravo to odsustvo sigurnosti i ta ideja o pseudo riziku jeste ono što motiviše ljude da u tome učestvuju.“
Jedan Beograđanin, verovatno govori u ime mnogih, kada iznosi svoj stav zašto ne učestvuje u takvim igrama:
„Ne zanimaju me, prevara.“
Ali, prodavac Milan energično tvrdi da to nije moguće:
„U tu priču da loto može da se namesti ne verujem. Ljudi pričaju razne stvari. U staroj Jugoslaviji, da bi se ostvarila sedmica, bilo je 15 miliona i 790 hiljada kombinacija, pa su ljudi pričali da je to namagnetisano, da utiče strujanje vazduha i slično. To su priče koje su za malu decu. Loto ne može da se namesti. To je čista sreća.“
Međutim, nedavni slučaj bračnog para Verlin i Džudit Adamson iz Velike Britanije, koji je pronašao matematičku formulu za dobitak sedmice na lotou, unosi novo svetlo u industriju igara na sreću. Da bi to i dokazali, Adamsonovi su uplatili četiri tiketa i na sva četiri dobili glavne nagrade (ukupno 955.000 dolara).
I možda baš ovaj primer potvrđuje da su, na izvestan način, svi upravu. I oni koji tvrde da igra Loto ne može da se namesti i oni koji tvrde da u pitanju nije samo čista sreća jer sudeći na osnovu slučaja bračnog para Adamson, sreća je samo odraz komplikovanih matematičkih formula.