Optuženi o borbi za pomirenje četnika i partizana te protiv lokalnih srpskih šerifa
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljen je iskaz Christiana Nielsena, stručnjaka tužiteljstva koji je napravio – izvještaj o raspadu bosanskohercegovačke policije i izdvajanju MUP-a Republike Srpske.
Tijekom nastavka unakrsnog ispitivanja, optuženi koji se brani sam želio je osporiti nalaz svjedoka o korištenju policije u etničkom čišćenju i stvaranju logora, tvrdeći da se MUP Republike Srpske koristio za obračun s paravojnim skupinama na koje inače prebacuje odgovornost za zločine počinjene u ratno vrijeme.
Karadžić je ustvrdio kako se policija bosanskih Srba odmah po stvaranju željela obračunati s pljačkom i ostalim kriminalnim aktivnostima, ali zbog ratnog kaosa te protivljenja određenih lokalnih čelnika to nije bilo u potpunosti moguće zbog podrške paravojnim jedinicama.
Iako je potvrdio da je uzeo u obzir govore optuženog u kojima kritizira paravojne formacije, analitičar Nielsen je napomenuo kako su mnogi njihovi pripadnici bili čak i nagrađivani od državnih vlasti.
„Među tim članovima bilo je i zapovjednika tih jedinica koje su vlasti RS kritizirale zbog nedoličnog ponašanja, a oni su kasnije usprkos toga bili unaprijeđeni unutar ministarstva (MUP-a) i čak su dobili priznanja od predsjednika republike. Jedan primjer takve pojave, koji sam naveo za vrijeme glavnog ispitivanja, Ljuban Ečim iz specijalne jedinice CSB-a (Centar službi bezbjednosti) Banja Luka“, opisao je svjedok.
Kako bi ukazao da se želio spriječiti teror paravojnih skupina i ostalih kriminalaca odmah početkom rata, Karadžić je pročitao i nekoliko dokumenata policije bosanskih Srba koji govore o brojnim istražnim radnjama „te pokazuju svijest o postojanju teških kaznenih djela“.
Iako se svjedok složio da su istrage postojale ukazao je na činjenicu da su kazneni postupci pokrenuti tek više godina nakon rata, budući da su prikupljeni dokazi godinama „stajali u ladicama policije ili ministarstva pravosuđa“ RS.
Nakon što je u utorak optužio hrvatsku i bošnjačku stranu za ekstremizam koji je pridonio ratnoj situaciji, u srijedu se Karadžić prilikom unakrsnog ispitivanja Nielsena obrušio na lokalne srpske čelnike za vrijeme rata, optužujući ih da su se oteli kontroli pridonoseći ratnim tenzijama.
„Slažete li se da kod nas Srba, pošto nas Vi dobro poznajete, ima dosta često blaćenja i spletki zasnovanim na osobnim interesima i netrpeljivostima?“, upitao je Karadžić.
„Ja ne vjerujem u takve negativne stereotipe u pogledu Srba. Ali mi je poznato da ste Vi pred Skupštinom (RS) nekoliko puta spomenuli da ste nezadovoljni zbog unutarnih sukoba između Srba. A pogotovo npr.da su postojale tenzije između Srba s Romanije i Srba iz (tzv.) Krajine, na primjer i oko toga gdje bi se trebao nalaziti i glavni grad srpske republike“, odgovorio je svjedok.
Želeći prikazati napetosti između samih Srba koje su doprinjele kaosu, Karadžić je svjedoka Nielsena, inače historičara, podsjetio i na povijesne, ideološke podjele.
„Slažete li se da je glavna podjela između Srba u Drugom svjetskom ratu bila na četnike i partizane. Odnosno na pristalice prosovjetske revolucije i pristalice monarhije. I da je to bilo neka vrsta prokletstva koju sam ja pokušao da izbjegnem i da pomirim četnike i partizane? Znate li da sam ja rezultat tog pomirenja? Da je moj otac bio rojalist, a porodica moje majke komunistička?“, upitao je optuženi želeći prikazati kako nije bio naklonjen ni jednoj strani.
„Da, poznata mi je pozadina Vaše porodice. A znam i za mnoge druge porodice koje su imale slično iskustvo i koje su također kasnije pripadale SDS-u“, odgovorio je svjedok.
Nakon doktora povijesti Nielsena čije se svjedočenje okončava u četvrtak, suđenje će se nastaviti iskazom sljedećeg svjedoka tužiteljstva, zaštićenog pod pseudonimom KDZ 159.
