Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću sa svjedočenje je dovršio bivši visoki pripadnik UNPROFOR-a, kao zaštićeni svjedok pod pseudonimom KDZ 182.
Drugi dan unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić pokušavao je osporiti njegove tvrdnje iznesene tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstva – kako su snage bosanskih Srba namjerno stvorile nepodnošljive uvjete za stanovnike Sarajeva, svakodnevno ih napadajući i izgladnjujući nepropuštanjem humanitarnih konvoja UN-a.
„Najbolje bi bilo pitati stanovnike Sarajeva je li im život bio podnošljiv“, odgovorio je bivši časnik UNPROFOR-a na uzastopne teze Karadžića kako je srpska strana poštivala primirja, a da je za stradanje tisuća Sarajlija između 1992.i 1995. godine – kriva bošnjačka Vlada u gradu.
„Gospodine svjedoče Vi ste tvrdili da srpska strana ima strategiju teroriziranja građana Sarajeva. A srpska strana predlaže sastanke koji trebaju dovesti do olakšanje patnje građana, odnosno do unaprijeđenja humanitarne situacije. Je li ste znali da srpska strana ima pozitivan stav o popravcima plina, struje i vode? Da srpska strana ima pozitivan stav u prolasku (UN-ovih) konvoja i da je to u suprotnosti sa stavom da srpska strana želi terorizirati građane?“, konstatirao je Karadžić.
Kako bi pokazao da je i bošnjačka strana stvarala probleme u opskrbi građana u Sarajevu i zaštićenim zonama poput Žepe i Srebrenice optuženi je nastavio čitati neke dokumenate korespodencije između UN-ovih visokih predstavnika u kojima se to spominje.
„Spominjali smo smetnje u snabdjevanju grada. Jučer sam Vam predočio dokument UN-a da muslimanska strana puca po Iljušinu, to je teretni avion koji dakle nosi neki teret. Obrana iznosi tvrdnju da je muslimanska strana vrlo često radila prepreke za snabdjevanje građana Sarajeva s namjerom da ocrni srpsku stranu, izazove simpatije u svijetu i krizu u odnosima“, odgovorio je optuženi na suprotne tvrdnje svjedoka i optužbe.
Karadžić je ustvrdio kako je srpska strana koju je on vodio željela pregovore, ali da ih je bošnjačka odbijala kao i da su rađeni međunarodni napori da se Pale isključe iz pregovora o prestanku rata, a umjesto toga stvori dogovor s političkim vodstvom iz Beograda.
„I Vi i drugi svjedoci spominjete teškoće građana Sarajeva u snabdjevanju. A teza obrane je da su te teškoće izazivali Muslimani jer je njima išlo u prilog da slika u medijima o Sarajevu bude loša. A ne Srbima. Slažete li se da je medijska slika Sarajeva, patnji Sarajeva, išla na štetu Srba, a u korist muslimanske strane? To ste i u svojoj izjavi spomenuli“, ustvrdio je i upitao Karadžić.
„Ja sam u svojoj izjavio rekao da nisam obraćao pažnju na medije. I ono što su oni prenosili“, odgovorio je svjedok ne ulazeći dalje u raspravu sa optuženim o njegovom pogledu na sarajevsku ratnu situaciju.
Optuženi je ustvrdio i kako je njemu suprotna strana varala i sam UNPROFOR pa da zbog toga njegovi pripadnici imaju krivu sliku o odgovornosti strane koju je on vodio.
Neki od odgovora zaštićenog svjedoka tužiteljstva na suprotne zaključke optuženog ostali su skriveni za javnost budući da se prelazilo na zatvorenu sudsku sjednicu tijekom iznošenja informacija koje bi mogle otkriti njegov identitet.
Suđenje se nastavilo svjedočenjem zaštićene svjedokinje iz Grbavice, koja je opisala što se dogodilo s njom i sa ostalim nesrpskim stanovništvom u tom dijelu Sarajeva kad su je pod kontrolu stavile snage bosanskih Srba, u vezi haške optužbe za genocid i ostale zločine u BiH. Svjedokinju i njezinu majku je silovao zloglasni Veselin Vlahović zvan Batko.
