Na Haškom sudu je počela rasprava o reviziji drugostupanjske presude kojom je bivši načelnik sigurnosti Gardijske brigade JNA Veselin Šljivančanin osuđen na kaznu od 17 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubojstva ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara 20. Studenog 1991. godine.
Prvo je ispitan svjedok haške optužbe, Reynaud Theunens, vojni stručnjak koji je proučavao lanac zapovjedanja JNA.
Prema haškom tužiteljstvu svi visoki oficiri JNA u Vukovaru su znali što se događa na Ovčari. Svjedok Tunens koji je proučavao vojnu doktrinu JNA potvrdio je da tako važno pitanje kao što je evakuacija vukovarske bolnice, pod budnim očima međunarodnih promatrača te kasnija događanja sa zarobljenicima, nisu nešto što bi viši vojni starješine prepustili slučaju.
„Jer oni svi imaju dužnost da se upoznaju sa situacijom. I svi bi pitali – gdje su pripadnici vojne policije zašto nam Mrkšić nije rekao? Dakle mislim da bi takvim rezoniranjem (da nisu znali) završili u teorijama zavjere. A ja ne vidim neko opravdanje zašto bi tu postojala zavjera“, objasnio je svjedok.
Podsjetimo Žalbeno vijeće je prihvatilo argument obrane da novu činjenicu predstavlja iskaz Miodraga Panića, bivšeg načelnika štaba Gardijske brigade, koji tvrdi da je 20. studenog 1991. godine pratio razgovor na zapovjednom mjestu, ali da nije čuo da je Mrkšić obavijestio Šljivančanina o povlačenju vojne policije.
Dodatni svjedok Panić
No prema optužbi te njezinom svjedoku Tunensu, Šljivančanin je kao načelnik sigurnosti, prema doktrini JNA morao znati sve što se događa s njemu podređenom vojnom policijom budući da se paralelni lanac zapovjedanja ne podrazumijeva.
„Dakle uzimajući u obzir činjenice u ovom slučaju, poslije pada Vukovara, kada je borba bila gotova, zapovjednik, ili onaj tko ga je zastupao morao je poduzeti aktivne korake, u skladu s ovim principom, da bi ustanovio što se događa sa zadatkom i jedinicama koje su njemu potčinjene?“, upitala je tužiteljica i dobila potvrdan odgovor.
Prema svjedoku tužiteljstva i dodatni svjedok Šljivančanina, Panić, morao je provjeriti što se događa sa zarobljenicima iz bolnice, budući da je samom Miletu Mrkšiću prvoosuđenom u istom slučaju, dan prije kao njegov zamijenik izrazio zabrinutost zbog situacije na Ovčari, prije nego je nakratko preuzeo dužnost zapovjednika 21.studenog 91.ve.
Obrana koja tvrdi da Šljivančanin nije znao da je njemu pretpostavljeni Mrkšić povukao osiguranja ispred hangara na Ovčari, nakon čega su lokalne srpske jedinice pogubile zatočenike, počela je s unakrsnim ispitivanjemTunensa.
Prvo je ispitan svjedok haške optužbe, Reynaud Theunens, vojni stručnjak koji je proučavao lanac zapovjedanja JNA.
Prema haškom tužiteljstvu svi visoki oficiri JNA u Vukovaru su znali što se događa na Ovčari. Svjedok Tunens koji je proučavao vojnu doktrinu JNA potvrdio je da tako važno pitanje kao što je evakuacija vukovarske bolnice, pod budnim očima međunarodnih promatrača te kasnija događanja sa zarobljenicima, nisu nešto što bi viši vojni starješine prepustili slučaju.
„Jer oni svi imaju dužnost da se upoznaju sa situacijom. I svi bi pitali – gdje su pripadnici vojne policije zašto nam Mrkšić nije rekao? Dakle mislim da bi takvim rezoniranjem (da nisu znali) završili u teorijama zavjere. A ja ne vidim neko opravdanje zašto bi tu postojala zavjera“, objasnio je svjedok.
Podsjetimo Žalbeno vijeće je prihvatilo argument obrane da novu činjenicu predstavlja iskaz Miodraga Panića, bivšeg načelnika štaba Gardijske brigade, koji tvrdi da je 20. studenog 1991. godine pratio razgovor na zapovjednom mjestu, ali da nije čuo da je Mrkšić obavijestio Šljivančanina o povlačenju vojne policije.
Dodatni svjedok Panić
No prema optužbi te njezinom svjedoku Tunensu, Šljivančanin je kao načelnik sigurnosti, prema doktrini JNA morao znati sve što se događa s njemu podređenom vojnom policijom budući da se paralelni lanac zapovjedanja ne podrazumijeva.
„Dakle uzimajući u obzir činjenice u ovom slučaju, poslije pada Vukovara, kada je borba bila gotova, zapovjednik, ili onaj tko ga je zastupao morao je poduzeti aktivne korake, u skladu s ovim principom, da bi ustanovio što se događa sa zadatkom i jedinicama koje su njemu potčinjene?“, upitala je tužiteljica i dobila potvrdan odgovor.
Prema svjedoku tužiteljstva i dodatni svjedok Šljivančanina, Panić, morao je provjeriti što se događa sa zarobljenicima iz bolnice, budući da je samom Miletu Mrkšiću prvoosuđenom u istom slučaju, dan prije kao njegov zamijenik izrazio zabrinutost zbog situacije na Ovčari, prije nego je nakratko preuzeo dužnost zapovjednika 21.studenog 91.ve.
Obrana koja tvrdi da Šljivančanin nije znao da je njemu pretpostavljeni Mrkšić povukao osiguranja ispred hangara na Ovčari, nakon čega su lokalne srpske jedinice pogubile zatočenike, počela je s unakrsnim ispitivanjemTunensa.