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljen je iskaz Christiana Nielsena, stručnjaka tužiteljstva koji je napravio – izvještaj o raspadu bosanskohercegovačke policije i izdvajanju MUP-a Republike Srpske.
Tijekom nastavka unakrsnog ispitivanja, optuženi koji se brani sam želio je osporiti nalaz svjedoka o korištenju policije u etničkom čišćenju i stvaranju logora, tvrdeći da se MUP Republike Srpske koristio za obračun s paravojnim skupinama na koje inače prebacuje odgovornost za zločine počinjene u ratno vrijeme.
Karadžić je ustvrdio kako se policija bosanskih Srba odmah po stvaranju željela obračunati s pljačkom i ostalim kriminalnim aktivnostima, ali zbog ratnog kaosa te protivljenja određenih lokalnih čelnika to nije bilo u potpunosti moguće zbog podrške paravojnim jedinicama.
Iako je potvrdio da je uzeo u obzir govore optuženog u kojima kritizira paravojne formacije, analitičar Nielsen je napomenuo kako su mnogi njihovi pripadnici bili čak i nagrađivani od državnih vlasti.
„Među tim članovima bilo je i zapovjednika tih jedinica koje su vlasti RS kritizirale zbog nedoličnog ponašanja, a oni su kasnije usprkos toga bili unaprijeđeni unutar ministarstva (MUP-a) i čak su dobili priznanja od predsjednika republike. Jedan primjer takve pojave, koji sam naveo za vrijeme glavnog ispitivanja, Ljuban Ečim iz specijalne jedinice CSB-a (Centar službi bezbjednosti) Banja Luka“, opisao je svjedok.
Kako bi ukazao da se želio spriječiti teror paravojnih skupina i ostalih kriminalaca odmah početkom rata, Karadžić je pročitao i nekoliko dokumenata policije bosanskih Srba koji govore o brojnim istražnim radnjama „te pokazuju svijest o postojanju teških kaznenih djela“.
Iako se svjedok složio da su istrage postojale ukazao je na činjenicu da su kazneni postupci pokrenuti tek više godina nakon rata, budući da su prikupljeni dokazi godinama „stajali u ladicama policije ili ministarstva pravosuđa“ RS.
Nakon što je u utorak optužio hrvatsku i bošnjačku stranu za ekstremizam koji je pridonio ratnoj situaciji, u srijedu se Karadžić prilikom unakrsnog ispitivanja Nielsena obrušio na lokalne srpske čelnike za vrijeme rata, optužujući ih da su se oteli kontroli pridonoseći ratnim tenzijama.
„Slažete li se da kod nas Srba, pošto nas Vi dobro poznajete, ima dosta često blaćenja i spletki zasnovanim na osobnim interesima i netrpeljivostima?“, upitao je Karadžić.
„Ja ne vjerujem u takve negativne stereotipe u pogledu Srba. Ali mi je poznato da ste Vi pred Skupštinom (RS) nekoliko puta spomenuli da ste nezadovoljni zbog unutarnih sukoba između Srba. A pogotovo npr.da su postojale tenzije između Srba s Romanije i Srba iz (tzv.) Krajine, na primjer i oko toga gdje bi se trebao nalaziti i glavni grad srpske republike“, odgovorio je svjedok.
Želeći prikazati napetosti između samih Srba koje su doprinjele kaosu, Karadžić je svjedoka Nielsena, inače historičara, podsjetio i na povijesne, ideološke podjele.
„Slažete li se da je glavna podjela između Srba u Drugom svjetskom ratu bila na četnike i partizane. Odnosno na pristalice prosovjetske revolucije i pristalice monarhije. I da je to bilo neka vrsta prokletstva koju sam ja pokušao da izbjegnem i da pomirim četnike i partizane? Znate li da sam ja rezultat tog pomirenja? Da je moj otac bio rojalist, a porodica moje majke komunistička?“, upitao je optuženi želeći prikazati kako nije bio naklonjen ni jednoj strani.
„Da, poznata mi je pozadina Vaše porodice. A znam i za mnoge druge porodice koje su imale slično iskustvo i koje su također kasnije pripadale SDS-u“, odgovorio je svjedok.
Nakon doktora povijesti Nielsena čije se svjedočenje okončava u četvrtak, suđenje će se nastaviti iskazom sljedećeg svjedoka tužiteljstva, zaštićenog pod pseudonimom KDZ 159.