Drugi dan unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić pokušavao je osporiti njegove tvrdnje iznesene tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstva – kako su snage bosanskih Srba namjerno stvorile nepodnošljive uvjete za stanovnike Sarajeva, svakodnevno ih napadajući i izgladnjujući nepropuštanjem humanitarnih konvoja UN-a.
„Najbolje bi bilo pitati stanovnike Sarajeva je li im život bio podnošljiv“, odgovorio je bivši časnik UNPROFOR-a na uzastopne teze Karadžića kako je srpska strana poštivala primirja, a da je za stradanje tisuća Sarajlija između 1992.i 1995. godine – kriva bošnjačka Vlada u gradu.
„Gospodine svjedoče Vi ste tvrdili da srpska strana ima strategiju teroriziranja građana Sarajeva. A srpska strana predlaže sastanke koji trebaju dovesti do olakšanje patnje građana, odnosno do unaprijeđenja humanitarne situacije. Je li ste znali da srpska strana ima pozitivan stav o popravcima plina, struje i vode? Da srpska strana ima pozitivan stav u prolasku (UN-ovih) konvoja i da je to u suprotnosti sa stavom da srpska strana želi terorizirati građane?“, konstatirao je Karadžić.
Kako bi pokazao da je i bošnjačka strana stvarala probleme u opskrbi građana u Sarajevu i zaštićenim zonama poput Žepe i Srebrenice optuženi je nastavio čitati neke dokumenate korespodencije između UN-ovih visokih predstavnika u kojima se to spominje.
„Spominjali smo smetnje u snabdjevanju grada. Jučer sam Vam predočio dokument UN-a da muslimanska strana puca po Iljušinu, to je teretni avion koji dakle nosi neki teret. Obrana iznosi tvrdnju da je muslimanska strana vrlo često radila prepreke za snabdjevanje građana Sarajeva s namjerom da ocrni srpsku stranu, izazove simpatije u svijetu i krizu u odnosima“, odgovorio je optuženi na suprotne tvrdnje svjedoka i optužbe.
Karadžić je ustvrdio kako je srpska strana koju je on vodio željela pregovore, ali da ih je bošnjačka odbijala kao i da su rađeni međunarodni napori da se Pale isključe iz pregovora o prestanku rata, a umjesto toga stvori dogovor s političkim vodstvom iz Beograda.
„I Vi i drugi svjedoci spominjete teškoće građana Sarajeva u snabdjevanju. A teza obrane je da su te teškoće izazivali Muslimani jer je njima išlo u prilog da slika u medijima o Sarajevu bude loša. A ne Srbima. Slažete li se da je medijska slika Sarajeva, patnji Sarajeva, išla na štetu Srba, a u korist muslimanske strane? To ste i u svojoj izjavi spomenuli“, ustvrdio je i upitao Karadžić.
„Ja sam u svojoj izjavio rekao da nisam obraćao pažnju na medije. I ono što su oni prenosili“, odgovorio je svjedok ne ulazeći dalje u raspravu sa optuženim o njegovom pogledu na sarajevsku ratnu situaciju.
Optuženi je ustvrdio i kako je njemu suprotna strana varala i sam UNPROFOR pa da zbog toga njegovi pripadnici imaju krivu sliku o odgovornosti strane koju je on vodio.
Neki od odgovora zaštićenog svjedoka tužiteljstva na suprotne zaključke optuženog ostali su skriveni za javnost budući da se prelazilo na zatvorenu sudsku sjednicu tijekom iznošenja informacija koje bi mogle otkriti njegov identitet.
Suđenje se nastavilo svjedočenjem zaštićene svjedokinje iz Grbavice, koja je opisala što se dogodilo s njom i sa ostalim nesrpskim stanovništvom u tom dijelu Sarajeva kad su je pod kontrolu stavile snage bosanskih Srba, u vezi haške optužbe za genocid i ostale zločine u BiH. Svjedokinju i njezinu majku je silovao zloglasni Veselin Vlahović zvan Batko.